Erotomanija ili sindrom neuzvraćene ljubavi: simptomi, uzroci i liječenje
Erotomaniju ili sindrom neuzvraćene ljubavi (Clérambaultov sindrom) treba liječiti specijalista
Izraz "erotomanija" dolazi iz grčkog i doslovno znači "luda ljubav".
Tačnije, Clérambaultov sindrom se odnosi na najčešći oblik erotomanije, odnosno zaljubljivanja u nekoga do koga je teško doći jer je poznat.
Ovaj sindrom je u stvari dobio ime po francuskom psihijatru Gaetanu Gatianu de Klerambou, koji je živeo na prelazu vekova.
Godine 1921. objavio je raspravu na tu temu pod naslovom "Les psychoses passionelles".
Bolesnoj osobi je to obično vrlo teško prihvatiti jer bi to značilo i spoznaju odbijanja i u tome leži ključ problema.
Clérambault je izvijestio o slučaju 53-godišnje Francuskinje koja je bila uvjerena da je engleski kralj George IV voli i komunicira s njom pomicanjem zavjesa Bakingemske palate.
Često je voljena osoba višeg društvenog statusa (čak i kralj), ili velikog intelektualnog bogatstva (liječnik ili profesor), ili 'nedostižna', kao što je poznata osoba.
Erotomanija se, prema DSM 5, smatra deluzijskim poremećajem
Karakteriše ga prisustvo nebizarnog deluzionalnog sistema, koji mora da traje najmanje mesec dana, i u kojem su prisutne halucinacije (posebno taktilne i olfaktorne ako su povezane sa deluzijskom temom).
Clérambaultov sindrom je a psihijatrijski poremećaj koji ne treba potcijeniti, iako polazi od situacije koju smo svi nekada iskusili, a to je situacija neuzvraćene ljubavi.
Ako, međutim, nakon što smo dovoljno patili, obično samo metaboliziramo odbijanje i nastavimo sa svojim životom, oni koji pate od erotomanije to nisu u stanju: naprotiv, uvjeravaju se, na potpuno neosnovan način, da predmet njihove želje odgovara njihovim osećanjima.
Inače, kada govorimo o erotomaniji, ne mislimo na one koji pate od nekog oblika fiksacije na ljubav i seks, u kom slučaju možemo govoriti o nimfomaniji za žene i satirijazi za muškarce.
Nemogućnost racionalnog prihvatanja odbacivanja nekoga ko se zaljubio postavljanjem dela samoobmane čiji je cilj da se zavarava da veruje da druga osoba uzvraća nečija osećanja je oblik samoobmane koja čak može dovesti do osoba koja pati od erotomanije da vjeruje da je u vezi sa tom osobom, da živi pravu ljubavnu vezu.
Ljudi sa Clérambaultovim sindromom prolaze kroz početnu fazu, poznatu kao faza 'nade', u kojoj jednostavno čekaju da im voljena osoba izjavi ljubav.
Ovo je duga faza i često pacijent ostaje zatvoren u njoj, a da nikada ne pređe na sljedeću fazu, fazu 'razočarenja'.
Ova faza prati ostvarenje negativne povratne informacije od voljene osobe i može dovesti do depresije, agresije, pokušaja samoubistva ili, ako ima sreće, uklanjanja.
Konačno, postoji 'faza ogorčenosti', u kojoj najteži pacijenti mogu čak ići toliko daleko da fizički napadnu predmet svoje ljubavi (Handbook of Psychiatry and Clinical Psychology Share, Cinzia Bressi, Giordano Invernizzi, McGraw-Hill Education, 2017).
Uzroci i simptomi erotomanije:
Na prvi pogled nije lako prepoznati erotomana: simptomi su slični onima kod drugih mentalnih poremećaja i kreću se od razdražljivosti do agresivnosti, nervoze do stava odvojenosti od stvarnosti.
Njihov govor je često konfuzan i nema ravnotežu i koherentnost, a oni su egocentrični.
Najčešći uzroci su psihičke traume povezane sa situacijama odbacivanja, često u djetinjstvu.
Posebno su pogođene žene, ali i muškarci.
Oboljeli od ovog sindroma na sve načine pokušavaju doći u kontakt sa objektom svoje želje, često na prilično opsesivan način koji postaje pravo uhođenje.
Rezultat je oblik paranoje u kojem se stvarnost čini iskrivljenom jer se sve vrti oko voljene osobe i očekivanja ili otkrivanja signala od njega ili nje.
Voljeni, s druge strane, ne čini ništa da ohrabri erotomanika, naprotiv, pokušava da razjasni nesporazum ako može, nažalost bez pozitivnog ishoda jer se njegove riječi tumače kao potvrda obostranog interesa.
Ponekad se erotoman može ponašati kao da je u redovnoj vezi: šalje cvijeće i čokolade, telefonira.
Ponekad mogu imati halucinacije i ljubomoru zbog određenih detalja svoje simpatije.
To može dovesti do oblika verbalnog, fizičkog ili psihičkog uznemiravanja, do čestih prijetnji samoubistvom (Parafilije i devijantnost: Psihologija i psihopatologija atipičnog seksualnog ponašanja, Fabrizio Quattrini, Giunti, 2015.).
Lijek protiv erotomanije:
Prva poteškoća će biti prihvatanje da neko pati od psihičkog poremećaja.
Prihvatanje poremećaja bilo bi jednako spoznaji odbacivanja, i tu leži problem.
Shvatanje da neko nije uzvraćen može dovesti do značajne patnje, ali većina ljudi, uz odgovarajuću količinu vremena, metabolizira odbijanje i nastavi sa svojim životom.
Erotoman nije u stanju da metabolizira odbacivanje: umjesto toga, on sam sebe uvjerava da njegova voljena odgovara njegovim osjećajima.
Erotomanija također može biti odbrambeno ponašanje protiv depresije i usamljenosti, navodeći oboljelog da izmisli potpuno intrapsihički svijet i može biti povezana s drugim mentalnim bolestima, kao što je šizofrenija.
Terapija će biti potrebna da bi se razumjelo šta je to moglo uzrokovati, a lijekovi se mogu dodati ako je potrebno.
Potrebna je pomoć porodice da bi se pomoglo erotomanu da postane svjestan svog poremećaja i, nakon toga, da se izvuče iz njega.
Članak napisala dr. Letizia Ciabattoni
Pročitajte takođe:
Nomofobija, neprepoznati mentalni poremećaj: Ovisnost o pametnim telefonima
Eko-anksioznost: učinci klimatskih promjena na mentalno zdravlje
Vatrogasci / Piromanija i opsesija vatrom: profil i dijagnoza onih sa ovim poremećajem
izvori:
http://www.psychiatryonline.it/
http://www.nuovarassegnastudipsichiatrici.it/
Manuale di psichiatria e psicologia clinica Condividi, Cinzia Bressi, Giordano Invernizzi, McGraw-Hill Education, 2017.
Parafilie e devianza: Psicologia e psicopatologia del comportamento sessuale atipico, Fabrizio Quattrini, Giunty, 2015.
Le parafilie maggiori. (Sadismo, mazohizam, pedofilija, incestofilija, nekrofilija, zoofilia) tipica espressione di “atavismo filetico” nella specie umana, Fernando Liggio, Alpes ed., 2013.