Zatajenje srca: uzroci, simptomi i liječenje

Zatajenje srca je stanje u kojem srce nije u stanju da pumpa dovoljno krvi do svih organa i dijelova tijela. Stanje se također naziva srčana insuficijencija, iako bi ovaj izraz bio prikladniji za označavanje stadijuma srčane insuficijencije koje karakterizira prekomjerno nakupljanje tekućine i/ili oštećenje funkcije drugih organa uzrokovano kvarom srca.

Takva insuficijencija je vrlo često stanje koje pogađa više od 5% ljudi starijih od 70 godina.

U većini slučajeva radi se o hroničnom stanju koje se mora pratiti i liječiti cijeli život.

KARDIOPROTEKCIJA I KARDIOPULMONARNA REANIMACIJA? POSJETITE EMD112 BOOTH NA HITNOM EXPO -u ODMAH DA SAZNATE VIŠE

Koji su uzroci zatajenja srca?

Zatajenje srca može biti uzrokovano nekoliko uzroka, od kojih su najčešći:

  • visok krvni pritisak (hipertenzija), posebno ako se ne leči: to povećava rad srca, koje se vremenom može povećati (tj. razviti hipertrofiju) i umoriti se;
  • koronarna arterijska bolest (bolest arterija koje prenose arterijsku krv do srčanog mišića), posebno ako je rezultirala jednim ili više srčanih udara, koji su narušili sposobnost srca da se kontrahira;
  • bolesti srčanog mišića (miokardiopatije ili kardiomiopatije), najčešće nepoznatog porijekla, rjeđe mogu biti posljedica uzimanja supstanci toksičnih za srce (npr. prekomjerno konzumiranje alkoholnih pića ili određenih lijekova koji se koriste u terapiji raka), ili virusne infekcije (miokarditis); postoje i oblici sa nasljednim karakteristikama (porodične miokardiopatije)
  • bolesti srčanih zalistaka (valvulopatije) i malformacije srca prisutne od rođenja (urođene srčane bolesti), koje uzrokuju pojačan rad srca i/ili promjenu (višak ili nedostatak) protoka u plućnim žilama.

Koji su poremećaji uzrokovani zatajenjem srca?

Glavne tegobe (simptomi) uzrokovane zatajenjem srca su:

  • umor (astenija), laka zamornost, smanjena sposobnost izvođenja fizičkog napora i, u naprednijim oblicima, čak i lakše aktivnosti (npr. oblačenje);
  • otežano disanje i otežano disanje (dispneja) tokom napora (intenzivnog, srednjeg ili laganog, u zavisnosti od stepena bolesti), ili čak u mirovanju; karakteristika srčane insuficijencije je otežano disanje u ležećem položaju, što se poboljšava u sjedećem položaju ili je potrebno koristiti 2 ili više jastuka za spavanje;
  • oticanje (edem) zbog nakupljanja tečnosti u mekim tkivima nogu; može biti uočljivo (cipele su zategnute, čarape ostavljaju trag), ali se ponekad može prepoznati samo ako se uoči da pritiskanje prstima oko skočnog zgloba ili na prednjoj strani noge ostavlja trag; manifestuje se uglavnom uveče
  • osjećaj nadimanja abdomena (ponekad s bolom u ustima želuca ili na desnoj strani, koji se javlja tijekom fizičke aktivnosti ili čak nakon neobilnih obroka) zbog probavnih poteškoća kao posljedica smanjenog dotoka krvi u probavni sistem i akumulacije tečnosti u jetri;
  • osjećaj lupanje srca, ubrzani rad srca (tahikardija) ili usporeni rad srca (bradikardija) ili na neki drugi način nepravilan rad srca (aritmija);
  • vrtoglavica ili vrtoglavica, općenito bez brige ako je kratkotrajna ili povezana s promjenom iz ležanja ili sjedenja u stajanje; treba odmah prijaviti liječniku ako je neovisno o promjeni položaja i povezano s ubrzanjem, usporavanjem ili nepravilnim otkucajima srca.

Kako se leči zatajenje srca?

Zatajenje srca je u većini slučajeva kronično stanje; stoga zaslužuje doživotno praćenje i liječenje.

Samo u nekim slučajevima (npr. operacija valvularne bolesti koja još nije rezultirala nepovratnim oštećenjem srčanog mišića) moguće je definitivno oporaviti.

KVALITETNI AED? POSJETITE ŠTAND ZOLL NA EMERGENCY EXPO

Cilj liječenja je produžiti život i poboljšati kvalitetu života bolesnika sa zatajenjem srca.

Liječenje srčane insuficijencije bazira se na lijekovima i nekim nefarmakološkim tretmanima, od kojih su najvažnije određene kardiohirurške intervencije, a u posljednje vrijeme i primjena električnih uređaja kao što su defibrilatori i pejsmejkeri.

Sastavni dio terapijskog programa je usvajanje odgovarajućeg načina života, kako u smislu općih mjera kardiovaskularne prevencije, tako i uz poštovanje određenih specifičnih pravila (smanjenje unosa soli, ograničavanje unosa vode i tekućine općenito), koja u subjektu sa srčana insuficijencija dobijaju posebnu vrijednost.

Lijekovi za zatajenje srca

Farmakološke terapije koje su danas dostupne omogućile su značajno poboljšanje prirodne istorije pacijenata sa srčanom insuficijencijom.

Postoje lijekovi koji mogu liječiti neke od najtežih simptoma srčane insuficijencije (ovo je slučaj s diureticima u pogledu zadržavanja tekućine) i drugi koji mogu suprotstaviti, usporiti ili čak preokrenuti osnovne mehanizme srčane insuficijencije.

Većina pacijenata sa srčanom insuficijencijom uzima nekoliko lijekova; iako može biti teško i nezgodno uzimati toliko različitih lijekova, cilj je održati kompenzacijsko stanje (a time i dobrobit pacijenta) što je duže moguće i koristiti što više lijekova koji mogu 'izliječiti ' zatajenje srca, čuvanje srca od pogoršanja ili čak poboljšanje njegovog rada.

Klase lijekova koji se najčešće koriste u liječenju srčane insuficijencije su navedene u nastavku.

Očigledno, ne moraju svi pacijenti uzimati sve ovdje navedene lijekove

Diuretici: eliminišu preopterećenje tečnošću koje nastaje kao posledica zatajenja srca. Doza diuretika može varirati u skladu sa potrebama pacijenta, koji bi, pod određenim okolnostima, trebao biti sposoban da 'sam upravlja' ovim lijekom (npr. povećanje doze u slučaju povećanja tjelesne težine više od 1.5-2 kg iz dana u dan, znak sve većeg zadržavanja vode). Najčešći neželjeni efekti su niži krvni pritisak, grčevi i smanjen nivo kalijuma u krvi.

digitalis: povećava sposobnost srca da se kontrahira i smanjuje učestalost otkucaja. Pomaže u poboljšanju simptoma kod pacijenata sa uznapredovalim zatajenjem srca. Nivo digitalisa u krvi treba periodično provjeravati kako bi se izbjeglo predoziranje, koje može uzrokovati pretjerano usporavanje otkucaja srca, poremećaje ritma i mučninu.

ACE inhibitori: djeluju kao vazodilatatori, snižavaju krvni tlak i time smanjuju rad srca; oni također suprotstavljaju neke od mehanizama progresije srčane insuficijencije, te tako imaju 'kurativni' efekat. Osim što djeluju na neke od simptoma srčane insuficijencije, ovi lijekovi su u stanju produžiti život pacijenata koji pate od zatajenja srca i/ili srčane insuficijencije, čime se poboljšava njihova prognoza. Koriste se i u liječenju visokog krvnog tlaka i nakon infarkta miokarda. Najčešći neželjeni efekti su kašalj, prekomerno sniženje vrednosti krvnog pritiska, a znatno ređe povećanje nivoa kalijuma u krvi i pogoršanje indeksa funkcije bubrega. Kako bi se spriječili ovi problemi, obično se počinje s niskim dozama, a zatim se postepeno povećavaju i povremeno se provjeravaju laboratorijski testovi.

Inhibitori receptora angiotenzina II: djeluju sličnim mehanizmu kao kod ACE inhibitora, iako je kašalj rjeđi među nuspojavama.

Beta-blokatori: djeluju tako što smanjuju broj otkucaja srca, krvni tlak i na kraju rad srca, dopuštajući tako srčanom mišiću da postupno obnavlja svoje energetske rezerve. Beta-blokatori mogu preokrenuti sklonost srca u zatajenju da se sve manje širi i kontrahira. Osim što poboljšavaju pumpnu funkciju srca, ovi lijekovi mogu i produžiti život. Koriste se i za visok krvni pritisak, anginu (bol u grudima zbog smanjenog dotoka krvi u srčani mišić) i srčani udar. Kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom njihova primjena zahtijeva veliki oprez na početku liječenja: da bi se ova terapija započela i dovela do odgovarajućih doza, mora se početi s vrlo malim dozama koje se postepeno povećavaju. Zaista, na početku, upravo zbog toga što beta-blokatori smanjuju rad srca, pacijenti se mogu osjećati umornije, a u nekim slučajevima može doći do pogoršanja dekompenzacije. Najčešći neželjeni efekti povezani su upravo sa ovim efektima na srce i njihovom sposobnošću da pogoršaju astmu kod predisponiranih osoba.

Antialdosteronici: ovi lekovi su diuretici koji su kao takvi jedva efikasni, ali u poređenju sa ostalima imaju posebnost da ometaju gubitak kalijuma, jednu od najstrašnijih nuspojava diuretika koji se koriste za borbu protiv zadržavanja vode. Nedavno se pokazalo da spironolakton, rodonačelnik ove farmakološke klase, produžava život pacijenata sa uznapredovalom srčanom insuficijencijom.

ARNI – sakubitril/valsartan: ARNI (antagonisti neprilizina i angiotenzinskih receptora) su nova klasa lijekova koji se koriste u inovativnom terapijskom liječenju srčane insuficijencije. Kombinacija dva aktivna sastojka Sacubitril i valsartana aktivira hormonski mehanizam koji omogućava, po prvi put, da se pojačaju efekti natriuretskog peptidnog sistema (povećavaju eliminaciju natrijuma kroz urinu) i istovremeno održava inhibiciju renina. -angiotenzinski sistem (reguliše krvni pritisak).

Pokazalo se da inovativna terapija sakubitrilom/valsartanom smanjuje smrtnost od kardiovaskularnih uzroka za 20 posto u odnosu na referentnu terapiju, što kod mlađih pacijenata s kroničnom srčanom insuficijencijom sa smanjenom ejekcijskom frakcijom dovodi do produženja preživljavanja za godinu i po, s vrhunac do 2 godine.

SGLT2 inhibitori: ovo su nova klasa hipoglikemijskih lijekova sposobnih da smanje najteže simptome kardiovaskularnih bolesti. Oni djeluju na smanjenje glukoze u krvi izazivajući povećanje izlučivanja glukoze u urinu tako da bi to također utjecalo na smanjenje krvnog tlaka (u prosjeku 4 mmHg), sekundarno u odnosu na smanjenje natrijuma i cirkulirajućeg volumena, pružajući značajne kardiovaskularne koristi.

Kliničke studije su pokazale da su inhibitori SGLT2 koji su odobreni za liječenje dijabetes melitusa tipa 2 i pokazali značajne rezultate u smanjenju kardiovaskularnog rizika bili Empagliflozin, Canagliflozin i Dapagliflozin.

Mnoge druge lijekove mogu koristiti pacijenti sa srčanom insuficijencijom, ovisno o prisutnosti drugih bolesti ili specifičnih indikacija.

To je slučaj sa nekim antiaritmicima, antikoagulansima (posebno u slučaju koegzistirajuće atrijalne fibrilacije), antitrombocitnim agensima, statinima (lijekovima koji mogu smanjiti nivo holesterola u plazmi), nitroderivatima i blokatorima kalcijumovih kanala, vitaminima, gvožđem i nedavno eritropoetinom, koji se koriste za borbu protiv anemije, koja može pogoršati simptome pacijenata sa zatajenjem srca.

Može li se srčana insuficijencija liječiti samo lijekovima?

Većina pacijenata sa zatajenjem srca može se liječiti samo lijekovima.

U posljednje dvije-tri godine, međutim, u određenim specifičnim uslovima koje treba identifikovati i razgovarati sa porodičnim doktorom, kardiologom i kardiohirurgom, korisnost interventnih zahvata (ugradnja biventrikularnog pejsmejkera ili defibrilator) ili kardiohirurgija (korekcija mitralne insuficijencije, plastična kirurgija ili ventrikularna remodelacija) koja ne zamjenjuje već dopunjuje medicinsku terapiju.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Upale srca: miokarditis, infektivni endokarditis i perikarditis

Brzo pronalaženje - i liječenje - uzrok moždanog udara može spriječiti više: nove smjernice

Atrijalna fibrilacija: simptomi na koje treba paziti

Wolff-Parkinson-White sindrom: šta je to i kako ga liječiti

Da li imate epizode iznenadne tahikardije? Možda patite od Wolff-Parkinson-White sindroma (WPW)

Wolff-Parkinson-White sindrom: patofiziologija, dijagnoza i liječenje ove srčane bolesti

Šta je srčana insuficijencija i kako se može prepoznati?

Cirkulatorni šok (zatajenje cirkulacije): uzroci, simptomi, dijagnoza, liječenje

Koji su rizici od WPW (Wolff-Parkinson-White) sindroma

Izvor:

Pagine Mediche

Moglo bi vam se svidjeti