Termin kronična upalna bolest crijeva uključuje dvije bolesti koje su slične u mnogo čemu, ali ipak zadržavaju svoju individualnost: ulcerozni rektokolitis (UC) i Crohnovu bolest (CD)

Prvi karakterizira stanje upale crijevne stijenke debelog crijeva, odnosno krajnjeg trakta crijeva, drugi pretežno upalom ileuma (tj. dijela crijeva između želuca i debelog crijeva), ali ponekad takođe samog debelog creva ili bilo kog drugog trakta probavnog sistema.

Njihov tok je tipično kroničan, karakteriziran akutnim fazama često isprepletenim s manje ili više dugim periodima remisije simptoma.

Uglavnom se javljaju kod mladih ljudi između dvadeset i četrdeset godina, a ponekad može biti zahvaćeno i više od jedne osobe u porodičnoj grupi.

U Evropi (drugi regioni sveta i druge etničke grupe imaju mnogo veću incidencu MICI) sveukupno, ove dve bolesti pogađaju otprilike 10-15 ljudi na 100,000 stanovnika, bez rodne preferencije, iako je MC nešto češći kod žena.

Ni za jednu od ovih bolesti nisu prepoznati precizni uzroci, iako se godinama sumnja na infektivne faktore (virusi ili bakterije), nasljedne faktore, stres itd., a da nijedan od njih još nije potvrđen.

Hronična inflamatorna bolest creva: kako da je primetim?

Simptomi kojima se ispoljavaju obe bolesti su veoma slični i ne dozvoljavaju uvek, sami po sebi, lekaru da postavi tačnu dijagnozu jedne ili druge bolesti.

Bol u abdomenu je gotovo uvijek preovlađujući simptom; može biti difuzna ili lokalizirana u određenim područjima ovisno o tome koji crijevni trakt je najviše upaljen. Često su prisutni i groznica, malaksalost, nedostatak apetita i umor.

Gotovo uvijek postoji dijareja ili u svakom slučaju stolica meke konzistencije, sa evidentnim prisustvom krvi i sluzi; iscjedak se uglavnom javlja nekoliko puta dnevno, posebno u akutnijim fazama bolesti.

Ponekad postoji bol u zglobovima, ponekad, iako rijetko, komplikacije oka, jetre ili kože.

Testovi za kroničnu inflamatornu bolest crijeva

Laboratorijski pregledi pokazuju tipične promjene prisutne kod većine upalnih bolesti različitog porijekla, npr. belih krvnih zrnaca, anemija, povišene vrijednosti ESR i CRP, povećana frakcija fibrinogena i alfa 2 u elektroforetskoj slici proteina.

Međutim, laboratorija samo u principu može sugerirati dijagnozu MICI, dok su pregledi potrebni za postavljanje precizne dijagnoze instrumentalni, posebno radiološki (klistiranje) i endoskopski (kolonoskopija i potisna ili retrogradna ileoskopija).

U slučaju raskola, radionepropusni kontrastni medij se može uvesti kroz anus, a zatim proširiti zrakom ako se želi proučavati debelo crijevo (dvostruki kontrast debelog crijeva), ili kroz nazalnu cijev koja se spušta u želudac ako se želi za proučavanje dijelova crijeva (tanko crijevo, itd.) koji su tipično zahvaćeni Crohnovom bolešću (raskol tankog crijeva s dvostrukim kontrastom).

Endoskopski pregledi

Kolonoskopija, koja se izvodi uvođenjem, nakon odgovarajuće pripreme klistirima ili specijalnim laksativima, endoskopa iz anusa, posebno je važna u dijagnostici RU.

Ako pacijent dobro podnosi pregled, kolonoskopija se može obaviti do zadnjih petlji tankog crijeva (u tom slučaju se naziva i retrogradna ileoskopija).

Još jedan endoskopski pregled je ileoskopija prošaravanjem, tj. tankim, dugačkim instrumentom sličnim gastroskopu, može se istražiti, počevši od usta, dio crijeva poznat kao tanko crijevo koje je najčešće zahvaćeno MC.

Ultrasonografija, vrlo dobro podnošljiva i lako ponovljiva pretraga, također se može koristiti za dijagnosticiranje upalnih bolesti crijeva, kako za identifikaciju zahvaćenih puteva, tako i za njihovo praćenje tokom vremena.

Šta očekivati

Tijek obje bolesti je tipično kroničan, karakteriziran manje-više kratkim periodima (danima ili sedmicama) čak i vrlo jakih pogoršanja, koji se izmjenjuju s vrlo dugim fazama (čak i godinama) apsolutne remisije simptoma i upale.

U svakom slučaju, u velikoj većini slučajeva, pacijenti imaju više od jedne epizode razbuktavanja tokom života, dok se potpuni oporavak vrlo rijetko događa nakon jedne epizode.

Nažalost, uprkos medicinskim terapijama, moguće je da se obe bolesti razviju i do ozbiljnih, iako na sreću veoma retke, komplikacije: po redu retkosti, početak stenoze (suženje kalibra dela creva zahvaćenog teškom upalom, sa mogućnošću začepljenja ovog istezanja), perforacija zida, masivna krvarenja, oblici znatnih razmera poznati kao fulminantni oblici, tzv. toksični oblici sa paralizom creva (toksični megakolon), pojavom tumora u najvećoj zahvaćenih upalnim procesom i kod pacijenata sa dužom anamnezom bolesti.

Štoviše, kao što je već spomenuto, moguće je da MC posebno zahvati i druge aparate ili organe u isto vrijeme, što dovodi do komplikacija na oku, koži, jetri, bubrezima i zglobovima.

Hronična upalna bolest crijeva: šta učiniti

Kada se posumnja ili postavi dijagnoza MICI, poželjno je obratiti se specijaliziranim ljekarima i ustanovama za terapiju i naknadne periodične kontrole.

U osnovi, moramo razlikovati dva različita terapijska momenta.

U najakutnijoj fazi bolesti gotovo uvijek je neophodna hospitalizacija kako bi se mogle provesti sve potrebne terapijske i potporne mjere.

Obično je potrebno pacijentu nametnuti post, a tada će biti potrebna intravenska nutritivna i tečna podrška.

U nekim slučajevima mogu biti potrebne i hemotransfuzije; u drugim slučajevima, srećom rijetkim na početku bolesti, klinička slika može biti toliko teška da specijalisti mogu savjetovati pacijenta da se uputi kirurgu kako bi se izvršilo uklanjanje manje ili više dugih dijelova crijeva nepopravljivo zahvaćenih upala.

Izvan ovih perioda akutnije upale, periode remisije simptoma ili barem manjeg intenziteta pacijent može sigurno liječiti kod kuće, uz periodične ambulantne kontrole.

Temelji medicinske terapije, kako u akutnoj fazi tako iu remisiji, uključuju upotrebu protuupalnih lijekova (uglavnom kortizona), lijekova koji modificiraju imunološki odgovor tijela (salazopirin i aminosalicidna kiselina i derivati), ponekad čak i imunosupresivnih lijekova. (kao što je azatioprin ili ciklosporin) ili određene vrste antibiotika.

Logično, sav terapeutski prtljag specijalista mora koristiti sa različitim dozama, kombinacijama različitih lijekova i načinima davanja (oralno, klistir, intramuskularno, itd.) u zavisnosti od stadijuma bolesti.

Vrlo često je potrebno tokom faza remisije produžiti medikamentoznu terapiju, čak i na veoma duge periode, da bi se spriječila ili ograničila buktinja.

Savjet

U periodu remisije nisu potrebna posebna ograničenja u ishrani, ali se preporučuje posebno raznolika ishrana sa hranom koja je dobro probavljiva i koju pacijent podnosi.

Pušenje, koje pogoršava tok MICI, treba obeshrabriti, a alkoholna pića umjereno.

Dugo se smatralo da psihofizički stres i stanja anksioznosti na neki način pogoduju nastanku mikoze ili njenom izbijanju, ali je njihova uloga sada znatno smanjena.

Tokom terapije, žene uglavnom zadržavaju normalnu plodnost, koja je donekle smanjena kod muškaraca kada se liječe sulfasalazinom.

U slučaju utvrđene trudnoće ili sumnje na trudnoću, potrebno je konsultovati specijaliste za bilo kakve promjene u medicinskoj terapiji.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Crohnova bolest: šta je to i kako je liječiti

Psorijaza: šta je to i šta raditi

Stopa smrtnosti od operacije crijeva u Walesu 'veća od očekivane'

Sindrom iritabilnog crijeva (IBS): dobroćudno stanje koje treba držati pod kontrolom

Kolitis i sindrom iritabilnog crijeva: koja je razlika i kako ih razlikovati?

Sindrom iritabilnog crijeva: simptomi s kojima se može manifestirati

Hronična upalna bolest crijeva: simptomi i liječenje Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa

Crohnova bolest ili sindrom iritabilnog crijeva?

SAD: FDA odobrila Skyrizi za liječenje Crohnove bolesti

Crohnova bolest: šta je to, okidači, simptomi, liječenje i dijeta

Gastrointestinalno krvarenje: šta je to, kako se manifestuje, kako intervenisati

Kalprotektin fekalija: Zašto se radi ovaj test i koje su vrijednosti normalne

Šta su hronične inflamatorne crevne bolesti (IBD)?

Hronične inflamatorne bolesti: šta su i šta uključuju

Izvor:

Pagine Mediche