Keratokonus: degenerativna i evolucijska bolest rožnice

By Cristiano Antonino On Novembar 28, 2022

Keratokonus je degenerativna bolest rožnice koja se s vremenom može pogoršati i dovesti do ozbiljnog oštećenja vida

Šta je keratokonus

Keratokonus (od grčkog: Keratos = rožnica i Konos = čunjić) je definiran kao očna degenerativna, neupalna bolest koju karakterizira abnormalna zakrivljenost rožnice, povezana s njenom strukturnom slabošću.

To je jedna od retkih bolesti, sa prevalencijom u populaciji od najviše jednog slučaja na 2,000 stanovnika; obično je obostrano, ali asimetrično, jer zahvaća oba oka sa različitim stepenom razvoja.

Keratokonus ima spor i progresivan početak koji se sastoji od trošenja tkiva rožnjače

Rožnica se istanji, slabi i počinje da visi, deformišući se sve dok ne postane 'izbočena' na vrhu (ektazija rožnice) i poprima karakterističan konusni oblik.

Karakteristično se manifestira u djetinjstvu ili adolescenciji i napreduje do oko 40. godine, iako je evolucija vrlo varijabilna i prvi znakovi se mogu pojaviti u bilo kojoj starosnoj grupi.

Incidencija keratokonusa

Keratokonus je klasifikovan kao retka bolest sa prevalencijom od oko 1 slučaj na 1,500 ljudi.

Češće se javlja u zapadnim zemljama i kod belaca.

Prema nekim studijama, više utiče na ženski pol.

Koji su uzroci i faktori rizika keratokonusa?

Uzroci keratokonusa još nisu u potpunosti shvaćeni. Svakako postoji genetska komponenta: pretpostavlja se da u korijenu keratokonusa mogu postojati promjene u genima koji kontroliraju sintezu, organizaciju i degradaciju molekula kolagena, koji čine kornealnu skelu.

Nedavne studije su identifikovale povećanje i abnormalnu aktivnost određenih enzima, zvanih proteaze, ili smanjenje njihovih inhibitora, koji su uključeni u obnavljanje kolagena tkiva, što rezultira stanjivanjem i slabljenjem strukture rožnjače.

Utvrđena je veća porodična incidencija bolesti, iako se u većini slučajeva keratokonus predstavlja kao izolirano stanje bez dokaza o genetskom prijenosu; takođe može biti povezan sa predispozicijom za alergije (atopiju) i druge očne ili sistemske bolesti, kao što su Downov sindrom, bolesti kolagena, Leberova kongenitalna amauroza i neke distrofije rožnjače.

Ponovljene očne traume tokom vremena, npr. uzrokovane zloupotrebom kontaktnih sočiva i posebno trljanjem očiju, te problemi s trigeminalnim živcem smatraju se faktorima rizika.

Znakovi i simptomi keratokonusa

Normalno, keratokonus ne uzrokuje bol osim ako ne dođe do iznenadne perforacije rožnjače.

Zakrivljenost rožnice, koja je neophodna za pravilno fokusiranje slike na mrežnjaču, postaje nepravilna i modifikuje refrakcionu moć, proizvodeći izobličenje slike i oštećenje vida: zapravo, jedan od prvih simptoma keratokonusa je zamagljen vid, koji u napredniji stadijum bolesti postaje slabo podložan naočarima, pa čak i kontaktnim sočivima.

Deformacija rožnice obično rezultira miopijom i nepravilnim astigmatizmom; rjeđe, u nekim slučajevima kada je vrh konusa periferan, hipermetropni defekt.

Nadalje, keratokonus je često povezan s alergijskim konjunktivitisom, koji uzrokuje svrab i crvenilo; ponekad se povezuje s osjećajem nelagode na svjetlu (fotofobija).

Dijagnoza keratokonusa

Dijagnoza keratokonusa se postavlja tokom oftalmološkog pregleda procenom zakrivljenosti rožnjače pomoću oftalmometra ili abnormalne slike u senci, sa pokretima makazama, tokom šijaskopije.

U prisustvu nepravilnosti na slikama koje se reflektuju od površine rožnjače ili projektuju sa stražnje strane oka, dijagnoza se može razjasniti pomoću

topografija rožnice (karte prednje površine rožnice)
pahimetrija (mjerenje debljine rožnjače);
tomografija rožnice (karte prednje površine, zadnje površine i debljine, procjena aberacija)
konfokalna mikroskopija (otkrivanje abnormalnosti u strukturi rožnice); u naprednijim slučajevima, jednostavnim pregledom pod proreznom lampom mogu se uočiti karakteristične pruge u tkivu rožnjače ili linearne smeđe naslage hemosiderina (Fleischerov prsten).

Kako se liječi keratokonus

Liječenje keratokonusa varira u zavisnosti od stadijuma bolesti i njene progresije: kreće se od upotrebe naočara i kontaktnih sočiva do operacije.

U početnoj fazi bolesti, kada je astigmatizam ograničen ili keratokonus nije centralan, naočare mogu ponuditi zadovoljavajuću korekciju vidnog defekta.

Zdravstvena potrošnja u Italiji: rastući teret za domaćinstvo

April 11, 2024

Aviary Alert: Između evolucije virusa i ljudskih rizika

April 4, 2024

Dan u žutom protiv endometrioze

Mar 28, 2024

Nada i inovacije u borbi protiv raka gušterače

Mar 27, 2024

Kada keratokonus evoluira i astigmatizam postane veći i nepravilniji, korekcija tradicionalnim sočivima više nije dovoljna: u tim slučajevima se mogu koristiti krute ili polukrute (plinopropusne) kontaktne leće koje omogućavaju bolju korekciju defekta, ali su ne mogu zaustaviti napredovanje bolesti.

U naprednijoj fazi keratokonusa, operacija je najefikasnija korektivna opcija.

Donorska transplantacija rožnice (perforacija, lamelarna ili gljiva keratoplastika) je trenutno široko rasprostranjena i efikasna hirurška procedura

Izvodi se kada rožnica ima centralni ožiljak ili je deformisana i istanjena do te mere da onemogućava prihvatljiv vid.

Stopa uspješnosti je općenito vrlo visoka (95%) bez obzira na težinu bolesti, a rizik od odbacivanja je nizak; lamelarna tehnika (DALK), u kojoj se zamjenjuje samo izmijenjeni dio rožnjače, ostavljajući stražnji sloj (endotel i descemetovu membranu) in situ, dodatno smanjuje rizik od odbacivanja i drugih komplikacija.

Vizualni oporavak nakon keratoplastike je prilično brz u mjesecima nakon operacije, iako konačni vizualni rezultat mora pričekati dok se šav ne ukloni (jedna do tri godine nakon operacije).

Druga hirurška opcija je umetanje intrastromalnih prstenova u periferni dio rožnice kako bi se izravnalo središnje područje i poboljšao vizualni rezultat smanjenjem parametara zakrivljenosti.

Od 2006. godine, novi tretman pod nazivom umrežavanje rožnice postao je široko rasprostranjen. To je parahirurški, minimalno invazivni tretman koji može ojačati strukturu rožnice kod pacijenata sa keratokonusom, tako da blokira ili uspori njeno napredovanje; ova tehnika predstavlja vrijednu alternativu transplantaciji rožnjače ako se primjenjuje u ranim fazama evolucije.

Otuda i važnost rane dijagnoze i periodičnih specijalističkih pregleda u toku razvoja, posebno u porodicama oboljelih od bolesti.

Tretman se sastoji od ukapavanja vitamina B2 (riboflavina) u obliku kapi za oči na rožnicu nakon uklanjanja epitela (epi-off tehnika) ili primjene metoda koje pospješuju njegov prolazak u stromu kroz epitelnu barijeru (epi-on iontoforetski ili sa pojačivačima); nakon imbibicije strome vitaminom, rožnjača je izložena UV-A zračenju.

Cilj tretmana je povećanje umreženosti između osnovnih kolagenih vlakana kako bi se ojačala rožnjača i spriječila ili barem ograničila daljnja deformacija njene strukture; u nekim slučajevima tretman rezultira poboljšanjem parametara zakrivljenosti u naknadnom toku.