Kod dijabetičara, dijeta je glavni oblik terapije, zajedno s fizičkim vježbama (150′ minuta hoda tjedno ili 10,000 koraka dnevno – WHO), hipoglikemijskom terapijom (lijekovi ili inzulin), praćenjem glikemije i terapijskom edukacijom

Opće preporuke za uravnoteženu prehranu

Uravnotežena prehrana kod dijabetičara uključuje:

• kvota ugljikohidrata između 45-60% dnevnih kalorija, posebno ugljikohidrati bogati vlaknima i sa niskim glikemijskim indeksom;
• ograničenje prostih šećera na 5-10%;
• 20-35% lipida;
• 10-25% proteina.

Konačno, neophodan je unos vlakana.

Vlakna iz voća, povrća, mahunarki i žitarica ne obezbeđuju kalorije, povećavaju sitost (puneći želudac, jačajući žvakanje, olakšavajući crevni tranzit i poboljšavajući bakterijsku floru), usporavaju i umiruju apsorpciju ugljenih hidrata.

Kod odraslih je potrebno uzimati oko 30 grama dnevno.

Takođe je važno naglasiti da pored količine hrane treba obratiti pažnju i na kvalitet i unutardnevnu distribuciju obroka.

Pica, slatkiši i stroga dijeta: mitovi koje treba razbiti

Evo 3 lažna mita koja treba razbiti o dijeti za osobe koje pate od dijabetesa:

1. Dijabetičari ne mogu jesti testeninu, hleb, picu i pirinač

Ljudi često imaju tendenciju da eliminišu tjesteninu, kruh, pirinač i pizzu iz svoje prehrane kada imaju visok nivo šećera u krvi ili dijabetes.

Ništa ne može biti dalje od istine.

Šećeri su direktni izvor energije u tijelu i uglavnom ih koriste glavni organi kao što su mozak, srce i mišići za obavljanje svojih glavnih aktivnosti.

Stoga su važni i trebali bi biti sastavni dio naše prehrane.

Mozak troši oko 120 g glukoze dnevno od 200 g dnevno potrebnih cijelom tijelu.

Iako je glukoza jedini jednostavni šećer (monosaharid) koji može preći krvno-moždanu barijeru i samim tim može natjerati naše neurone da 'rade', to ne znači da trebamo pretjerati sa slatkišima!

Naše tijelo može dobiti ovaj šećer iz složenih ugljikohidrata (škrobova) u tjestenini, kruhu, pirinču i krompiru.

Ako imate visok nivo šećera u krvi ili dijabetes, stoga biste trebali preferirati složene ugljikohidrate ili škrobove koji se sporo apsorbiraju i ne uzrokuju nagli porast razine šećera u krvi.

Ugljikohidrati se mogu naći u proizvodima od žitarica (tjestenina, pirinač, hljeb, peciva), krompiru i mahunarkama (pasulj, slanutak, sočivo, grašak).

Dobro je smanjiti unos jednostavnih ugljikohidrata koji se brzo asimiliraju i značajno podižu razinu šećera u krvi.

Ovi šećeri uključuju one koji se nalaze u medu, pekmezu, voću (fruktoza i saharoza), ali i u mlijeku i jogurtu (laktoza) ili onima koji se dodaju slatkim pićima.

SZO preporučuje da besplatni šećeri treba da čine 10% našeg dnevnog energetskog unosa.

Nekoliko zemalja EU preporučuje maksimalnu potrošnju od 25 g besplatnih šećera dnevno (ili 5% ukupnog energetskog unosa); ovo odgovara 6 kašičica konzumnog šećera.

2. Dijabetičari ne mogu jesti slatkiše

Ne postoji nijedna hrana koju osoba sa dijabetesom ne može jesti, uključujući slatkiše.

Slatkiši su namirnice koje treba jesti umjereno i u malim količinama: jednom sedmično, jednu porciju, za doručak ili na kraju ručka umjesto voća. Ovo vam daje vrijeme koje vam je potrebno da se 'potrošite/sagorite' tokom dana.

Štaviše, na kraju obroka, porast glikemije je moduliran apsorpcijom drugih nutrijenata unesenih ishranom. Treba napomenuti da slatkiše ne treba jesti daleko od obroka ili kasno posle večere.

Šta treba izbjegavati

Slatka pića su problematičnija i treba ih izbjegavati.

Njihova konzumacija povezana je s prekomjernom težinom i gojaznošću, posebno kod djece i adolescenata.

Dovoljno je to reći

• oni koji konzumiraju 2 voćna soka dnevno povećavaju rizik od razvoja dijabetesa;
• 1 koktel šećera dnevno povećava rizik od bolesti za 20% (InterActConsortium 2013).

Konačno, unos alkohola treba ograničiti jer ugljikohidrati koje sadrži mogu povećati razinu šećera u krvi i dijabetičari ih često zanemaruju.

Uziman u kombinaciji s određenim terapijama (insulin), na prazan želudac ili u prisustvu zatajenja organa (bolest jetre), alkohol može potaknuti hipoglikemiju ometajući oslobađanje glikogena.

Isto se odnosi i na zaslađena pića, koja nemaju kalorija, ali održavaju naviku slatkoće i stvaraju biohemijski i biološki odgovor koji potiče debljanje.

3. Osoba sa dijabetesom uvijek mora biti na dijeti

Kontrola tjelesne težine neophodna je za postizanje i održavanje dobre glikemijske ravnoteže i izbjegavanje razvoja komplikacija.

Da bi se to postiglo, ne treba usvajati drastične ili neodgovarajuće dijete koje je nemoguće pratiti.

U ograničenom vremenskom periodu i sa jedinim ciljem gubitka težine, posebne dijete se mogu pridržavati pod strogim medicinskim i dijetalnim nadzorom.

Uopšte se ne preporučuju dijeta „uradi sam“ ili dijete koje su osmislile nekvalifikovane osobe (rođaci, prijatelji, komšije).

Dijabetes je ozbiljna, višeorganska bolest koja može dovesti do ozbiljnih oštećenja različitih sistema ili disfunkcija, također zbog neodgovarajuće ili nepravilne dijete.

Preporučljivo je slijediti razumnu ishranu koja se može redovno primjenjivati ​​tokom cijelog života: malo manje tjestenine, malo manje kruha, ribe i mahunarki kao alternativa mesu, malo sira i narezaka, puno povrća, uvijek voća, vrlo nekoliko slatkiša.

Mediteranska prehrana i dijabetes

Najbolja dijeta je i dalje mediteranska dijeta, uravnotežena sa nutritivne tačke gledišta, potpuna, bogata vlaknima iz povrća, voća i integralnih žitarica i sa malo životinjskih masti.

To je dijeta koja je u mogućnosti

• smanjiti glavne kardiovaskularne događaje
• smanjiti učestalost dijabetesa za 52%.

Konzumaciju ribe, posebno plave, treba poticati 2-3 puta sedmično zbog njenog doprinosa Omega3 i umjerenih količina sjemenki i orašastih plodova za Omega6.

Zeleno svjetlo za sve povrće: lisnato povrće kao što su salate, blitva, spanać, cikorija, korjenasto povrće, šargarepa, cvekla, repa, brokoli, komorač, savojski kupus i kupus.

Mahunarke i povrće, kao i vitamini, minerali i vlakna, pomažu u povećanju sitosti uprkos niskom unosu kalorija.

Važnost ne potcjenjivanja dijabetesa

Nesvjestan ozbiljnosti i potencijalne težine dijabetičke bolesti je glavni problem.

Dijabetes ne treba zanemariti niti potcijeniti, jer se ne može smatrati trivijalnom bolešću.

Nedostatak ili oskudnost simptoma, kako na početku tako i tokom toka bolesti, može samo potaknuti pretpostavku.

Naime, dijabetes se vrlo često dijagnosticira 7-8 godina kasnije ili istovremeno sa nekom od njegovih komplikacija.

Odsustvo pravog simptoma ili prisustvo blagih, zanemarljivih simptoma ili simptoma koji nisu adekvatno shvaćeni ili povezani sa dijabetesom, čak i uz lošu kompenzaciju, prava su Ahilova peta osobe sa dijabetesom.

Dijabetes je potencijalno ozbiljna bolest koja zahtijeva veliku svijest i maksimalnu primjenu od strane oboljele osobe, koju također mora podržati tim za njegu.

Za razliku od većine bolesti, dijabetes ne može liječiti samo jedan ljekar, već je potreban multidisciplinarni timski rad (dijabetolog, kardiolog, vaskularni specijalista, oftalmolog, nefrolog, dijetetičar itd.).

Pacijent sa dijabetesom mora biti 'aktivan pacijent', svjestan svoje bolesti; ohrabren i podržan od strane profesionalaca koji ih prate, on ili ona ostaje u središtu svog vlastitog puta brige.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Covid, dijabetes tipa 1 u porastu među izliječenim maloljetnicima

Dijabetes tipa 2: novi lijekovi za personalizirani pristup liječenju

Izvor:

GSD