Elektromiografija je pregled za procjenu funkcionalnosti živaca i mišića, koristan u dijagnostici i procjeni različitih neuromuskularnih patologija i kompresije perifernih živaca

Nedostatak snage ili osjetljivosti prstiju na rukama i nogama, bol i trnci koje je teško objasniti: u svim tim slučajevima elektromiografija, instrumentalni neurofiziološki pregled koji igra nezamjenjivu ulogu u proučavanju neuromišićnih bolesti, pruža dragocjenu pomoć.

Omogućuje nam procjenu funkcionalnosti mišića i živaca, otkrivajući prisutnost stanja patnje, što se događa, na primjer, kod sindroma karpalnog tunela, koji je vrlo čest među onima koji obavljaju ručne aktivnosti, poput krojačica ili domaćica, muzičara ili građevinski radnici.

Šta je elektromiografija (EMG)?

Pregled se sastoji od dva dijela: elektroneurografije i same elektromiografije.

Elektroneurografija je neinvazivan test, koji provodi liječnik ili neurofiziopatološki tehničar, u kojemu se, nakon što se elektrode za snimanje postave na kožu osobe, električnom stimulacijom primjenjuje duž živaca, izazivajući reakcije koje omogućuju, na primjer , brzinu provođenja motornih i osjetljivih živčanih vlakana koja će se proučavati.

Izvodi ga isključivo liječnik koji, pomoću jednokratnih iglastih elektroda, procjenjuje električnu aktivnost nastalu u mišiću, kako u mirovanju, tako i tijekom kontrakcije mišića.

U kojim slučajevima se preporučuje elektromiografija?

Elektromiografske tehnike korisne su u proučavanju neuromišićnih patologija koje uključuju:

• gornjih i donjih udova
• glava;
• vrat;
• prtljažnik;
• uro-genitalna regija (npr. u slučajevima inkontinencije, erektilnih poremećaja, kronične boli u zdjelici).

Patologije kod kojih se pregled najčešće traži su svakako kompresije perifernih živaca, poput sindroma karpalnog tunela, i svi oblici lumbosciatice (bolovi u leđima) ili cervikobrahialgije (bolovi u vratu) različitog porijekla (od artroze, povezane s problemima intervertebralnog diska i posttraumatsko kao u “whiplash-u”).

Još jedan važan pokazatelj elektromiografije predstavljaju periferne neuropatije, promjene u funkcionalnosti perifernih živaca koje rezultiraju motoričkim poteškoćama i/ili senzornim abnormalnostima, koje mogu biti povezane s dijabetesom, alkoholizmom, neoplazmama liječenim kemoterapijom, profesionalnom izloženošću toksičnim tvarima.

Manje je česta, ali jednako važna, dijagnostička uloga u akutnom obliku poliradikulonevritisa, poznatom kao Guillain-Barréov sindrom; kod nasljednih i degenerativnih neuro-mišićnih bolesti poput miopatija i amiotrofične lateralne skleroze; kod bolesti prijenosa živaca poput miastenije gravis, stanja u kojem svi dobrovoljni mišići slabe i brzo se umara; i kod traumatskih lezija živčanih debla (što se može dogoditi kod iščašenja ramena ili prijeloma kostiju).

Kako se pripremiti za pregled

Osim potrebe da se izbjegne nanošenje kozmetičkih proizvoda na kožu prije pregleda, ne zahtijeva nikakvu posebnu pripremu; općenito je bez nuspojava i može uzrokovati subjektivan, prolazan osjećaj nelagode ili boli.

Pročitajte takođe:

Zatajenje srca: uzroci, simptomi, testovi za dijagnozu i liječenje

Fibromijalgija: važnost dijagnoze

Papa test ili Papa bris: šta je to i kada to učiniti

Izvor:

GSD