Rak testisa: uzroci, simptomi, dijagnoza i liječenje

Rak testisa, ili rak testisa, je neoplazma koja potiče od ćelija muških gonada, i germinalnih i negerminalnih

Nije lako utvrditi porijeklo ovog procesa, ali kliničke studije su istakle faktore ili stanja koja povećavaju rizik, kao što su kriptorhizam, porodična anamneza neoplastičnih bolesti, neplodnost, pušenje cigareta i visok rast.

Ovaj neoplastični proces se pojavljuje kao mala oteklina u testisima, otprilike kao slanutak, a ponekad i s skrotalnim bolom.

Ako se dijagnosticira rano, šanse za oporavak su vrlo velike zahvaljujući operaciji, kemoterapiji i – u najozbiljnijim slučajevima – radioterapiji.

Šta je rak testisa?

Rak testisa nije vrlo čest maligni tumor i može se nalaziti u jednoj ili obje muške gonade ili testisa.

Tumori testisa mogu biti različitih tipova, u zavisnosti od ćelija iz kojih nastaju.

Ako tumor nastaje iz zametnih stanica (tj. onih koje proizvode spermu) možemo govoriti o:

  • Seminomi: neoplazme sa najpovoljnijim tokom. Polne ćelije imaju nekontrolisani rast koji dovodi do maligne transformacije i najčešći su tumori kod muškaraca između 40 i 50 godina. Moguće je da u proces uključuju i neke nesemene ćelije, u ovom slučaju možemo govoriti o mješovitim zametnim oblicima.
  • Neseminomi: mogu uključivati ​​različite oblike raka, kao što su embrionalni karcinomi, tumori žumančane vrećice, teratomi i koriokarcinomi.
  • Tumori testisa koji potječu od ne-germinativnih ili stromalnih stanica i čine oko 5% od ukupnog broja. To uključuje tumor Sertolijevih ćelija i tumor Leydigovih ćelija.

Rak testisa je bolest koja pogađa 1% svih karcinoma koji pogađaju muškarce i predstavlja 3-10% karcinoma koji pogađaju urogenitalni sistem muškaraca.

Obično se razvija u dobi između 15 i 44 godine, posebno kod bijelaca.

Iako se učestalost ove neoplazme – neobjašnjivo – dramatično povećala posljednjih godina, stopa smrtnosti se očito smanjila zahvaljujući velikom napretku u njenom liječenju.

Ako se dijagnosticira na vrijeme, rak testisa dobro reagira na liječenje.

Iako ima tendenciju da zahvati samo jednu gonadu, moguće je da bi muškarac koji je bolovao od tumora u jednom testisu kasnije mogao da ga razvije i u drugom.

Koji su uzroci?

Kao što se često događa, uzroci koji dovode do razvoja ove neoplazme još nisu u potpunosti shvaćeni.

Međutim, postoje faktori koji povećavaju rizik, kao što je Klinefelterov sindrom i druge patologije koje uključuju abnormalni razvoj testisa, neplodnost i prisustvo drugih neoplazmi u porodici.

Nastanku neoplazme može doprinijeti i kriptorhizam – odnosno neuspjeh jednog ili dva testisa da se spuste u skrotum, ali i navika pušenja i visok rast.

Simptomi i komplikacije

Prvi znak koji ukazuje na moguće formiranje tumora je tvrda kvržica koja nije bolna pri palpaciji testisa.

Dimenzije su različite, može biti malena kao sjemenka ili veličine mandarine, iako je u većini slučajeva manje-više veličine slanutka.

Iako nije uzrok boli, u nekim slučajevima prisutnost mase može biti povezana sa simptomima bola koji zrači na cijeli skrotum i povećanjem volumena testisa, što može biti uzrokovano upalnim intratumorskim edemom.

Postoje i drugi simptomi koji, iako nisu svojstveni tumoru, ne treba zanemariti, a to su:

  • skupljanje testisa,
  • Prisustvo krvi u urinu i sjemenu,
  • Bol u donjem delu stomaka,
  • Ginekomastija ili povećanje tkiva dojke kod muškaraca.

Iako su svi opisani simptomi, uključujući i formiranje male mase, važni znakovi mogućeg prisustva tumora, preporučljivo je odmah kontaktirati liječnika opće prakse kada se pojavi jedan ili više znakova: u slučaju neoplazije, zapravo, što je dijagnoza pravovremena, to je prije moguće intervenirati i veća je vjerovatnoća da će terapije dovesti do dobrog ishoda.

Iako su šanse za oporavak velike, nikako ih ne treba potcjenjivati: neoplazma testisa – ako potiče iz određenih tkiva ili se ne liječi pravilno – može proizvesti metastaze, šireći se na druge dijelove tijela.

Preko limfnog ili krvnog sistema može doći do limfnih čvorova (prvo blizu, a zatim daleko) ili do najvažnijih organa kao što su jetra i pluća.

Zbog toga bi bilo dobro vršiti periodični samopregled skrotuma u potrazi za eventualnim anomalijama, kako bi se što prije intervenisalo.

Dijagnoza karcinoma testisa

Nakon što prepoznate ove simptome, preporučljivo je da se obratite svom ljekaru.

U početku će vam biti postavljeno nekoliko pitanja kako biste identificirali faktore rizika i simptome povezane s rakom testisa.

Zatim prelazimo na fizikalni pregled, tokom kojeg će specijalista palpacijom identificirati i promatrati otok.

U ovom trenutku, sumnja se mora potvrditi dijagnostičkim testovima: prije svega, mora se uraditi ultrazvuk skrotuma koji će nam omogućiti da utvrdimo da li je riječ o čvrstoj masi ili skupu tekućina; morat će se uzeti uzorak krvi za određivanje tumorskih markera.

Ovaj izraz označava one posebne tvari koje tumor oslobađa u krv.

Ova metodologija istraživanja mora biti uključena u dobro definiran dijagnostički put, zapravo, nije sigurno da rak testisa proizvodi detektivne markere u krvotoku, stoga je potrebno postupati s oprezom i integrirati ovaj test s drugim testovima.

Supstance koje se mogu ući u trag su AFP, HCG ili LDH.

Vjerovatno će biti potrebno uraditi biopsiju mase koja će dati definitivnu potvrdu mogućeg prisustva raka testisa.

Morat će se uzeti mali dio tkiva iz testisa da bi se mogao promatrati pod mikroskopom.

Ovom metodom tumorske ćelije se lako prepoznaju.

Ako se doktor boji da su se metastatski procesi već pojavili, propisat će razne radiološke kontrole: konkretno, zatražit će rendgenski snimak grudnog koša, CT ili MR.

Očigledno, težina tumora može biti promjenjiva i ovisi o karakteristikama koje posjeduje: posebno se uzimaju u obzir veličina mase i difuzijski kapacitet tumorskih stanica.

Pronalazimo 4 faze:

Faza 1: kada je tumor ograničen na zahvaćeni testis.

Faza 2: u ovom slučaju tumor zahvaća testis i limfne čvorove u blizini skrotuma (one u području abdomena i karlice).

Faza 3: Rak je metastazirao u limfne čvorove u grudima.

Faza 4: Ovo je najteži stadijum raka. Proces metastaza zahvatio je ne samo limfne čvorove već i organe kao što su pluća i jetra.

Stoga razumijemo potrebu za pravovremenom dijagnozom, koja omogućava liječenje raka testisa s odličnim rezultatima: 90% pacijenata se potpuno oporavlja nakon operacije.

Nadalje, moguće je da će uz ranu dijagnozu biti potreban samo jedan ciklus kemoterapije – nazvan nadzor – dok u uznapredovaloj fazi može biti potrebno više ciklusa kemoterapije također povezanih sa radioterapijom, sa svim nuspojavama slučaja.

Utvrđeno je da 25-30% oporavljenih pacijenata doživi relaps u roku od dvije godine nakon operacije.

Iz tog razloga, tokom ovog vremenskog perioda, lekar će uspostaviti kontrolni terapijski plan, sa periodičnim dijagnostičkim testovima, prvo češćim (uglavnom svaka 3 meseca u prvoj godini), a zatim razmaknutim tokom vremena (svakih 6 meseci u drugoj godini). godine). godine i jednom godišnje počevši od treće postoperativne godine).

Tretmani za borbu protiv raka testisa

Jedini način da se trajno izliječi rak testisa je operacija koja se zove orhidektomija, a to je uklanjanje zahvaćenog testisa.

Ova operacija se izvodi u opštoj anesteziji: pravi se mali rez u preponama, kako bi se omogućilo da testis izađe van.

Ako pacijent to zahtijeva – uglavnom iz estetskih razloga – kirurg može umetnuti umjetnu silikonsku protezu umjesto uklonjenog testisa.

Nakon operacije – u zavisnosti od težine tumora – moguće je da se donese odluka o uklanjanju i trbušnih limfnih čvorova te je potrebno izvršiti jedan ili više ciklusa kemoterapije, a moguće i cikluse radioterapije.

Na ovaj način, zapravo, moguće je trajno eliminisati ćelije raka iz organizma.

Operacija uklanjanja limfnih čvorova ne predstavlja posebne kontraindikacije, iako u nekim slučajevima može predstavljati poremećaj poznat kao retrogradna ejakulacija.

Situacija je drugačija za kemoterapiju i radioterapiju.

Hemoterapija se sastoji od davanja lijekova sposobnih da ubiju sve stanice koje se brzo razmnožavaju, uključujući ćelije raka.

Radioterapija, s druge strane, podvrgava pacijenta nekoliko ciklusa jonizujućeg zračenja čiji je cilj uništenje tumorskih stanica.

Ovi tretmani, iako su neophodni, imaju mnoge nuspojave, kao što su mučnina, dijareja, iscrpljenost, umor, gubitak kose i osjetljivost na druge infekcije.

U slučaju da je tumor bilateralni, oba testisa će biti uklonjena: tada će biti potrebno hormonsko liječenje da bi se obnovila sposobnost erekcije, ali će biti nemoguće vratiti plodnost.

Međutim, u slučaju uklanjanja jednog testisa, pacijentov libido i plodnost ostaju nepromijenjeni.

prevencija

Ne postoje efikasne tehnike prevencije raka testisa, ali se može brzo liječiti: to je moguće zahvaljujući samopregledu kako bi se provjerile ima li anomalija.

Očigledno, posebna pažnja se mora posvetiti onim muškarcima koji predstavljaju faktore rizika koji su gore ilustrovani.

Pročitajte takođe

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Rak testisa: Šta su zvona za uzbunu?

Prostatitis: simptomi, uzroci i dijagnoza

Simptomi i uzroci kriptorhizma

Rak dojke kod muškaraca: simptomi i dijagnoza

Dijagnostičko snimanje može povećati rizik od raka testisa: TGCT studija iz Pensilvanije

Muške patologije: šta je varikokela i kako je liječiti

Njega kontinencije u UK: NHS smjernice za najbolju praksu

Uvećana prostata: od dijagnoze do liječenja

Povećana prostata? Liječenje benigne hipertrofije prostate BPH postaje mek

Položaj litotomije: šta je to, kada se koristi i koje prednosti donosi njezi pacijenata

Bol u testisima: Šta mogu biti uzroci?

Upale genitalnog aparata: vaginitis

Rak testisa i prevencija: važnost samopregleda

izvor

Bianche Pagina

Moglo bi vam se svidjeti