Antikoagulansi: lista i nuspojave

By Cristiano Antonino On Juli 27, 2022

Razgovarajmo o lijekovima protiv zgrušavanja krvi: antikoagulant je spoj koji može usporiti ili prekinuti proces zgrušavanja krvi, koji se koristi kako u laboratorijskoj medicini, npr. u krvnoj slici, tako iu obliku lijekova za regulaciju tečnosti krvi, a koristi se i za preventivu. u svrhe kada je pacijent u visokom riziku od tromboze, npr. nakon prijeloma kosti (npr. fraktura femura kod starijih osoba), nakon operacije ili tijekom atrijalne fibrilacije, ili u terapeutske svrhe, kada je tromboza već nastupila i potrebno je spriječiti odvajanje ili proširenje tromba

Trombolitici, antikoagulansi ili antiagreganti?

Trombolitici (streptokinaza, urokinaza…) koriste se u svim onim stanjima kod kojih je tromb već nastao, dok se antiagregacijski agensi (Aspirin, Plavix…) i antikoagulansi (heparin, dikumarol…) primjenjuju kako bi se spriječilo stvaranje novih tromba.

Antikoagulansi i antiagreganti zajedno

Istovremeno uzimanje antikoagulansa i antitrombocita nije nemoguće, ali se mora raditi u odabranim slučajevima i SAMO POD STROGOM MEDICINSKOM KONTROLOM, jer oni sinergijski povećavaju svoj potencijalni učinak.

UVIJEK je važno obavijestiti svog ljekara o bilo kojoj terapiji antiagregacijskim lijekovima na kojoj ste podvrgnuti.

Antikoagulansi i optimalni INR

Efekat antikoagulansa je veoma varijabilan između pojedinaca i može varirati tokom vremena čak i za istu osobu.

Količina lijeka potrebna po osobi može biti vrlo različita, s dozama čak deset puta većim između pojedinaca, kao i variranjem unutar iste osobe.

Promjenom reda veličine, subjektivna komponenta je toliko relevantan element da je za procjenu efikasnosti lijeka potrebno upućivati ne na uzetu količinu, kao što je uobičajeno, već na laboratorijski test kojim se mjeri vrijeme koje je potrebno krvi da se zgruša (vrijeme aktivnosti protrombina).

Protrombinsko vrijeme (TP) se mjeri procentualnim indeksom INR (Index Normalized Ratio) koji je najsigurniji i najtačniji indeks koji imamo: INR = pacijent TP / normalni subjekt TP.

Vrijednosti ispod 2 označavaju krv koja je pregusta, dok vrijednosti iznad 3.5 ukazuju na krv koja je previše tečna, a iznad 4 postoji rizik od čak i smrtonosnog krvarenja.

Kod atrijalne fibrilacije, s druge strane, obično je dovoljna aktivnost protrombina od 40 posto u prosjeku ili INR od 2-2.5.

Pacijenti kojima se daju antikoagulansi moraju imati periodične testove krvi za mjerenje protrombinskog vremena.

Antikoagulansi: Heparin

Heparin je glikozaminoglikan fiziološki prisutan u sekretornim granulama mastocita.

Molekuli stupaju u interakciju s cirkulirajućim antitrombinom kako bi osigurali prirodnu antitrombotičku odbranu.

U terapiji se primjenjuje parenteralno jer se ne apsorbira u crijevnoj sluznici.

Intravenskom primjenom (u kontinuiranoj infuziji ili povremenim bolusima) antitrombotičko djelovanje počinje odmah; pri supkutanoj primjeni (moguće u slučaju kalcin heparina ili heparina niske molekularne težine) početak djelovanja je odgođen za jedan do dva sata.

Upotreba heparina je moguća i kada su oralni antikoagulansi kontraindicirani, npr. u trudnoći, jer molekul ne prolazi kroz placentu.

Od komplikacija, najčešće su hemoragijske manifestacije koje zavise od doze i mogu zahvatiti ili mesto ubrizgavanja (modrice ili hematomi) ili udaljena mesta (epistaksa, hematurija, itd.).

Najstrašnija komplikacija je trombocitopenija izazvana heparinom (HIT sindrom): ovo je, paradoksalno, potencijalno fatalna protrombotička komplikacija uočena kod 3% pacijenata liječenih nefrakcioniranim heparinom (ENF) i 0.5% onih koji su liječeni heparinom niske molekularne težine (EBPM). ).

Njegova pojava je mnogo češća kod hirurških nego kod internih pacijenata.

Oralni antikoagulansi

Antikoagulantna terapija predstavlja tretman izbora u primarnoj i sekundarnoj prevenciji moždanog udara kod pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom (valvularnom i nevalvularnom), te plućne embolije kod pacijenata s venskom trombozom: posebno indirektnim oralnim antikoagulansima ako postoji umjerena ili visok rizik od venske tromboze.

Dabigatran i inhibitori faktora X od prije nekoliko godina odobreni su u Europi za primarnu prevenciju rizika od venske tromboembolije kod odraslih koji su podvrgnuti elektivnoj operaciji zamjene koljena ili kuka, umjesto poznatijih subkutanih injekcija heparina u abdomen.

Varfarin, acenokumarol, fenprokumon

Varfarin, acenokumarol, fenprokumon su izvedeni iz dikumarola, varijante kumarina.

Nazivaju se indirektnim antikoagulansima jer ne blokiraju kaskadu koagulacije, ali inhibiraju stvaranje faktora koagulacije ovisnih o vitaminu K (faktor II, VII, IX i X) uzvodno.

Njihovo puno djelovanje postiže se nekoliko dana nakon početka primjene, ali se količina koja se primjenjuje mora se pratiti periodičnom provjerom INR-a, s obzirom na veliku varijabilnost u apsorpciji molekula (od subjekta do subjekta, i sa dnevnim dozama koje može značajno varirati unutar iste sedmice) i interferencija sa vrlo velikim brojem supstanci (droga i hrane).

Čak i ako se INR u krvi provjerava dva do tri puta mjesečno, samo 60% pacijenata liječenih varfarinom održava se na idealnom INR-u između 2 i 3.

Ova vrsta antitrombocita (dikumarol) i vitamin K su kompetitivni antagonisti: vitamin K se može koristiti u slučaju predoziranja ovim lijekovima (prije nego što krene krvarenje) kako bi se smanjio njihov učinak.

Suprotno tome, morate biti oprezni kada jedete hranu bogatu vitaminom K, zbog interakcija lijekova (mikrogrami = 1/1000 mg, na 100 g/nekuhane jestive porcije:

Zdravstvena potrošnja u Italiji: rastući teret za domaćinstvo

April 11, 2024

Aviary Alert: Između evolucije virusa i ljudskih rizika

April 4, 2024

Dan u žutom protiv endometrioze

Mar 28, 2024

Nada i inovacije u borbi protiv raka gušterače

Mar 27, 2024

vrlo visok (>1 miligrama): bosiljak ako je osušen, majčina dušica, žalfija (1 700 μg), peršun, sušeni listovi korijandera
za biodostupnost, iako je sadržaj filokinona mnogo manji: spanać (498 µg), kupus, brokoli, karfiol.

Kuhanje ne uklanja značajne količine vitamina K iz hrane, pa stoga ne mijenja rizik od interakcije lijekova.

S druge strane, već na 40 °C vitamin C, koji je prisutan u mnogim od ovih namirnica, uništava se kako bi se uravnotežio mogući koagulacijski učinak vitamina K.

Vitamin C djeluje protiv ugrušaka (koji se formiraju od lipida, kolesterola, kalcija, makrofaga i ponekad mrtvih stanica ili maltera uklonjenih iz njih), jer općenito može dobro vezati kalcij: podstiče apsorpciju kalcija iz hrane tokom probave – dok ostaje da se dokaže da li podstiče i apsorpciju iz krvi u kosti i tkiva, te oslobađa začepljene kapilare kada je infekcija u toku.

Kao i drugi vitamini rastvorljivi u mastima, vitamin K se akumulira u organizmu, pa je osim doze/dan koja verovatno nije prekoračena, važna i količina unesene hrane u referentnoj sedmici.

U slučaju paradajza i komorača, kuhanje ima djelomični inaktivirajući učinak na vitamin K.

Važnija interakcija između hrane i antikoagulansa je sa belim lukom i lukom, koji su inhibitori tromboksana – koji je sa ADP-om neophodan da bi se trombociti akumulirali u ugrušku poslednji da formiraju hemostatski čep.

Beli luk sadrži ajoen i adenozin, luk adenozin (čiji receptori regulišu protok krvi u koronarnim arterijama).

Osim toga, sadrže bioraspoloživi sumpor: ispravan balans sumpornih aminokiselina (sumporne aminokiseline -SAA) kao što su cistein, homocistein, metionin i taurin, smatra se kardiovaskularnim faktorom rizika, međutim, s obzirom na svojstva razrjeđivanja cirkulacije mora se uzeti u obzir da proširenje krvnih sudova zavisi uglavnom od arginina i ornitina, koji ne sadrže sumpor u svojoj molekuli, niti se čini da na njih direktno utiče interakcija sa sumpornim aminokiselinama.

Acetilsalicilna kiselina ne spada u klasu antikoagulansa, ali bez obzira na to ima antiagregacijski učinak i razrjeđivanje krvi i često se koristi sa pojačanim učinkom u kombinaciji s lijekovima protiv zgrušavanja krvi (npr. klopidogrel).

Osim interakcije između antikoagulansa i hrane bogate vitaminom K (koja smanjuje djelotvornost nekih lijekova), nije zanemarljiv ni potencirajući učinak hrane bogate salicilnom kiselinom.

Među povrćem sa najvišim nivoom salicilne kiseline imamo:

vrlo visoke (> 1 mg): kupine, borovnice, kruške iz Indije, sultanije; paprika, paradajz, radič, cikorija; bademi, kikiriki; Canella, kim, curry prah, sušeni kopar, garam masala, origano, ljute papričice, ruzmarin, majčina dušica, kurkuma, senf;
visoke (između 0.5 i 1 mg): lucerna, brokula, krastavac, mahune, spanać, slatki krompir, greni smit jabuke, svježi avokado, trešnje, crveno grožđe, svježa mandarina, svježi tangelo, pinjoli, makadamija, pistacija vegemite.

Doze ASK u lijekovima su mnogo veće, reda 0.6-0.9 g/dan kod djece i 1-3 g/dan kod odraslih, tako da je malo vjerovatno da će biti značajno izmijenjene količinom salicilata unesenih hranom (čak i ako pojedemo nekoliko unci hrane koja sadrži najviše salicilata, dobijamo nekoliko mg), a interakcija između hrane sa salicilatima i lijekova koji sadrže ASA je stoga zanemarljiva.

S druge strane, interakcija između hrane sa salicilatima (mg/100 g jestiva porcija) i kumarinskih antikoagulansa nije, jer se uzimaju u dozama istog reda veličine (2.5-5 mg/dan), osim toga da je pod istragom i nije sasvim jasno kako ASA pojačava učinak određenih antikoagulansa i s tim povezanu nuspojavu unutrašnjeg krvarenja, posebno cerebralnog krvarenja i/ili kod starijih osoba, koji su tada i oni koji su najizloženiji suprotnom riziku od tromboze .

Dabigatran

Nedavno predstavljen, dabigatran je direktni inhibitor trombina.

Primjenjuje se oralno i ne zahtijeva praćenje periodičnim provjerama INR-a ili prilagođavanjem doze.

Njegova efikasnost i sigurnost bile su jednake ili bolje od onih prilagođenih doza varfarina kod pacijenata sa ne-valvularnom atrijalnom fibrilacijom praćenih najmanje dvije godine u kliničkom ispitivanju.

Interakcije s suplementima i biljnim lijekovima

Interakcije lijekova moguće su između dodataka prehrani, biljnih lijekova i oralnih antikoagulansa:

pojačavaju antikoagulantno dejstvo: ganoderma japonicum, salvia miltiorrhiza, ginkgo, cinchona, beli luk, kantarion, bijela vrba, spirea, tamarind;
umanjuju antikoagulantni efekat: pasiflora, kleka, verbena officinale i ginseng.