Termin cervikalna stenoza odnosi se na suženje cervikalnog vertebralnog kanala, strukture koja sadrži kičmenu moždinu i porijeklo cervikalnih kičmenih korijena, što rezultira kompresijom kičmene moždine.

Degenerativna stenoza cervikalnog kanala artritnog porijekla vrlo je česta među starijim osobama, jer je povezana s fiziološkim starenjem pojedinca.

Sporo se razvija i može se pogoršati pratećim uzrocima koji pogoršavaju degenerativnu sliku dovodeći do stvaranja osteofita, malih koštanih ostruga koji se formiraju duž rubova zgloba.

Simptomi cervikalne stenoze

Simptomi variraju u zavisnosti od težine cervikalne moždine i oštećenja nerava.

Općenito, pacijent osjeća bol u vrat i ramena, koja mogu zračiti u ruku i šaku, što rezultira cervikalgijom i cervikobrahijalgijom, slabošću u gornjim udovima i, na kraju, ali ne i najmanje važno, neurološkim deficitom u osjetljivosti i snazi ​​u gornjim udovima, od kompresije spinalna vrpca ne dozvoljava optimalan prenos nervnog stimulusa duž ruke, što dovodi do trnaca i gubitka osetljivosti.

Uzroci cervikalne stenoze

Uslovi koji mogu pogodovati nastanku cervikalne stenoze su:

• Pagetova bolest;
• hernija diskova;
• malformacije i devijacije kralježnice;
• spondiloze ili teške traume kičme.

Faktori rizika koji ga mogu pogoršati su dijabetes, gojaznost i pušenje.

dijagnoza

Dijagnoza cervikalne stenoze uključuje 3 koraka:

• tradicionalni rendgenski snimak vrata
• CT skeniranje, koje je vrlo važno za dijagnosticiranje degenerativne stenoze kanala jer bolje definira koštane lezije;
• MRI vratne kičme, koji je vrlo koristan za procjenu stanja intervertebralnih diskova i cervikalne moždine.

Kako se liječi cervikalna stenoza

Liječenje varira ovisno o težini i uzroku pojave.

Pristup može biti

• konzervativno za blaže stenoze, što uključuje, s jedne strane, primjenu protuupalnih lijekova, as druge, propisivanje osteopatskih i/ili fizioterapeutskih tretmana;
• hirurško liječenje koje je indicirano u težim slučajevima i usmjereno je na dekompresiju nervnih struktura i očuvanje stabilnosti pršljenova.

Apsolutno hirurško lečenje stenoze kanala ne postoji jer se radi o degeneraciji kosti i njen stadijum se mora proceniti; korištenjem operacije svakako možemo usporiti napredovanje bolesti i posljedično poboljšati kvalitetu života pacijenta.

Dekompresivna laminektomija

Jedna od najčešće korišćenih hirurških tehnika je dekompresivna laminektomija, koja je svakako efikasna u stvaranju prostora za „disanje“ koštane srži.

Hirurško rješenje koje je ne samo neophodno već i neizostavno u brojnim slučajevima u kojima se, nažalost, stenoza kanala kombinuje sa traumom grlića materice: kliničke situacije koje mogu prerasti u mijelopatiju, odnosno oštećenje kičmene moždine.

Foraminotomija

S druge strane, kod stenoze konjugacionog foramena, foraminotomija može postići dobre rezultate jer smanjuje pritisak na nerve koji su komprimirani u intervertebralnom foramenu.

Cervikalnu stenozu treba rješavati multidisciplinarnim pristupom

Cervikalna stenoza uglavnom pogađa osobe starije od 50 godina, dok je rijetka kod mladih ljudi.

Međutim, tokom svog života, osobe koje pate od cervikalne stenoze iskusile su ponovljene traumatske događaje, kao što je trzaj biča.

U ovim slučajevima, zahvaljujući multidisciplinarnom pristupu koji uključuje fizijatra, fizioterapeuta, osteopata i neuroradiologa, programi ciljane rehabilitacije su vrlo korisni, zajedno s terapijama kao što su tecar terapija, laserska terapija ili CTU dijamagnetna pumpa, tretmani koji ne samo da pružaju olakšanje, ali i spriječiti pogoršanje situacije.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Lumbago: šta je to i kako ga liječiti

Bol u leđima: važnost posturalne rehabilitacije

Cervikalgija: Zašto imamo bol u vratu?

Izvor:

GSD