Touretteov sindrom je patološko stanje koje karakterizira uglavnom prisustvo motoričkih i/ili fonatornih tikova

Za dijagnozu Tourettovog sindroma, najmanje sljedeće mora biti prisutno u anamnezi pacijenta

• 2 motorna tikova
• 1 fonatorski tic

Počinje u djetinjstvu ili adolescenciji, obično prije 18. godine i traje najmanje godinu dana.

Pretežno pogađa muškarce, sa omjerom muškaraca i žena od 3-4/1 i ima procijenjenu prevalenciju od 0.52%.

Koji su prvi simptomi ovog poremećaja

Prvi simptomi koji se mogu pojaviti u djetinjstvu, na primjer, u osnovnoškolskom periodu, 6-8 godina, uglavnom su motorički tikovi koji zahvaćaju predjelu glave.

• trzajni pokreti glave
• grimase lica;
• pokreti očiju.

Ova patologija može trajati do kasne adolescencije, ali kod mnogih osoba perzistira u odrasloj dobi.

Ponekad prolazni jednostavni tikovi koji traju kraće od godinu dana mogu biti prisutni kod mnoge djece, koji nestaju kako se pojavljuju.

Šta su tikovi i kako ih razlikovati?

Tik je fenomen

• motorički: manifestuje se u žmirkanju, rotirajućim pokretima glave ili grimasi;
• fonatorski: pročišćavanje grla, kašalj, ispuštanje samoglasnika do nehotične artikulacije rečenica.

To su iznenadne, brze, nevoljne i nepredvidive pojave; tikovi su jednostavni, kada zahvaćaju jedan dio tijela, ili složeni, kada se javljaju artikuliranim nizom pokreta glave, ramena, gornjih udova, a ne fonatornog aparata.

U ovom slučaju nije riječ samo o jednostavnim zvukovima, već o formulisanju cijelih rečenica sa ili bez smisla, čak i sa uvredama ili nepristojnim riječima (u tom slučaju to se naziva koprolalija).

Neke od ovih pojava mogu biti opasne za subjekta, koji može osjetiti potrebu da se udari i nehotice sebi nanese ozljede.

Iz tog razloga, oni mogu ometati tok rada ili učenja i voditi subjekta iz stida ili straha od društvenog prosuđivanja kako bi izbjegli društvene interakcije.

Koliko dugo traje tik?

Tikovi mogu trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta iu teškim slučajevima ometaju funkcioniranje subjekta koji mora prestati s tim što radi kako bi izveo tik.

Ponekad im prethodi osjećaj koji pacijent opisuje kao dosadan i koji se može ublažiti samo izvođenjem tika.

Ova klasifikacija je važna kako bi se razlikovali od kompulzija, ponašanja koje se ponavljaju koje subjekt izvodi kako bi se suprotstavio opsesiji.

Primjer može biti subjekt koji se može bojati da će mu se, ako on ili ona ne dodirne neki predmet, dogoditi nešto loše.

Tikovi mogu varirati u vrsti, učestalosti i ozbiljnosti, ponekad iz nepoznatih razloga, a ponekad kao odgovor na specifične unutrašnje i vanjske faktore, uključujući stres, anksioznost, uzbuđenje, umor i bolest.

Da bi se postavila dijagnoza, moraju se isključiti drugi organski uzroci, npr. intoksikacija ili degenerativni procesi centralnog nervnog sistema.

Šta uzrokuje Touretteov sindrom

U ovom trenutku, uzrok Touretteovog sindroma je nepoznat, ali brojne naučne studije smatraju da su genetski faktori fundamentalni.

Faktori okoline i neurorazvojni faktori također mogu intervenirati i utjecati na razvoj stanja.

Prateći njegov tok među mladima, uočeno je da samo 10% mlađih od 18 godina ima umjerene do teške tikove, dok su ostali slučajevi blagi ili vrlo sporadični.

Do 30% pacijenata koji pate od Touretteovog sindroma može imati opsesivno-kompulzivni poremećaj praćen ili kao manifestaciju nakon remisije tikova, kao i poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD) (do 52% pacijenata).

Touretteov sindrom, kako se može izliječiti?

Trenutno je moguća primjena integriranih intervencija koje su prilagođene potrebama pacijenta i stepenu ozbiljnosti, a koje omogućavaju kontrolisanje simptomatologije koja je prisutna u toku poremećaja.

Ako pacijent ima blage simptome koji ne ometaju njegovo ili njeno funkcioniranje, periodično promatranje kako bi se isključila moguća evolucija može biti najkorisniji pristup.

Ako, s druge strane, simptomi ometaju funkcioniranje ili kod vrlo mladih subjekata, primjenjuje se bihejvioralna psihoterapija.

Preokret navika kod Touretteovog sindroma

Preokret navika je jedna od najčešće proučavanih bihevioralnih intervencija za osobe s tikovima, koja se sastoji od 2 glavna dijela

• Trening za podizanje svijesti o tikovima, u kojem pacijent identificira svaki tik naglas;
• trening kompetitivnog odgovora, u kojem pacijent uči implementirati novo ponašanje koje se ne može pojaviti u isto vrijeme kada i tik.

Ako, na primjer, pacijent ima tik koji uključuje trljanje glave, novo ponašanje može biti stavljanje ruku na koljena ili prekriženje ruku kako ne bi došlo do trljanja glave.

Koje su različite medicinske terapije

Medicinske terapije se također mogu koristiti kada nijedna od gore opisanih terapija nije bila zadovoljavajuća.

Farmakološki tretmani ne uklanjaju u potpunosti tikove, ali smanjuju njihovu učestalost i intenzitet i značajno poboljšavaju kvalitetu života ispitanika.

Također može postojati dodatni prostor za korištenje alata kao što je transkranijalna magnetna stimulacija.

U slučaju oblika koji su otporni na gore opisane tretmane, moguće je pribjeći dodatnim alatima za koje je dokazana učinkovitost, npr. botulinum toksin ili psihohirurgija (duboka moždana stimulacija).

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Intermitentni eksplozivni poremećaj (IED): šta je to i kako ga liječiti

Upravljanje mentalnim poremećajima u Italiji: šta su ASO -i i TSO -ovi, i kako reagiraju?

Kako funkcionira kognitivno bihejvioralna terapija: ključne točke CBT-a

Šta je psihološka prva pomoć (PFA)? Važnost mentalne podrške žrtvama traume

Touretteov sindrom: simptomi i kako ga liječiti

Tikovi i psovke? To je bolest i zove se koprolalija

Izvor:

GSD