Dijabetičko stopalo je jedna od najstrašnijih komplikacija dijabetes melitusa, stanja zbog kojeg više od milion ljudi širom svijeta izgubi nogu svake godine.

Takozvano dijabetičko stopalo je još uvijek važan i često onesposobljavajući problem: osoba s dijabetesom ima relativni rizik od amputacije ekstremiteta 40 puta veći od osobe bez dijabetesa.

Rana dijagnoza i liječenje su od najveće važnosti kako bi se izbjegle najgore posljedice poput amputacije ekstremiteta.

Dijabetičko stopalo: šta je to i šta uzrokuje

Dijabetičko stopalo se odnosi na kroničnu komplikaciju dijabetes melitusa, koja uzrokuje anatomsko-funkcionalne promjene u stopalu i gležnju.

Ovo stanje je rezultat nekoliko bolesti koje tipično komplikuju dijabetes melitus, koji je najrašireniji oblik dijabetesa, a dijelom je povezan i sa načinom života.

Stanje u kojem tijelo ne proizvodi dovoljno inzulina ili ne reagira normalno na inzulin, uzrokujući pretjerano visok nivo šećera (glukoze) u krvi.

Posebno govorimo o:

• motoričke i senzorne neuropatije
• mikrocirkulacijska disfunkcija;
• ekstremna osjetljivost na infekcije;
• makroangiopatija, odnosno promena velikih krvnih sudova koja pogoduje ranoj pojavi ateroskleroze.

Zapravo, postoji bliska veza između dijabetesne bolesti i razvoja kroničnih mikro- i makrovaskularnih komplikacija.

To je zbog činjenice da višak šećera u krvi može olakšati nastanak ateroskleroze, odnosno nakupljanje masti u zidovima arterija, koja je odgovorna za sužavanje velikih i srednjih krvnih sudova.

Ateroskleroza je zauzvrat faktor rizika za:

• fatalni i nefatalni koronarni događaji, za koje različite epidemiološke studije navode 1.5 do 3-4 puta veću incidencu kod dijabetičara nego kod nedijabetičara iste dobi;
• druge strašne vaskularne komplikacije zbog nedostatka ili smanjene oksigenacije tkiva.

Ovo uključuje posebno:

• cerebralni ishemijski događaji koji mogu biti prolazni ili stabilni (TIA, moždani udar), kada su zahvaćene karotidne arterije;
• arteriopatija obliterans donjih udova koja se može manifestirati sa manje ili više onesposobljavajućim simptomima od klaudikacije, tj. bolova pri hodu, do stvarne ishemije ekstremiteta. Sve ove komplikacije koje pogađaju stopalo nazivaju se dijabetičko stopalo.

Simptomi dijabetičkog stopala

Dijabetičko stopalo može se pojaviti sa širokim spektrom infekcija u rasponu od površinskih ulceracija do opsežne gangrene stopala.

Simptomi mogu uključivati:

• povećana temperatura stopala;
• nedostatak osjetljivosti na toplinske, taktilne i bolne podražaje u donjim udovima;
• trnci;
• prisustvo ogrebotina, posekotina ili čireva na koži.

Najveći problem kod dijabetičara je stvaranje kožnih lezija, čak i malih, koje se mogu degenerirati u čireve i infekcije.

To je zbog mikrocirkulacijskih disfunkcija povezanih s perifernom arteriopatijom: stopala ne dobivaju adekvatnu opskrbu krvlju i kisikom i više se bore s oštećenjem kože.

Osim toga, koža dijabetičkog stopala postaje tanja i lomljivija te stoga ranjivija i izloženija infekcijama, koje predstavljaju jednu od najozbiljnijih prijetnji jer, ako se ne procijene i ne liječe pravovremeno, mogu dovesti do potrebe za amputacijom oboljelog. stopalo.

Gotovo uvijek se dešava da se povrede nogu i stopala pojave bez upozorenja i vrlo brzo se pogoršaju.

Zbog toga je neophodno da se dijabetičari podvrgavaju redovnim preventivnim pregledima donjih ekstremiteta kako bi se izbjegao rizik od pogoršanja.

Budući da se radi o bolesti za koju postoji velika vjerovatnoća da će dovesti do vaskularnih komplikacija, pažljiv skrining na vaskularne bolesti različitih dijelova tijela je također od suštinskog značaja.

Liječenje dijabetičkog stopala: prilagođeno prema slučaju i težini

Liječenje dijabetičkog stopala ovisi o težini.

Pored farmakološke kontrole dijabetesa, općenito, kako bi se spriječile vaskularne komplikacije dijabetesa, neophodno je pažljivo pratiti vaskularizaciju donjih udova i supra-aortnog trupa.

Ovo je također neophodno kod ljudi sa malo ili bez simptoma.

U slučaju infekcije, liječenje uključuje

• ciljana antibiotska terapija, prema indikacijama specijaliste, uzimajući u obzir patogen odgovoran za infekciju;
• u nekim slučajevima operacija.

U slučaju komplikacija koje zahvataju donje udove, može se razmotriti tzv. kirurška revaskularizacija, koja se može izvesti tradicionalnom ili minimalno invazivnom endovaskularnom hirurgijom: indikacija za jednu ili drugu tehniku ​​proizlazi iz pažljivog objektivnog pregleda pacijenta zajedno sa neinvazivna vaskularna dijagnostika.

Danas je poboljšano znanje o aterosklerotskoj patologiji donjih udova kod ovih pacijenata otvorilo nove granice u području periferne revaskularizacije.

Kod pacijenata sa dijabetesom, aterosklerotične lezije imaju vrlo specifičnu distribuciju, uglavnom zahvaćajući tibijalne arterije i peronealnu arteriju.

To su vrlo male arterije i stoga im je teško pristupiti 'otvorenim' kirurškim pristupom, zbog čega su endovaskularne tehnike našle odlično polje primjene.

Međutim, još uvijek ima mnogo slučajeva u kojima tradicionalna kirurgija ima široke indikacije i slučajeva u kojima se preporučuje 'hibridni' pristup uz istovremenu primjenu obje tehnike.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Covid, dijabetes tipa 1 u porastu među izliječenim maloljetnicima

Dijabetes tipa 2: novi lijekovi za personalizirani pristup liječenju

Dijeta za dijabetičare: 3 lažna mita za razbijanje

Pedijatrija, dijabetička ketoacidoza: Nedavna PECARN studija baca novo svjetlo na stanje

Ortopedija: Šta je Hammer Toe?

Šuplje stopalo: šta je to i kako ga prepoznati

Profesionalne (i neprofesionalne) bolesti: udarni talasi za liječenje plantarnog fasciitisa

Ravna stopala kod djece: kako ih prepoznati i što učiniti u vezi s tim

Otečena stopala, trivijalan simptom? Ne, a evo s kojim ozbiljnim bolestima mogu biti povezane

Proširene vene: čemu služe elastične kompresijske čarape?

Izvor:

GSD