Djeca s Downovim sindromom imaju 20 puta veću vjerovatnoću da obole od leukemije nego njihovi vršnjaci sa redovnim brojem hromozoma

Leukemija, šta je to?

Leukemija je tumor karakteriziran neoplastičnom proliferacijom jedne od nezrelih stanica iz kojih nastaju krvne stanice i rezultira velikim brojem abnormalnih belih krvnih zrnaca.

Ove krvne ćelije nisu u potpunosti razvijene i nazivaju se blasti.

ZDRAVLJE DJECE: SAZNAJTE VIŠE O MEDICHILDU POSJETOM KATALO NA HITNOM EXPO

Simptomi leukemije:

Najčešći simptomi su:

• Umor;
• Bol u nogama;
• Piskanje;
• Pojava modrica od manje traume ili u odsustvu traume;
• Krvarenje desni;
• Bljedilo;
• Groznica ili noćno znojenje;
• Česte infekcije;
• Gubitak težine i apetita.

Da li je veća vjerovatnoća da će djeca sa Downovim sindromom oboljeti od leukemije?

Djeca sa Daunovim sindromom imaju 20 puta veću vjerovatnoću da obole od leukemije nego njihovi vršnjaci sa redovnim brojem hromozoma.

Međutim, ovo nije česta pojava. Samo 1% djece sa Downovim sindromom će razviti leukemiju.

Djeca sa Downovim sindromom, kojih oblika leukemije se treba bojati?

• Akutna mijeloična leukemija (AML): ovo je najčešći oblik kod djece od 1 do 4 godine;
• Akutna megakarioblastna leukemija (AML): rijetka je vrsta AML-a koja najčešće pogađa djecu sa Downovim sindromom;
• Akutna limfoblastna leukemija (ALL): najčešća je kod djece od 2 do 6 godina, ali može zahvatiti bilo koju starosnu grupu;
• Prolazni mijeloproliferativni poremećaj (TDM): karakterizira nekontrolirano umnožavanje nezrelih stanica u koštanoj srži i krvi. Prolazni mijeloproliferativni poremećaj može biti najava akutne megakarioblastne leukemije (AML);
• Mijelodisplastični sindrom (MDS): je grupa bolesti koje mijenjaju sazrijevanje nezrelih stanica u koštanoj srži (dio mekog tkiva sadržan u kostima) koja proizvodi krvna zrnca. Mijelodisplastični sindrom može se razviti u akutnu mijeloidnu leukemiju (AML).

Prolazni mijeloproliferativni poremećaj i leukemija kod djece sa Downovim sindromom

Prolazni mijeloproliferativni poremećaj javlja se kod 10-15% dojenčadi sa Downovim sindromom.

U cirkulaciji se pojavljuje veliki broj nezrelih ćelija – blasta – nalik na megakariocite, ćelije koštane srži koje proizvode trombocite, a broj trombocita u krvi može biti nizak (platelopenija).

Otprilike četvrtina dojenčadi s prolaznim mijeloproliferativnim poremećajem ne osjeća nikakve druge simptome.

Ostali mogu imati povećanu jetru i slezinu sa žuticom i, rjeđe, perikardijalnim ili pleuralnim izljevom.

Nije potrebno liječenje jer blasti obično spontano nestaju u roku od tri mjeseca, a nestaju i ostali simptomi.

Sada znamo da blasti TCD sadrže promenu (mutaciju) u GATA-1 genu.

Također znamo da još oko 20% beba s Downovim sindromom koje nemaju TCD ipak imaju ćelije u krvotoku koje sadrže mutaciju gena GATA-1.

Otprilike 20% novorođenčadi sa ili bez TCD, ali sa stanicama u krvi koje sadrže mutaciju GATA1, doživljava akutnu megakarioblastnu leukemiju u prve 4 godine života.

Dijagnoza i liječenje:

Ne postoje skrining testovi za leukemiju. Ako se sumnja na leukemiju, potrebno je konsultovati lekara radi odgovarajućih testova.

Hematolozi i onkolozi liječe rak kemoterapijom.

Hemoterapijski lijekovi pomažu eliminirati eksplozije u tijelu.

Djeca koja imaju Downov sindrom mogu biti osjetljivija na nuspojave kemoterapije.

Doktor će modulirati kemoterapiju kako bi ograničio nuspojave uz postizanje najbolje koristi.

Napredak u kemoterapiji sada omogućava izliječenje oko 80% djece s Downovim sindromom koja imaju leukemiju.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Visoki leukociti u urinu: kada brinuti?

Downov sindrom i COVID-19, istraživanje na univerzitetu Yale

Djeca s Downovim sindromom: znaci ranog razvoja Alchajmerove bolesti u krvi

Izvor:

Dete Isuse