Rijetke bolesti: Rothmund-Thomsonov sindrom

Rothmund-Thomsonov sindrom je vrlo rijetka kožna bolest koja je opisana kod oko 500 osoba otkako je prvi put opisana u Austriji 1868.

Manifestacije Rothmund-Thomsonovog sindroma

Manifestira se kao poikiloderma, tipičan osip na licu koji karakterizira stanjivanje (atrofija) krajnjeg sloja kože (epiderma), abnormalnosti u obojenju (pigmentaciji) kože s hipo- i hiperpigmentacijom i proširenjem površinskih žila kože (telangiektazije).

Osim zahvaćenosti kože, postoje i ekstrakutani simptomi kao što su i pre- i postnatalni zastoj u rastu, nizak rast, rijetke ili odsutne trepavice i/ili obrve, zubne i skeletne abnormalnosti, juvenilne katarakte, prerano starenje i sklonost ka raku (posebno osteosarkom). .

Rothmund-Thomsonov sindrom je bolest uzrokovana u većini slučajeva promjenama (mutacijama) u RECQL4 helikaznom genu koji se nalazi na hromozomu 8.

Prenosi se autosomno recesivno.

Bolesti s autosomno recesivnim prijenosom javljaju se samo kod ljudi koji su naslijedili dvije izmijenjene (mutirane) kopije gena.

I kopija naslijeđena od majke i kopija naslijeđena od oca su mutirane.

Izraz 'recesivan' znači da izmjena samo jedne od dvije kopije gena nije dovoljna da izazove bolest.

Da bi se izazvala bolest, obje kopije gena moraju biti mutirane.

Roditelji su nosioci samo jedne kopije izmijenjenog gena (druga kopija je normalna) tako da nisu bolesni: oni su zdravi nosioci.

Dvije zdrave nositeljice koje žele da imaju djecu imaju, u svakoj trudnoći, 25% šanse (jedna od četiri) da će imati bolesno dijete.

50% njihove djece će biti zdravi nosioci (kao majka i otac, bez simptoma), a preostalih 25% će biti zdravi (sa obje kopije gena bez mutacije).

Ove šanse su neovisne o spolu nerođenog djeteta.

Do danas su mutacije u genu RECQL4 identificirane kod otprilike 60-65% pacijenata, dok je kod preostalih 35-40% oboljelih uzrok nepoznat.

Klinički znakovi kod pacijenata sa Rhotmund-Tomsonovim sindromom uključuju osip

Potonje obično nije prisutno pri rođenju, ali se razvija između 3 i 6 mjeseci starosti sa crvenilom kože (eritem), otokom i ožiljcima na licu i naknadnim širenjem osipa na stražnjicu i ekstremitete, dok trup i trbuh obično nisu pogođeni.

Osip evoluira nakon godina u tipičnu poikilodermu sa naizmjeničnim područjima hiperpigmentacije, malim mrljama stanjivanja (atrofija) i proširenjem površinskih krvnih žila (teleangiektazije).

Skeletne abnormalnosti gornjih udova mogu biti prisutne uz odsustvo ili malformaciju palca ili skraćivanje podlaktica.

Ostale česte skeletne abnormalnosti su izostanak (aplazija) ili abnormalno smanjenje veličine (hipoplazija) koljena i osteopenija, tj. stanjivanje i slabljenje kostiju.

Mogu biti prisutni i nizak rast i mala tjelesna težina, zubne abnormalnosti, gastrointestinalni poremećaji, displazija noktiju, bilateralna katarakta i tumori uključujući osteosarkom.

Dijagnoza Rothmund-Thomsonovog sindroma postavlja se na osnovu pažljivog prikupljanja anamneze i jednako pažljivog pregleda djeteta.

RIJETKE BOLESTI? DA NAUČITE VIŠE POSJETITE ŠTAND UNIAMO – ITALIJANSKE FEDERACIJE REDKIH BOLESTI NA EMERGENCY EXPO

Prisustvo poikiloderme posebno ukazuje na dijagnozu

Dijagnoza se također mora uzeti u obzir kod pacijenata s osteosarkomom povezanim s promjenama na koži.

U slučajevima kada je osip netipičan, klinička dijagnoza se može postaviti kada su prisutne najmanje dvije druge karakteristike Rothmund-Thomsonovog sindroma, uključujući:

  • Rijetka i rijetka kosa, obrve i/ili trepavice;
  • Nizak rast u odnosu na malu težinu;
  • Gastrointestinalni poremećaji prisutni su od djetinjstva nadalje, kao što su kronični povraćanje i dijareja;
  • Skeletne abnormalnosti kao što su defekti radijusa, ulne, odsustvo ili hipoplazija patele, osteopenija;
  • Abnormalnosti zuba (nerazvijeni zubi, defekti cakline ili odloženo nicanje zuba);
  • Abnormalni razvoj noktiju (displastični nokti);
  • Zadebljanje (hiperkeratoza) tabana;
  • Katarakte, obično juvenilne, bilateralne;
  • Tumori, uključujući tumore kože (bazocelularni i skvamozni karcinom) i osteosarkom.
  • Dijagnoza se zatim potvrđuje molekularnom analizom gena RECQL4 (sekvenciranje cijelog gena).

Kada su prisutni klinički kriterijumi za dijagnozu Rothmund-Thomsonovog sindroma, mutacije gena RECQL4 se identifikuju u samo 60-65% slučajeva.

U preostalih 35-40% slučajeva još nije bilo moguće identificirati drugi odgovorni gen.

Ne postoji odlučujući tretman.

Djecu s Rothmund-Thomsonovim sindromom od rođenja mora brinuti multidisciplinarni tim koji uključuje prije svega specijaliste za liječenje kožnih problema i korištenje laserskog tretmana teleangiektazijskih lezija.

U timu mora biti i oftalmolog za obavljanje godišnjih pregleda očiju (procjena prisutnosti katarakte i njihova eventualna hirurška korekcija).

Slikovne pretrage kao što su rendgenski snimci i CT skeniranje su neophodne u slučaju simptoma koji su potencijalno povezani s rakom kostiju.

Dodavanje kalcija i vitamina D može se razmotriti kod pacijenata s osteopenijom i/ili prijelomima.

Pacijenti bi trebali izbjegavati izlaganje toplini i sunčevoj svjetlosti, što može pogoršati osip kod nekih osoba i povećati rizik od razvoja raka kože.

S obzirom na teoretski rizik od razvoja tumora, hormon rasta (GH) se ne preporučuje osobama sa normalnim nivoom GH, dok je za pacijente sa nedostatkom GH prikladan standardni tretman hormonom rasta.

Prognoza Rothmund-Thomsonovog sindroma je promjenjiva

Očekivano trajanje života je normalno u odsustvu tumora, dok prognoza pacijenata sa tumorima zavisi od kvaliteta i učestalosti pregleda tumora i ranog lečenja.

Pacijenti sa Rothmund-Thomsonovim sindromom mogu biti posebno osjetljivi na nuspojave kemoterapije i imaju visok rizik od razvoja sekundarnih tumora (5% rizik od razvoja raka kože).

Ako je liječenje adekvatno, prognoza blažih oblika bolesti je povoljna, a životni vijek je približno uporediv sa općom populacijom.

Pročitajte takođe

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Rijetke bolesti: ruskom ekonomistu Anatoliju Čubaisu dijagnosticiran Guillain Barréov sindrom

Ultraretke bolesti: Objavljene prve smjernice za Malanov sindrom

Rijetke bolesti: Von Hippel-Lindauov sindrom

Zika povezan sa Guillain-Barreovim sindromom u novoj studiji

Rijetke bolesti: Septo-optička displazija

Rijetke bolesti: kongenitalni hiperinzulinizam

Deformiteti stopala: Metatarsus Adductus ili Metatarsus Varus

Progerija: šta je to, simptomi, uzroci, dijagnoza i mogući tretman

izvor

Dete Isuse

Moglo bi vam se svidjeti