Bol: Spasioci i njegovatelji moraju procijeniti uzrok, težinu i prirodu boli, kao i njen utjecaj na aktivnosti, raspoloženje, spoznaju i san

Procjena uzroka akutnog bola (npr. bol u leđima, bol u grudima) razlikuje se od one kod kronične boli.

Anamneza treba da sadrži sledeće informacije o bolu:

• Kvalitet (npr. peckanje, bol nalik grču, bol, duboka, površinska, probadajuća, probadajuća bol)
• Težina
• lokacija
• Iračanje
• trajanje
• Vremenske karakteristike (uključujući vrstu i opseg fluktuacije i učestalost remisije)
• Faktori okidanja i ublažavanja

Potrebno je odrediti nivo pacijentove funkcije, fokusirajući se na aktivnosti svakodnevnog života (npr. oblačenje, kupanje) i rad, profesionalne aktivnosti i međuljudske odnose (uključujući seksualnu aktivnost).

Pacijentova percepcija bola može biti značajnija od intrinzičnih fizioloških procesa bolesti

Mora se analizirati šta to znači za pacijenta, s velikom pažnjom na psihičke probleme, depresiju i anksioznost.

Žalba na bol je društveno prihvaćenija od žaljenja na anksioznost ili depresiju, a odgovarajuća terapija često zavisi od razdvajanja ovih divergentnih percepcija.

Također je potrebno razlikovati bol i patnju, posebno kod pacijenata s rakom; patnja može biti uzrokovana gubitkom funkcije i strahom od neposredne smrti koliko i stvarnim bolom.

Pored toga, mora se utvrditi koliko sekundarna dobit (spoljne okolnosti, slučajne koristi od bolesti, npr. bolovanje ili naknada) može doprinijeti povezanoj invalidnosti.

Lična ili porodična anamneza pozitivna za obrazac često može biti od pomoći u razjašnjavanju kontingentnog problema.

Treba razmotriti da li članovi porodice imaju tendenciju da perpetuiraju hronični oblik (npr. stalnim ispitivanjem zdravlja pacijenta).

Pacijente, a ponekad i članove porodice i staratelje treba ispitati o upotrebi, efikasnosti i štetnim efektima recepata, lijekova bez recepta i drugih tretmana, te o upotrebi alkohola ili rekreativnih ili nedozvoljenih droga.

Intenzitet bola

Intenzitet bola treba procijeniti prije i nakon potencijalno bolnih intervencija.

Kod pacijenata koji govore, samoprocjena je zlatni standard, dok vanjski znaci bola ili nevolja (npr. plač, grimase, oscilacije tijela) su sekundarne.

Za pacijente koji imaju poteškoća u komunikaciji i za malu djecu, neverbalni (bihejvioralni, a ponekad i fiziološki) indikatori mogu postati primarni izvor informacija.

Formalna mjerenja uključuju

• Skale verbalne kategorije (npr. blaga, umjerena, teška)
• Numeričke skale
• Vizuelna analogna skala

Za numeričku skalu, od pacijenata se traži da svojoj boli dodijele ocjenu od 0 do 10 (0 = bez boli; 10 = "najgori bol ikada").

Za vizuelnu analognu skalu, pacijenti moraju da unesu oznaku koja predstavlja stepen njihovog bola na liniji od 10 cm gde je leva strana označena kao „bez bola“, a desna kao „nepodnošljiv bol“.

Rezultat bola je udaljenost, u milimetrima, od lijevog kraja linije.

Djeca i pacijenti s niskim obrazovanjem ili poznatim razvojnim problemima mogu odabrati slike sa liste lica, od nasmijanih do lica iskrivljenih od bola, ili plodova različitih veličina, kako bi izrazili svoju percepciju težine boli.

Prilikom mjerenja bola, ispitivač treba da navede vremenski period (npr. „koliko u prosjeku puta u toku prošle sedmice“).

Pacijenti s demencijom i afazičari

Procjena boli kod pacijenata sa patologijama koje utječu na kognitivne funkcije, govor ili jezik (npr. demencija, afazija) može biti teška.

Prisustvo bola sugerira se grimasom lica, mrštenjem ili ponovljenim treptanjem očiju.

Ponekad osoba koja je u pratnji pacijenta može prijaviti ponašanje koje ukazuje na prisustvo boli (npr. iznenadno društveno povlačenje, razdražljivost, grimase lica).

Bol treba uzeti u obzir kod pacijenata koji imaju poteškoća u komunikaciji i koji neobjašnjivo mijenjaju svoje ponašanje.

Mnogi pacijenti koji imaju poteškoća u komunikaciji mogu komunicirati smisleno kada se koristi odgovarajuća skala boli.

Na primjer, skala funkcionalnog bola je potvrđena i može se koristiti kod pacijenata u staračkim domovima koji imaju rezultate Mini-Mental State Examination od ≥ 17.

Pacijenti liječeni neuromuskularnom blokadom

Ne postoje validni alati za procjenu boli kada se neuromuskularna blokada koristi za olakšavanje mehaničke ventilacije.

Ako se pacijentu daje sedativ, doza se može prilagoditi sve dok ne dođe do svijesti.

U takvim slučajevima nisu potrebni specifični analgetici.

Međutim, ako je pacijent pod sedativima, ali nastavlja pokazivati ​​znakove svijesti (npr. treptanje, neki pokret oka kao odgovor na naredbu), liječenje boli zasnovano na stupnju bola općenito uzrokovanog stanjem (npr. opekotine, trauma) treba uzeti u obzir.

Ako je potreban potencijalno bolan zahvat (npr. okretanje ležećeg pacijenta), potrebno je izvršiti predtretman odabranim analgetikom ili anestetikom.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

O.Terapija: šta je, kako djeluje i za koje bolesti je indicirana

Terapija kiseonikom i ozonom u liječenju fibromijalgije

Hiperbarični kiseonik u procesu zarastanja rana

Terapija kiseonikom i ozonom, nova granica u liječenju artroze koljena

Liječenje boli terapijom ozonom kisikom: neke korisne informacije

Izvor:

MSD