Pedijatrija / ARFID: selektivnost ili izbjegavanje hrane kod djece

By Cristiano Antonino On Decembar 5, 2022

Poremećaj izbjegavanja/restriktivnog unosa hrane (ARFID) je uključen u DSM-5 u kategoriji poremećaja ishrane i ishrane

On zamjenjuje dijagnozu poremećaja ishrane u djetinjstvu ili ranom adolescentnom uzrastu sadržanu u DSM-IV-TR.

Formalizovan kao dijagnoza u DSM-5 (2013), ARFID je takođe nedavno uključen u ICD-11 (2018).

Ali na šta se misli kada govorimo o ARFID-u?

Ako mislimo na djecu, vrlo je uobičajeno pronaći mališane koji su vrlo selektivni u izboru hrane.

Označeni su kao 'izbirljivi', uvode istu (nekoliko) namirnica i čini se da ih hrana ne zanima.

Ovaj stav je često izvor velike zabrinutosti za roditelje koji se obraćaju svom pedijatru za savjet i smjernice.

Naravno, ova djeca nisu sva zahvaćena ARFID-om. Da bi se dijagnosticirala ovakva restrikcija u izboru hrane, s tim se mora povezati značajno oštećenje zdravlja, razvoja ili općeg funkcioniranja.

Šta je ARFID

ARFID je poremećaj ishrane i ishrane koji karakteriše uporna nemogućnost zadovoljavanja adekvatnih nutritivnih i/ili energetskih potreba što dovodi do klinički značajnih posledica.

Ove posljedice mogu uključivati:

Značajan gubitak težine ili nemogućnost postizanja očekivanog povećanja tjelesne težine (normalno razvojno povećanje tjelesne težine)
Značajan nedostatak u ishrani
Ovisnost o enteralnom hranjenju ili oralnim dodacima ishrani za održavanje težine ili nutritivnog statusa
Izražena smetnja u psihosocijalnom funkcionisanju

Ograničenje u ishrani nije povezano s zabrinutošću za težinu ili oblik tijela i to razlikuje ARFID od anoreksije nervoze.

To je dijagnoza koja obuhvata veliku varijabilnost kliničkih manifestacija.

U trenutnom stanju istraživanja, ne znamo šta tačno pokreće osobu na tako problematično ponašanje.

U stvari, nije identifikovana nikakva specifična psihopatologija.

Međutim, identificirana su tri profila koji objašnjavaju razlog energetskog i/ili nutritivnog nedostatka:

Očigledan nedostatak interesa za jelo ili hranu. Često su prisutne emocionalne poteškoće poput brige, anksioznosti ili tuge koje ometaju jelo i izazivaju nedostatak interesa za hranu.
Izbjegavanje na osnovu senzornih karakteristika hrane. Neki ljudi, na primjer, jedu samo hranu određene teksture, boje, temperature ili su vrlo osjetljivi na varijacije okusa. Stoga izbjegavaju određene namirnice jer unaprijed misle da ne mogu tolerirati određene karakteristike te hrane.
Zabrinutost o negativnim posljedicama ishrane. Smanjenje unosa hrane uzrokovano je određenim strahovima kao što su:

– Gušenje

- povraćanje

– Ne mogu gutati

– Izaziva dijareju

– Izaziva alergijske reakcije

– Uzrokovanje bolova u stomaku ili grudima

Ova tri profila mogu se razlikovati po ozbiljnosti, ali se međusobno ne isključuju.

Poremećaj izbjegavanja/restriktivnog unosa hrane (ARFID) može se pojaviti u djetinjstvu ili ranoj adolescenciji, ali u nekim slučajevima iu odrasloj dobi.

Podaci o prevalenci za nekliničku populaciju trenutno nisu dostupni.

ZDRAVLJE DJECE: SAZNAJTE VIŠE O MEDICHILDU POSJETOM KATALO NA HITNOM EXPO

Uzroci i liječenje ARFID-a

Etiologija ovog poremećaja trenutno je nepoznata.

Međutim, Thomasov (2017) trodimenzionalni model pretpostavlja da postoji genetska predispozicija za abnormalnosti u percepciji okusa i homeostatskom apetitu.

Emocionalna reaktivnost bi takođe objasnila tri prethodno opisana profila.

Ova predispozicija može biti izazvana traumatskim iskustvima vezanim za hranu, što uzrokuje ograničenje ili izbjegavanje unosa hrane.

To bi, zauzvrat, dovelo do oštećenja u ishrani ili ograničenja mogućnosti za istraživanje.

Zdravstvena potrošnja u Italiji: rastući teret za domaćinstvo

April 11, 2024

Aviary Alert: Između evolucije virusa i ljudskih rizika

April 4, 2024

Dan u žutom protiv endometrioze

Mar 28, 2024

Nada i inovacije u borbi protiv raka gušterače

Mar 27, 2024

Ograničenja ovog modela su povezana sa činjenicom da se zasniva na biološkoj hipotezi u odsustvu specifičnih bioloških markera.

Iako ostaje zanimljiv teorijski model, još uvijek mu nedostaje empirijska validacija.

Psihoterapija poremećaja izbjegavanja/restrikcije hrane kod djece i adolescenata

Kognitivno-bihevioralni tretman zasnovan na ovom modelu (CBT-AR) koji su razvili Thomas JJ i Eddy KT (2018) uglavnom se zasniva na bihevioralnim intervencijama kao što je sistematska desenzibilizacija.

Nedavno su Calugi i Dalle Grave (2018) predložili alternativni model Thomasovom trodimenzionalnom modelu, koji kao psihopatološko jezgro vidi pretjeranu procjenu kontrole hranjenja i/ili brige o štetnim posljedicama hranjenja.

Njihovo predloženo liječenje CBT-E prilagođeno ARFID-u koristi brojne specifične strategije i tehnike koje imaju za cilj rješavanje psihopatološke srži.

Međutim, do danas, nijedan kognitivno bihejvioralni terapijski model nema naučne dokaze niti je testiran kliničkim istraživanjima.

Također je potrebno razviti i razraditi specifične mjere skrininga i procjene za ARFID.

Ovo je da se kvantifikuje obim problema u opštoj populaciji, identifikuje rizične populacije i podrži tekuće istraživačke napore.

BIBLIOGRAFIJA

Rachel Bryant-Waugh (2016) Izbjegavanje restriktivnog poremećaja unosa hrane u: K Brownell i T Walsh (Eds) Poremećaji u ishrani i gojaznost: sveobuhvatni priručnik, 3. izdanje. London: Guilford Press, 198-202

Thomas JJ i Eddy KT (2018) Kognitivno-bihevioralni tretman poremećaja izbjegavanja/restriktivnog unosa hrane. Current Opinion in Psychiatry, 31, 425-430.

Calugi, 2018, “La terapia cognitivo comportamentale adattata per l'ARFID” prezentacija na Kongresu Nazionale AIDAP 2018. Garda, 9-10. novembar 2018.