Jerusalimski sindrom: koga pogađa i od čega se sastoji
Oko 200 posetilaca Jerusalima svake godine veruje da su to likovi iz Biblije, od Marije Magdalene do Petra, od Isusa do Mojsija
Neki od njih su primljeni u psihijatrijski bolnici Kfar Shaul, gdje je odjeljenje u potpunosti posvećeno ovim samozvanim svecima Starog i Novog zakona.
Jerusalimski sindrom se sastoji od iznenadnog ispoljavanja religioznih impulsa i vizionarskih izraza posetilaca grada Jerusalima.
Jerusalimski sindrom, poput Firence i Stockholmskog sindroma, nije uključen niti se pominje u DSM-u.
Sindrom je prvi opisao sa kliničke tačke gledišta 1930. godine psihijatar Heinz Herman, iako je slične epizode već u srednjem vijeku opisao Felix Fabri, dominikanski teolog, u izvještajima o svojim hodočašćama u Svetu zemlju.
Jedan od najznačajnijih do sada opisanih slučajeva bio je slučaj turiste koji je 1969. godine pokušao zapaliti džamiju koja se nalazila na Hramskoj gori u Jerusalimu, svetom području koje osporavaju Jevreji i muslimani.
POZNATI SLUČAJEVI JERUSALEMSKOG SINDROMA
Hermann S., Saksonac, čiju je priču nedavno objavio njemački nedjeljnik Die Zeit, sa svojom zaobljenom tjelesnom postavom i bijelom svetonikolanskom bradom, lakom za razgovor i strašću prema teškom metalu, penzionisani baštovan, kaže da je sin Bože.
On želi donijeti mir u svijet, a to najavljuje na ulicama i slanjem sms poruka koje potpisuje IHS kriptogramom.
Dok obavlja svoju misiju u svetom gradu, Herman je u opasnosti da se sukobi sa svojom majkom Marijom, sa svojim dalekim pretkom kraljem Davidom, sa Mojsijem, Isakom, Jakovom ili, uznemirujućim preokretom sudbine, sa drugim Isusom na misiji. u isto vrijeme.
Ništa manje važan nije ni izraelski slučaj samoproglašenog turista Mojsija koji svake godine šeta ulicom.
Ovaj turista šeta ulicama s tablicama zakona, dok drugi hodočasnik najavljuje smak svijeta, treći se penje na Kalvariju noseći drveni krst na ramenima ili propovijeda prekriven hotelskim čaršavom.
Među najneobičnijim ikad prijavljenim slučajevima identifikacije nesumnjivo je onaj žene u Crkvi groba koja je uzaludno pokušavala da donese Isusa na svijet, te onaj, koji je ušao u povijest, Australca Michaela Rohana koji je 1969. pokušao zapaliti esplanadu džamija kako bi olakšao, naravno, dolazak Mesije.
PODJELA LJUDI KOJI PATE OD JERUSALEMSKOG SINDROMA
Ovaj sindrom češće pogađa muškarce nego žene, a posebno samce odgajane u strogim protestantskim porodicama, kao što je Hermann S, saksonski baštovan.
Dr Bar-El, koji je dugo proučavao ovaj fenomen, predložio je podjelu oboljelih na
- ljudi sa psihijatrijskim simptomima koji su se manifestovali prije njihovog dolaska u Jerusalim. Tipično, ovi ljudi odlaze u Sveti grad sa fiksiranom idejom o religioznosti, izdani ili razočarani, kao i sa osjećajem da imaju 'misiju koju treba ispuniti';
- ljudi koji predstavljaju kulturnu opsesiju koja vidi Jerusalem u središtu svojih misli i može postojati averzija prema nekim kulturno-religijskim referencama;
- osobe koje pokazuju psihotične simptome nakon dolaska u Jerusalim, uključujući:
JERUSALEMSKI SINDROM, SIMPTOMI
- Anksioznost i nervoza
- Osjećaj želje da se odvojite od ostatka grupe i krenete sami
- Opsesivna potreba za čistoćom i higijenom kao što je kontinuirano pranje ruku i tijela zbog opsesivne potrebe za pročišćavanjem
- Neprekidno ponavljanje istih psalama i molitava iz straha da ih ne recitujem s dužnom predanošću
- Priprema dugih bijelih haljina, potreba za recitacijom vjerskih stihova ili psalama i pjevanjem svetih himni, nezaustavljiva želja za izvođenjem procesija ili marševa do karakterističnih mjesta, stvaranje propovijedi koje imaju za cilj ukazati na moralni put koji treba slijediti
- Uvjerenje da su biblijski likovi koji moraju ispuniti misiju pod utjecajem opsesivne vjerske vjere
- Opsesivna obaveza poštivanja vjerskih običaja i propisa u kojima se vjerski žar graniči sa pravim mentalnim poremećajem (obje ove potonje psihijatrijske manifestacije počinju prije dolaska u Jeruzalem i rješavaju se, bez posljedica, nakon nekoliko sati hospitalizacije).
Jerusalimski sindrom pogađa oko dvije stotine hodočasnika godišnje, bez obzira na nacionalnost.
POSLEDICE
Ljudi koji padaju u ovaj sindrom obično se primaju u psihijatrijske ustanove, gdje ostaju samo nekoliko sedmica.
Većina slučajeva se rješava u roku od 7 do 10 dana od prvog događaja.
Nakon nekoliko dana vraćaju se u stvarnost, a mnogi se toga bukvalno stide, ne mogu da objasne šta im se dogodilo.
Vjeruje se da su ljudi koji pate od ovog sindroma već bili predisponirani na ovaj stav prije dolaska u Jerusalim i da se, kada tamo, taj latentni poremećaj budi.
Čini se da se u Jerusalemskom sindromu opsesija i kompulzija preklapaju, iako kompulzija ima prednost nad opsesijom.
TERAPIJA
Riječ je o kompulzivnim poremećajima određene veličine i važnosti, a nakon što osobe s jerusalimskim sindromom budu primljene u psihijatrijske bolnice na nekoliko sedmica, gdje će razgovori o vjeri imati prednost nad terapijom, s ciljem da se pokuša promijeniti njihova vjerska perspektiva i percepcija.
Članak napisala dr Letizia Ciabattoni
Pročitajte takođe:
Florence sindrom, poznatiji kao Stendhalov sindrom
Stokholmski sindrom: Kada žrtva stane na stranu počinitelja
Placebo i nocebo efekti: kada um utiče na efekte droga
Izvor:
La sindrome di Gerusalemme, Giancarlo Zagni, 2007, Tre Lune ed.
https://it.sainte-anastasie.org/articles/psicologia/conoces-el-sndrome-de-jerusaln.html
https://it.iliveok.com/health/sindrome-di-gerusalemme_99535i88403.html