Rektosigmoidoskopija i kolonoskopija: šta su i kada se rade

By Cristiano Antonino On Jan 1, 2023

Rektosigmoidoskopija je dijagnostička tehnika pomoću koje se može pogledati u rektum i sigmu (otuda naziv rektosigmoidoskopija) kako bi se vidjelo da li postoji bilo kakva lezija koja uzrokuje nelagodu kod pacijenta.

Šta je kolonoskopija

Kolonoskopija je instrumentalna tehnika koja, osim istraživanja rektuma i sigme, proučava i preostale segmente debelog crijeva.

O totalnoj kolonoskopiji (pankolonoskopiji) govorimo kada se istražuju svi dijelovi debelog crijeva, od anusa do ileo-cekalne valvule.

U oba instrumentalna ispitivanja koristi se endoskop, odnosno fleksibilna cijev prečnika prsta sa jakom svjetlošću na kraju koja se prolazi kroz analni kanal u debelo crijevo.

Zašto i kada se koriste rektosigmoidoskopija i kolonoskopija

Rektosigmoidiskopija i kolonoskopija su pretrage koje se rade kada pacijent ima tegobe ili simptome kao što su:

uporna dijareja sa ili bez ispuštanja krvi iz rektuma (rektoragija)
ispuštanje sluzi sa stolicom (mukoreja);
bol u stomaku;
promjena navika crijeva;
kronična anemija bez očigledne patologije u gornjem dijelu probavnog trakta.

Kod mladih pacijenata (dob) sa simptomima sličnim gripi i/ili s povremenim epizodama rektalnog krvarenja, po nahođenju liječnika, endoskopsko istraživanje može uključiti samo rektum i sigmu ako je prisustvo hemoroida identificirano kao izvor krvarenja i ako nema drugih lezija u istraženim traktovima.

S druge strane, postaje važno uraditi totalnu kolonoskopiju ako se pronađe upala u rektumu i sigmi (npr. ulcerozni rektoholitis), ako postoji polip u prvim istraženim traktovima, ako je ispitanik star >40-45 godina i ima rektalno krvarenje, ako postoji porodična anamneza polipoze ili raka crijeva.

Međutim, dobar endoskopist gastroenterolog, ako pacijent ima dovoljno čista crijeva za adekvatnu pripremu, uvijek treba pokušati doći do ileo-cekalne valvule.

Kada nije korisno raditi rektosigmoidoskopiju i kolonoskopiju

Endoskopijom se svakako ne mogu riješiti funkcionalni ili psihosomatski poremećaji zbog kojih je pacijentu savjetovan pregled.

Zapravo, dijagnoza takvih poremećaja, koje je kliničar označio kao 'funkcionalni simptomi' ili 'simptomi iritabilnog crijeva' ('kolitis nervosa') je dijagnoza isključenja (odsutnost patologije u cijelom istraživanom debelom crijevu).

Jasno je, međutim, da odsustvo lezija pri instrumentalnom istraživanju često smanjuje anksioznost pacijenta ublažavanjem ili nestankom njegovih simptoma.

Šta treba da znam o rektosigmoidoskopiji?

Priprema za rektosigmoidoskopiju ili kolonoskopiju je presudna za uspjeh pregleda i stoga je bitno da se obavi ispravno.

Za jasan pregled, debelo crijevo mora biti potpuno bez fekalija.

Stoga je potrebno popiti laksativan rastvor dan prije pregleda ili u svakom slučaju ne manje od 6 sati prije pregleda.

Lagana večera (supa, čorba) može se uzeti večer prije.

Obično je endoskopski pregled debelog crijeva neugodan, a ponekad i malo bolan.

Ponekad bol možda neće biti podnošljiv (obično je to uzrokovano anatomskom konformacijom crijeva, ili ožiljcima od prethodnih operacija na trbuhu, ili prisustvom velikih ingvinalnih kila; u tom slučaju se mogu primijeniti lijekovi kako bi se pregled bolje podnosio i povezane procedure.

Koji su rizici ovih instrumentalnih pregleda?

Kada se koristi u dijagnostičke svrhe, od strane posebno obučenih i iskusnih ljekara, instrumentalno ispitivanje debelog crijeva je sigurno i povezano s vrlo malo rizika.

S druge strane, oni su povećani u operativnoj endoskopiji, kao što je uklanjanje polipa (polipektomija).

Drugi problem se tiče potencijalne prenosivosti infekcija, posebno virusa hepatitisa B, C, D i AIDS-a.

Mogućnost prenošenja infekcija putem endoskopskog instrumenta je intuitivna: instrument zapravo dolazi u kontakt sa sluzokožom i priborom i integritet mukozne barijere može biti narušen, posebno tokom operativnih manevara.

Ova mogućnost je usko povezana s nepravilnim čišćenjem i dezinfekcijom.

Zapravo, sve dok novi dokazi ne dođu na vidjelo, iako je moguće, prijenos ovih virusa u endoskopiji je rijedak i ostaje povezan s nepoštovanjem i nepotpunim praćenjem standarda za čišćenje i dezinfekciju instrumenata.

Zapravo, smjernice za čišćenje i dezinfekciju sada su međunarodno definirane, garantiraju standard dekontaminacije uz eliminaciju virusa, bakterija, gljivica i stoga gotovo nulti rizik od zaraze.

Prije pregleda morate obaviti pripremu koja vam je naznačena kako bi vaša crijeva bila savršeno čista kako bi operateru omogućili optimalan pregled.

Ako to nije slučaj, pregled može trajati duže, možda neće biti dijagnostički ili može biti nepotpun, pa stoga postoji rizik od ponavljanja pregleda nakon pažljivije pripreme.

Takođe je važno da lekaru donesete sve prethodne radiološke preglede ili kolonoskopske izveštaje pre nego što on/ona obavi pregled.

Svaki pacijent u istraživanju sudjeluje s različitim psiho-emocionalnim sastavom, pa stoga i isti pregled kod njih izaziva različite reakcije.

Kako se izvodi

Pacijent se postavlja na kauč s lijeve strane.

Nakon istraživanja analnog kanala prstom operatera, instrument se uvodi u rektalnu ampulu i nastavlja što je dalje moguće do kraja debelog crijeva.

Šanse za uspjeh zavise od čistoće, konformacije crijeva i saradnje pacijenta.

Vazduh će se ubrizgati kako bi se zidovi crijeva rastegnuli i imali bolji pregled, a to može uzrokovati određenu nelagodu.

U stvari, neko može osjetiti osjećaj 'odvodnjenja' ili osjetiti 'naduti trbuh' ili se žaliti na bol sa grčevima u trbuhu.

Važno je da o vašim pritužbama obavijestite prisutno osoblje, koje će postupiti u skladu s tim.

Pregled može trajati od nekoliko minuta (ako se istražuju samo rektum i sigma) do 15-30 minuta ako se radi totalna kolonoskopija.

Sveukupno, stopa komplikacija tokom dijagnostičke endoskopije je manja od 4 promila.

Jasno je da pacijenti sa pratećim bolestima, kao što su kardiovaskularne, plućne, bubrežne, teške jetrene, neurološke i metaboličke bolesti, kao i starije životne dobi, imaju veći rizik od komplikacija.

Prilikom pregleda moguće je naići na polipe crijeva.

Zdravstvena potrošnja u Italiji: rastući teret za domaćinstvo

April 11, 2024

Aviary Alert: Između evolucije virusa i ljudskih rizika

April 4, 2024

Dan u žutom protiv endometrioze

Mar 28, 2024

Nada i inovacije u borbi protiv raka gušterače

Mar 27, 2024

To su izrasline (izrasline) sluznice crijevnog zida okrenute prema lumenu koje imaju tendenciju povećanja volumena (od nekoliko mm do nekoliko cm) tokom vremena.

Mogu izazvati i određene komplikacije kao što su krvarenje, crijevna opstrukcija, ali prije svega u nekim slučajevima mogu se razviti u maligne tumore.

Stoga je mudro, kad god se polip pronađe tokom kolonoskopije, ukloniti ga, analizirati pod mikroskopom (histološki pregled) i zakazati periodične kontrole.

Zbog toga je neophodno ukloniti polipe (polipektomija); ovo se može uraditi tokom rektosigmoidoskopije ili kolonoskopije

Svi pacijenti koji imaju polipe, koji ne nose srčani pejsmejker i koji imaju normalnu koagulaciju krvi mogu se podvrgnuti polipektomiji.

S tim u vezi, budući da se polipi relativno često uočavaju tokom endoskopskog pregleda, savjetuje se da pacijenti stariji od 45 godina ili pacijenti za koje se zna da imaju polipozu (ličnu ili porodičnu) nekoliko dana prije pretrage urade laboratorijske pretrage kako bi se procijenila njihova koagulacija. status (krvna slika, fibrinogen, trombociti, protrombinsko vrijeme, parcijalno tromboplastinsko vrijeme).

Na taj način, ukoliko se endoskopskim pregledom uoči polip i postoji mogućnost da ga ima, on će se odmah ukloniti kako bi se spriječilo da pacijent bude podvrgnut još jednoj endoskopiji.

Da li je polipektomija opasna?

Ne, to nije opasan postupak; uklanjanje polipa je bezbolno.

Međutim, mora se uzeti u obzir da se radi o stvarnom hirurškom zahvatu i da kao takav nosi rizike.

S tim u vezi, od pacijenta će biti zatraženo da potpiše list, tzv. 'informirani pristanak', odnosno izjavu u kojoj daje saglasnost da liječnik obavi operativni zahvat.

Ova saglasnost ne oslobađa doktora od njegovih profesionalnih obaveza.

Komplikacije su moguće u oko 1% slučajeva.

Takve komplikacije su:

krvarenje, koje obično nestaje samo od sebe, ali i dalje zahtijeva hospitalizaciju radi promatranja, iako je operacija rijetko potrebna;
perforacija crijeva, koja uvijek zahtijeva korektivne operacije.

Šta pacijent treba da uradi nakon endoskopskog pregleda

Na kraju pregleda, nakon nekoliko minuta odmora, pacijent treba da ide kući.

Nalaz endoskopije će mu biti odmah uručen, dok će na rezultate biopsije (histološki pregled) čekati 5 do 10 dana.

U slučaju polipektomije, pacijent ostaje pod nadzorom 30 do 60 minuta i, prema procjeni liječnika, može biti pozvan na kratku hospitalizaciju ako se sumnja na komplikaciju.

Ako su mu ili njoj dali lijekove za smirenje, važno je da mu je pratilac dostupan da ga odveze kući, jer sedacija ometa reflekse i rasuđivanje.

Ostatak dana nećete moći voziti automobil, upravljati mašinama ili donositi važne odluke.

Preporučljivo je ostati u mirovanju cijeli dan.

Sedacija se obično odnosi na smanjenje nivoa svijesti uzrokovano lijekovima kako bi se olakšala prihvatljivost endoskopske pretrage.

Najčešće korišteni lijekovi su benzodiazepini koji izazivaju opuštanje i suradnju kod pacijenata, au nekim slučajevima čak i stanje amnezije.