Refleks zjenice na svjetlost: mehanizam i klinički značaj
Refleks zenice na svetlost (koji se naziva i fotomotorni refleks) je nervni refleks koji modulira prečnik zjenice kao odgovor na intenzitet svetlosti koja dopire do mrežnjače.
To je zbog dva suprotstavljena mehanizma
- povećanje svjetlosnog stimulusa -> sužavanje zenice (mioza) omogućavajući manje svjetlosti da uđe u retinu;
- smanjenje ambijentalnog svjetla -> proširenje zjenice (midrijaza) što omogućava više direktnog svjetla da uđe u retinu.
Zdravo oko može brzo da pređe sa mioze na midrijazu kada prelazi iz veoma svetle okoline u tamnu i obrnuto, pomislite na primer kada vozite automobil usred bijela dana i ulazite ili izlazite iz tamnog tunela.
Jednostavno rečeno, takav sistem nam omogućava da ne budemo zasljepljeni u prisustvu prevelike ambijentalne svjetlosti i da u isto vrijeme 'uhvatimo' malo svjetla dostupnog u mračnim okruženjima, omogućavajući nam najbolji mogući kvalitet noćnog vida.
Fiziološki mehanizam zjeničkog refleksa
- Optički nerv čini aferentni put zjeničkog refleksa: opaža dolaznu svjetlost.
- Okulomotorni nerv čini eferentni put: kontroliše mišiće stezače zenice.
Detaljnije, put zjeničkog refleksa uključuje četiri neurona uzastopno:
- Ganglijske ćelije retine, koje prenose informacije od fotoreceptora do optičkog živca. Ovo stiže do pretektalnog jezgra u gornjem srednjem mozgu.
- Odavde, drugi neuron stiže do Edinger-Westphal jezgra.
- Od Edinger-Westphal nukleusa treći neuron formira ipsi- i kontralateralne okulomotorne nerve, koji dopiru do cilijarnih ganglija.
- Konačno, četvrti neuron formira kratki cilijarni nerv, koji inervira mišić konstriktor zenice.
Klinički značaj zjeničkog refleksa
Osim što reguliše količinu svjetlosti koja ulazi u oko, zjenički refleks na svjetlost pruža koristan dijagnostički alat.
Omogućava liječniku ili oftalmologu da procijeni integritet senzornih i motoričkih funkcija oka.
U normalnim uslovima, zenice oba oka identično reaguju na svetlosni stimulans, bez obzira na to koje je oko stimulisano.
Svjetlost koja ulazi u jedno oko proizvodi suženje i zjenice istog oka (direktan odgovor) i zjenice nestimuliranog oka (konsenzualni odgovor). Poređenje ova dva odgovora na oba oka je korisno za lokalizaciju lezije.
Na primjer:
- direktan odgovor u desnoj zjenici bez konsenzualnog odgovora u lijevoj ukazuje na mogući problem u motoričkoj vezi sa lijevom zjenicom (kao rezultat oštećenja okulomotornog živca ili jezgra Edinger-Westphanelovog moždanog debla);
- nedostatak odgovora na svjetlosnu stimulaciju desnog oka ako oba oka normalno reagiraju na stimulaciju lijevog oka ukazuje na oštećenje senzornog aferentnog puta desnog oka (retina ili desni optički nerv).
Normalno, obe zenice treba da se suže kada se svetlost usmeri samo u jedno oko.
Odsustvo ili abnormalnost zjeničkog refleksa može biti posljedica – pored oštećenja vidnog živca ili okulomotornog živca – smrti moždanog stabla ili lijekova koji depresiraju centralni nervni sistem, kao što su barbiturati.
Pročitajte takođe:
Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android
Prva pomoć za dehidraciju: znati kako odgovoriti na situaciju koja nije nužno povezana s vrućinom
Hidratacija: takođe neophodna za oči
Šta je aberometrija? Otkrivanje aberacija oka
Crvene oči: Šta mogu biti uzroci konjuktivalne hiperemije?
Ectopia Lentis: Kada se leća oka pomjeri
Chalazion: Šta je to i kako liječiti ovu upalu kapka
Stanja pacijenata: Kako procijeniti reflekse
Kontuzije i razderotine oka i očnih kapaka: dijagnoza i liječenje