Izloženost hladnoći i simptomi Raynaudovog sindroma

Rejnoov sindrom: prsti koji pobele kada su izloženi hladnoći, a zatim pocrvene i oteknu?

Ovo bi mogao biti Raynaudov fenomen, čest problem posebno kod mladih žena, povezan s naglim smanjenjem protoka krvi, praćenim širenjem krvnih žila i lokalnom blokadom cirkulacije.

Poremećaj kojeg ne treba plašiti, ali ga ni potcenjivati.

Kako se manifestuje Raynaudov sindrom?

Kod osoba sa Raynaudovim sindromom, pri izlaganju hladnoći, ponekad čak i na prelazu sa toplog na hladno, dolazi do drastičnog smanjenja protoka krvi (ishemija) u ekstremitetima: rukama, a povremeno i stopalima, nosu, ušima.

Kao rezultat toga, jedan ili više prstiju, s jasnom razgraničenjem između 'ishemičnih' i 'normalnih' područja, prvo pobijeli, zatim pocrvene (hiperemični) i ponekad oteknu (edem) i na kraju promijene boju u plavo-ljubičastu (cijanotičnu).

3 faze (podsjećaju na boje francuske zastave) mogu varirati u trajanju, ponekad su vrlo prolazne, ali i vrlo uporne.

Osobe koje pate od Raynaudovog fenomena mogu patiti, posebno zimi, od malih lezija ekstremiteta ulcerativnog tipa (nedostaje gornji dio kože) i ponekad nekrotičnih (pojavljuje se crnkasto tkivo ili bolne kraste).

Raynaudov sindrom: uzroci i faktori rizika

Raynaudov fenomen može imati čisto funkcionalno porijeklo, tj. nije povezan s patološkim stanjima, a favorizira ga

  • radne navike (npr. pijanisti ili svirači flaute, koji su izloženi kontinuiranim vibracijama, su u većoj opasnosti)
  • način života (pušenje);
  • upotreba lijekova (kao što su neki koji se koriste za srčana oboljenja) ili estrogena.

Postoji i ustavna komponenta, na primjer, kod mladih žena koje su sklonije tom problemu od muškaraca, i ona je povezana s emocionalnim stresom.

U nekim slučajevima, međutim, Raynaudov sindrom može biti zasnovan na bolestima, uključujući i neke potencijalno vrlo ozbiljne: Raynaudov fenomen je često prvi simptom skleroderme, doslovno 'tvrda koža', bolesti koja dovodi do otvrdnuća i zadebljanja kože u manje ili više obimne površine tjelesne površine zbog fibroze, odnosno formiranja vezivnog tkiva ožiljne prirode, koje zahvata različite unutrašnje organe (jednjak, crijeva, pluća, bubrezi i srce).

Pojavljuje se i kod mnogih drugih autoimunih bolesti vezivnog tkiva kao što su sistemski eritematozni lupus i Sjogrenova bolest, i važan je simptom kod mješovite krioglobulinemije, rijetkog sistemskog vaskulitisa.

Testovi za dijagnozu

Da bismo potvrdili dijagnozu i razlikovali funkcionalne ili patološke oblike te između bolesti vezivnog tkiva i drugih patologija, potrebno je

  • pažljiv pregled;
  • test krvi za otkrivanje takozvanih antinuklearnih antitijela;
  • kapilaroskopijom.

Kapilaroskopija

Periungualna kapilaroskopija ili transdermalna angioskopija je pregled koji se izvodi u nivou kutikule nokta (okvir na bazi nokta) i omogućava nam da vidimo kako se krvne žile šire i da li ih boli.

Kod funkcionalnih oblika Raynaudovog sindroma kapilari uglavnom izgledaju normalno, dok se kod oblika sekundarnih vezivnog tkiva i autoimunih bolesti mogu uočiti tipične abnormalnosti (dilatacija krvnih žila, mikrohemoragije kapilara, odsustvo kapilara/skleroza).

Pregled se zasniva na korišćenju koherentnog izvora svetlosti, na odgovarajućem rastojanju od površine kože, u kombinaciji sa sistemom za video snimanje i, pomoću optičkih vlakana, sa računarom na kojem je označen deo koji se ispituje.

Neophodno je da kutikula bude što veća, pa se preporučuje ne manikir najmanje 10 dana i izbegavanje lakiranja i veštačkih noktiju.

Također je važno da ne jedete nokte 15 dana prije pregleda, jer kapilare u kutikuli onihofagnih (grickajući nokte) noktiju često pokazuju promjene koje mogu poremetiti pregled.

Kako se poremećaji Raynaudovog sindroma mogu ublažiti?

Ako je Raynaudov fenomen povezan s funkcionalnim problemom, potrebno je poduzeti određene mjere opreza, kao što su:

  • Dobro se pokrijte;
  • koristite duplu rukavicu (svila ili najlon ispod i pliš na vrhu) kako biste stvorili zračni prostor koji održava vaše ruke toplima;
  • eliminirati životne navike koje mogu pogoršati situaciju, kao što je pušenje.

U ozbiljnijim slučajevima može biti korisno uzimati vazodilatatore ili aspirin u malim dozama kako bi se izbjeglo zgrušavanje.

Kontrola Raynaudovog sindroma može se postići i posebnom fizikalnom terapijom, odnosno elektroterapijom kratkim, softverski kontroliranim impulsima.

Ova terapija koristi biološke efekte električne energije u terapeutske svrhe primjenom električnih struja u blizini bolnog područja sa elektrodama na koži (transkutano).

Međutim, u poređenju sa drugim elektroterapijskim tretmanima, softverski kontrolisan tretman kratkih impulsa ima posebne karakteristike koje ga čine ciljanijim i stoga efikasnijim.

Uglavnom se koristi za bol, ovaj tretman je također koristan u mnogim situacijama cirkulacije nevolja i čirevi na koži.

Očigledno, kada postoji osnovna autoimuna bolest, liječenje je odgovarajućim lijekovima, koji su sada dostupni, od suštinskog je značaja.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Psorijaza, kožna bolest bez starenja

Psorijatični artritis: šta je to?

Psorijaza: Zimi se pogoršava, ali nije samo hladnoća kriva

Izvor:

GSD

Moglo bi vam se svidjeti