Pothranjenost 'prekom viška' ili prekomjerna ishrana: gojaznost i prekomjerna težina povećavaju zdravstvene probleme naše djece

By Cristiano Antonino On Avgust 31, 2022

Pothranjenost i pedijatrija: gojaznost i prekomjerna težina kod djece veliki su zdravstveni problemi u našoj zemlji i opasnost po zdravlje djece u budućnosti

Pothranjenost, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, je neravnoteža između količine hrane i nutrijenata potrebnih tijelu za rast i održavanje svojih specifičnih funkcija i količine nutrijenata koje se stvarno konzumiraju.

I hiponutricija ili pothranjenost zbog defekta (manjak težine) i hipernutricija ili pothranjenost zbog viška (višak težine) spadaju u kategoriju pothranjenosti

Italija i Sjedinjene Američke Države decenijama imaju najveći procenat dece sa viškom kilograma, iako su poslednjih godina vrednosti u Italiji blago opadale za neke starosne grupe: sa 23.2% dece sa prekomernom telesnom težinom u 2008-2009. porasli smo na 21.3% u 2016. godini, dok su gojazna djeca porasla sa 12% u 2008-2009. na 9.3% u 2016. godini.

Međutim, problem ostaje među najzabrinjavajućim za današnju djecu i sutrašnje odrasle.

ZDRAVLJE DJECE: SAZNAJTE VIŠE O MEDICHILDU POSJETOM KATALO NA HITNOM EXPO

Pothranjenost prekomjernom ishranom: u više od 95% slučajeva gojaznost je primarna ili esencijalna, odnosno nije uzrokovana bolešću

Esencijalna gojaznost potiče od nekoliko faktora.

To je uvijek rezultat neravnoteže između unesene energije i energije koju tijelo troši, ali tome mogu doprinijeti i genetski (predispozicija se računa na više od 50%) i faktori okoline, kao što su:

Status ishrane majke tokom trudnoće;
Težina rođenja;
Vrsta dojenja;
Brzina rasta u prvoj godini života;
Dijeta;
Nivo sjedilaštva ili obrnuto intenzitet fizičke aktivnosti.

Među djecom s viškom kilograma, samo mali dio (manje od 5%) ima genetske ili endokrine bolesti koje ih predisponiraju na gojaznost ili su gojazne zbog lijekova koje moraju uzimati.

Zadatak pedijatra je da rano otkrije ove oblike na osnovu simptoma i pažljivog prikupljanja anamneze djeteta:

Starost u kojoj se javlja gojaznost;
Moguća povezanost sa zaostalim ili smanjenim rastom;
Neuro-psihomotorni razvoj;
Prisutnost deformiteta, uključujući deformitete lica (dismorfizme);
Upotreba lijekova (kortikosteroidi, natrijev valproat, risperidon, fenotiazini, ciproheptadin itd.).
U zavisnosti od sumnje, pedijatar može zatražiti posebne preglede kako bi procijenio i endokrinu i genetsku gojaznost.

Gojaznost je kliničko stanje koje karakterizira višak masne mase koji smanjuje očekivani životni vijek i zdravlje

Zapravo, među istraživačima ne postoji jednoglasna saglasnost o najprikladnijim metodama za identifikaciju granice između normalne težine, prekomjerne težine i gojaznosti u djetinjstvu.

Višak kilograma koji počinje u djetinjstvu, u svakom slučaju, ima tendenciju da perzistira u odrasloj dobi (70-80% gojaznih adolescenata ima tendenciju da postanu gojazni odrasli), pa je rana dijagnoza pothranjenosti prekomjernom ishranom i jednako rana terapijska intervencija vrlo važna.

Pothranjenost zbog viška i antropometrijskih mjerenja (BMI)

Kao i kod neuhranjenosti prema zadanim postavkama, kod pothranjenosti prekomjerna antropometrijska mjerenja (težina, visina/dužina, omjer težine/dužine i izračunavanje indeksa tjelesne mase ili BMI) su dovoljna za definiranje prekomjerne težine ili gojaznosti, kao i za procjenu jednostavnog rizika od prekomjerne težine.

Kod djece mlađe od 2 godine bitan je odnos težina/dužina, odnosno ne postoji apsolutna idealna težina, ali je važno da težina djeteta bude dobro proporcionalna njegovoj visini, dok je kod djece starijim od 2 godine uzima se u obzir takozvani indeks tjelesne mase (BMI ili Queteletov indeks), koji se izračunava tako što se težina, izražena u kg, podijeli s kvadratom visine izražene u metrima.

Ove podatke u slučaju djeteta uvijek treba uporediti sa normalnim krivuljama rasta za dob i treba ih pratiti tokom vremena kako bi se procijenio trend.

Važno je pri procjeni djeteta sa prekomjernom težinom ili gojaznošću uzeti u obzir i moguće prisustvo drugih bolesti kao što su:

Hipertenzija;
Preddijabetes i dijabetes melitus;
dislipidemija;
Nealkoholna steatoza jetre;
Gastroezofagealni refluks;
Sindrom policističnih jajnika;
Poremećaj disanja u snu;
Ortopedske komplikacije;
Idiopatska endokranijalna hipertenzija;
Psihosocijalni problemi;
Nekontrolisani poremećaj u ishrani.

Sva ova stanja signaliziraju situaciju teže pothranjenosti zbog prekomjerne ishrane, što može zahtijevati multidisciplinarno upravljanje u specijalističkim ustanovama drugog i trećeg nivoa

Ciljevi liječenja viška pothranjenosti su različiti u zavisnosti od težine viška kilograma (ili prekomjerne težine) i dobi djeteta.

Posebno kod djece sa prekomjernom težinom koja su mlađa od 5 godina, mora se postići usporavanje debljanja, a kod gojazne djece mora se postići stanje 'čvrste težine'.

Kod djece između 5 i 11 godina mora se postići 'čvrsta težina' kod djece sa prekomjernom težinom, a kod gojazne djece ne smije se težiti gubitku težine od najviše pola kilograma sedmično.

Zdravstvena potrošnja u Italiji: rastući teret za domaćinstvo

April 11, 2024

Aviary Alert: Između evolucije virusa i ljudskih rizika

April 4, 2024

Dan u žutom protiv endometrioze

Mar 28, 2024

Nada i inovacije u borbi protiv raka gušterače

Mar 27, 2024

Konačno, kod djece starije od 11 godina, cilj kod prekomjerne težine je 'čvrsta težina', dok je kod gojaznosti cilj gubitak težine ne više od 1 kg sedmično.

Ovi ciljevi se mogu postići dijetalnom i biheviorističkom terapijom

Smjernice savjetuju da se ne koriste niskokalorične dijete osim u apsolutno odabranim slučajevima.

Liječenje gojaznosti u prekomjernoj pothranjenosti mora biti zajamčeno multidisciplinarnom podrškom koja uključuje nekoliko profesija na različitim nivoima složenosti: porodični pedijatar ne može sam upravljati komplikovanom gojaznošću (u takvim slučajevima mora potražiti pomoć od specijalističkih struktura drugog i trećeg nivoa) .

Štaviše, važno je da se o upravljanju gojaznošću brinu ne samo zdravstveni radnici, već i sve one struke koje rade sa decom, tako da zdravstvene politike moraju garantovati adekvatnu promociju zdravlja i obezbediti da sva mesta u koja deca posećuju (ne samo škole). !), rade zajedno kako bi garantovali ispravan stil života.

Tretmani druge linije kao što su farmakoterapija i barijatrijska hirurgija imaju ograničene indikacije jer je njihova efikasnost ograničena na slučajeve koji moraju biti pažljivo odabrani.

Kod djece u dobi od 12 godina ili starije kod kojih intervencija u načinu života za ograničavanje debljanja nije uspjela, može se razmotriti indikacija za farmakoterapiju.

Indikacija za barijatrijsku kirurgiju je prihvatljiva kod već razvijenih adolescenata (pubertalni stadij 4-5 prema Tanneru i dostizanje ili približavanje ciljanog rasta) sa

BMI veći ili jednak 40 kg/m2 i povezane neozbiljne bolesti kao što su blaga opstruktivna apneja za vrijeme spavanja (indeks apneje/hipopneje ili AHI veći od 5), hipertenzija, dislipidemija, poremećena tolerancija glukoze;
BMI veći ili jednak 35 kg/m2 i najmanje jedna teška povezana bolest kao što je dijabetes melitus tipa 2, umjerena do teška opstruktivna apneja u snu (AHI veći od 15), benigna endokranijalna hipertenzija, nealkoholni steatohepatitis sa značajnom fibrozom .

Umjesto toga, psihoterapiju treba poticati u svim slučajevima koji mogu zahtijevati psihološku podršku.

Prevenciju gojaznosti i pothranjenosti zbog viška potrebno je započeti od prenatalnog perioda sprečavanjem preniske ili previsoke porođajne težine, nedonoščadi i drugih komplikacija

U postnatalnom periodu, s druge strane, važno je pridržavati se određenih pravila ponašanja: izbjegavati slatke napitke u prve dvije godine života i ne povećavati kvotu proteina više od preporučenog unosa.

Italijansko pedijatrijsko društvo i Talijansko društvo za pedijatrijsku endokrinologiju i dijabetologiju sastavili su koristan dekalog za prevenciju pothranjenosti zbog viška:

Redovno proveravajte svoju težinu i visinu (najmanje svakih šest meseci);
Jedite pet obroka dnevno, izbjegavajući 'van obroka';
Konzumirajte najmanje pet porcija voća ili povrća dnevno;
Pijte puno vode, ograničavajući unos slatkih pića;
Smanjite masnoće za stolom, posebno hladno meso, prženu hranu, začine, slatkiše;
Izbjegavajte korištenje hrane kao 'nagrade';
Dajte prednost igri na otvorenom, ako je moguće barem jedan sat dnevno;
Šetajte u što je moguće više prilika;
Bavite se sportom redovno. Nije važno po svaku cijenu biti šampion, već vježbati i zabavljati se;
Ograničite 'ovisnost o videu' u slobodno vrijeme: maksimalno 2 sata dnevno.