Sindrom napuštanja (problemi): uzroci, simptomi, do čega može dovesti i kako ga prevladati
Sindrom napuštanja (problemi): koliko smo puta kao djeca patili od toga da nam je neko nedostajao, možda da je naša majka napustila kuću da ide na posao?
Mnoga istraživanja su pokazala da takvi slučajevi mogu imati reperkusije i u odrasloj dobi, stvarajući skelu za ono što je poznato kao sindrom napuštanja.
Šta je sindrom napuštanja?
Sindrom napuštenosti odnosi se na skup neugodnih osjećaja – od jednostavne uznemirenosti do tjeskobe i depresije – uzrokovanih stvarnim napuštanjem, izdajom naklonosti ili emocionalnim nedostacima.
Prateći velikog Žana Pijažea – čije knjige upadaju u moj dom zahvaljujući mom ocu koji je profesor pedagogije – sve bi moglo proizaći iz nečega što je on nazvao 'trajnost objekta'.
U vrlo ranom uzrastu dijete uviđa da nije samodovoljno i da je za sve ovisno o (odraslom) objektu koji i postoji i ne postoji. Drugim riječima, kada dijete može primijetiti majčino prisustvo, ono je umireno jer je naučilo da se ona brine o njemu. Ako, međutim, majka 'nestane', odnosno pomakne se iz djetetove percepcije, tada nastaje kriza, tjeskoba i dijete plače, sve dok ga majka ili ne uvjeri, ili shvati da osoba ostaje čak i ako ne vidi je i ne čuje; odnosno dok ne savlada jednu od faza ranog djetinjstva i ne uđe u sljedeću.
Taj veliki strah vjerovatno ostaje u sjećanju, a emocije se mogu probuditi i u odrasloj dobi, kada objekt prema kojem je strukturirana emocionalna ovisnost 'nestane'.
Zanimljivo je podsjetiti da od ovog sindroma mogu patiti i starije osobe prepuštene same sebi (a u ovom vremenu ekonomske i socijalne krize eksponencijalno rastu) i majke-djevojčice koje su napustile svoje porijeklo.
Koji su uzroci sindroma napuštanja?
Odlučujući uzroci su dramatični događaji kao što su smrt jednog od roditelja, nasilne porodične svađe, nebriga, hladnoća majke.
Ali i događaji koji su zapravo normalni (ali ih subjekt doživljava kao visoko traumatični) mogu dovesti do simptoma sindroma, kao što je rođenje mlađeg brata.
Ovakvi događaji izazivaju dva uslova u subjektu:
- nepotpuna izgradnja samopouzdanja;
- manje ili više svjesno uvjerenje da se samo delegiranjem odgovornosti i problema na drugoga može izbjeći, što kod subjekta stvara percepciju da je ispravno i poželjno ovisiti o drugima u prevladavanju životnih nedaća.
Koji su simptomi sindroma napuštanja?
Djeca koja pate od ovog sindroma mogu imati psihomotorna kašnjenja, lakoću oboljevanja, abuliju (nemogućnost donošenja odluka i izvršavanja radnji), periodične napade anksioznosti, ljubomore i agresije.
Općenito, ovaj sindrom se manifestira emocijama i ponašanjem koje može biti u rasponu od jednostavne nelagode do najcrnjeg očaja, do osjećaja lišenosti dijela sebe, do gubitka zadovoljstva življenja: bez određene osobe koja ju je napustila, subjekt izvještava da njegov ili njen život više nema smisla.
Do čega to može dovesti?
Sindrom napuštanja obično izaziva tri tipa ponašanja: konstruktivno, očekivano ili – u najgorem slučaju – destruktivno (samo i/ili hetero); zavisi kako se manifestuje.
U najtežim slučajevima sindrom napuštanja može dovesti do depresije, a to, nažalost, može dovesti do suicidalnih misli i samoubistva.
Pročitajte takođe:
Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android
Europsko vijeće za oživljavanje (ERC), Smjernice za 2021. godinu: BLS - Osnovna podrška životu
Novi uređaj za upozoravanje na epilepsiju mogao bi spasiti hiljade života
Razumijevanje napadaja i epilepsije
Prva pomoć i epilepsija: Kako prepoznati napad i pomoći pacijentu
Epilepsija u djetinjstvu: kako se nositi sa svojim djetetom?