Kada kost doživi frakturu, u fiziološkim uslovima počinje proces biološke popravke, koji vremenom dovodi do stvaranja 'koštanog kalusa'.

Koštani kalus je obnavljajuće tkivo koje nastaje procesom kalogeneze koji se obično javlja tri sedmice nakon traumatskog događaja koji je doveo do prijeloma.

Koštani kalus spaja fragmente slomljene kosti i postepeno se modulira kao odgovor na mehaničke sile koje se na njega vrše, postajući sve otporniji.

U narednim sedmicama ili mjesecima, koštani kalus obnavlja integritet i normalne biomehaničke karakteristike povrijeđenog skeletnog segmenta, međutim – ako proces kalcifikacije prođe takvo stanje ili prekid da ne dopušta konsolidaciju – prijelom možda neće zacijeliti pravilno.

U tom slučaju nastaje fibrozni kalus, što dovodi do boli i funkcionalnog ograničenja (pseudoartroze) i često zahtijeva operaciju. U nekim slučajevima može se govoriti o 'odgođenoj konsolidaciji' kada kost počinje formirati kalus, ali je potrebno više vremena nego što je normalno da se potpuno zacijeli.

Zacjeljivanje kostiju može biti otežano određenim već postojećim faktorima rizika kao što su metaboličke bolesti ili pušenje cigareta.

Koji faktori mogu uticati na zarastanje kostiju i formiranje koštanog kalusa?

Kost zacjeljuje kada je prijelom stabilan i ima dovoljnu vaskularizaciju da se formira koštani kalus.

Pravilna ishrana igra važnu ulogu u zarastanju kostiju.

• Stabilnost, poravnanje, međusobni kontakt dijelova, nepokretnost: najvažnije pravilo je da kada se kost lomi, slomljeni dijelovi moraju biti ponovo poravnati i u kontaktu i ne smiju se pomicati dok ne zacijele kao i mali pokreti tokom formiranja koštanog kalusa može poremetiti zarastanje i stvoriti pseudoartrozu. Neki prijelomi se mogu jednostavno stabilizirati gipsom, drugi zahtijevaju hirurško liječenje sa redukcijom i stabilizacijom sintetičkim sredstvima kao što su ploče, šrafovi, ekseri ili vanjski fiksatori.
• Vaskularizacija: opskrba krvlju je ključna za zacjeljivanje prijeloma jer se svi faktori koji su neophodni za formiranje koštanog kalusa prenose krvlju
• Ishrana: adekvatna ishrana je važna za olakšavanje zarastanja kostiju kroz zdravu i uravnoteženu ishranu koja uključuje kalcijum, proteine, vitamin C i D je osnova za pravilno zarastanje kostiju, dodaci ishrani koji prevazilaze dnevne potrebe nisu neophodni (retki izuzetak je za teško pothranjene pacijente s metaboličkim bolestima ili oštećenjem više organa, u kom slučaju liječnik može savjetovati najbolje smjernice za ishranu i eventualno dodati dijetetske suplemente).

Faze reparativne osteogeneze prijeloma

Ukratko, faze koje vode do zarastanja prijeloma su:

• faza formiranja i organizacije hematoma (= hemoragijska transfuzija);
• faza proliferacije i diferencijacije tkiva u osteogenetskom smislu (ćelije hematoma na mjestu prijeloma se diferenciraju u osteocite);
• faza sazrevanja (tj. otvrdnjavanje, kalcifikacija kalusa) i zatim faza remodeliranja (tj. remodeliranje kalusa koje ima tendenciju da nestane stvarni trag loma).

Uzroci pseudoartroze

Kost ne zacjeljuje i prelazi u pseudoartrozu kada joj nedostaje dovoljna stabilnost ili je protok krvi smanjen, situacije koje ponekad mogu postojati.

Visokoenergetska trauma kao što je saobraćajna nesreća, na primjer, može uzrokovati ozbiljnu ozljedu koja ne samo da lomi kost, već i dovodi do ugrožene vaskularizacije zbog ozljede okolnog mekog tkiva.

Postoji nekoliko faktora rizika koji povećavaju vjerovatnoću prijeloma koji dovode do pseudoartroze:

• upotreba duhana ili nikotina inhibira zarastanje prijeloma i povećava vjerojatnost nastanka pseudoartroze
• napredna starost
• teška anemija
• dijabetes
• nizak nivo vitamina D
• hipotiroidizam
• loša ili loša ishrana
• upotreba ozloglašenih lekova kao što su acetilsalicilna kiselina, ibuprofen i kortizon (lekar treba da bude upoznat sa lekovima koje uzimaju pacijenti sa prelomima kako bi procenio mogućnost prekida terapije tokom perioda zarastanja preloma)
• infekcije
• otkriveni prelomi (kada kost viri iz kože)
• oštećenje vaskularizacije

Neke kosti, poput onih na stopalu, imaju intrinzičnu stabilnost i odličnu opskrbu krvlju, u tom slučaju mogu zacijeliti čak i uz nekirurško liječenje i minimalnu stabilnost.

U nekim kostima, kao što su glava femura ili skafoidni zglob ručnog zgloba, prijelom uzrokuje prekid vaskularizacije i posljedično je rizik od pseudoartroze visok.

Neke kosti, kao što je tibija, imaju umjerenu opskrbu krvlju; visokoenergetska trauma može pogoršati stanje kože i potaknuti pseudoartrozu prijeloma u ovom okrugu.

Simptomi pseudoartroze

Pseudoartroza je obično bolna i kada se pojavi, nastaje nakon perioda dobrobiti nakon liječenja prijeloma, zatim bol počinje mjesecima nakon prijeloma i može biti uporan mjesecima ili godinama, ili može početi kada se koristi slomljena ruka ili nogu ili može biti prisutan čak iu mirovanju.

Dijagnoza pseudoartroze

Za dijagnozu pseudoartroze, ortoped koristi rendgenske preglede, a ovisno o zahvaćenom okrugu, mogu biti potrebni jednostavni rendgenski snimci ili specijaliziraniji pregledi kao što su CT ili MRI.

Ovim pretragama lekar utvrđuje napredak zarastanja ili prisustvo pseudoartroze.

Za pseudartrozu se obično kaže da je prisutna kada ortoped utvrdi na osnovu kliničkih i radiografskih pregleda

• uporni bol više od 6 mjeseci na mjestu prijeloma
• nedostatak formiranja koštanog kalusa u odgovarajućem biološkom vremenskom okviru i tokom kontrolnih pregleda u narednim mjesecima
• resorpcija panjeva prijeloma ili prostora između njih

Ako se dijagnosticira pseudartroza, liječnik može zatražiti neke krvne pretrage kako bi utvrdio postoji li nedostatak vitamina ili kalcija, metabolički poremećaj poput dijabetesa i hipotireoze ili postoji li infekcija.

Liječenje pseudartroze

Liječenje može biti kirurško ili nehirurško, a vaš ortoped će s vama razgovarati o mogućnostima liječenja koje najbolje odgovaraju vašem slučaju, navodeći rizike i prednosti izbora za rješavanje slučaja pseudoartroze.

1) Nehirurško liječenje. Korištenjem stimulatora kostiju kao što je magnetoterapija ili PEMF (pulsirana elektromagnetna polja) nanosi se na kožu u području pseudartroze, ovaj mali uređaj isporučuje ultrazvučne elektromagnetne valove ili impulse koji stimuliraju zacjeljivanje kostiju. Aparat treba primjenjivati ​​dnevno od 20 minuta do nekoliko sati ovisno o uputama vašeg ortopeda ili fizijatra.

2) Hirurško liječenje. Operacija je neophodna kada tradicionalne metode liječenja ne uspiju. Može biti potrebno novo kirurško liječenje ako prvi tretman nije zacijelio prijelom. Hirurške opcije uključuju ponovnu sintezu frakture, autologno presađivanje ili presađivanje kosti od donatora organa (alotransplantat) ili koštane zamjene i unutrašnju i/ili vanjsku sintezu.

• Autologno koštano presađivanje: tokom ove procedure, ortopedski hirurg uzima kost iz drugog okruga, kao što je iz karlice i postavlja je na mesto pseudoartroze nakon uklanjanja patološkog tkiva koje zarasta sa preloma. Kost koja se koristi ima funkciju funkcionalne i biološke podrške, odnosno služi za jačanje stabilnosti sinteze i snabdijevanje ćelija i faktora zarastanja mjesta prijeloma. Najčešće korišćeno mesto za vađenje kostiju je karlica, u kom slučaju hirurg pravi rez na ivici ilijačne grebene i odatle će sakupiti dovoljno koštanog tkiva za lečenje pseudartroze.
• Alograft (transplantat od donora organa): alograft izbjegava uzimanje kosti od pacijenta i na taj način smanjuje trajanje operacije i postoperativni bol. Pruža skelu, a time i funkcionalnu podršku za stabilnost prijeloma, ali ne daje nikakav biološki doprinos jer je neodrživa kost, zbog čega se često koristi u kombinaciji s kosti uzetim iz pacijentove karlice. Vremenom će se alograft ili resorbirati ili zamijeniti održivom kosti.
• Nadomjesci za kosti: kao i kod alografta, zamjene za kosti imaju prednost skraćivanja kirurškog vremena i smanjenja postoperativnog bola same po sebi, ne pružaju funkcionalnu ili biološku podršku, liječe se određenim supstancama koje aktiviraju i pospješuju stvaranje kosti.

Vrlo često stabilnost prijeloma kod pseudoartroze ne osiguravaju koštani transplantati, ali oni moraju biti povezani sa stabilizacijom kroz sintezu s unutrašnjim fiksatorima kao što su ploče i vijci ili ekseri ili vanjski fiksatori:

• Unutrašnja fiksacija: Ako se pseudoartroza pojavi nakon operacije unutrašnje sinteze, hirurški izbor može biti nova unutrašnja sinteza za povećanje stabilnosti. Hirurg može izabrati da zameni intramedularni nokat većeg prečnika kako bi povećao stabilnost frakture i podstakao krvarenje na mestu pseudoartroze ili da promeni ploču kako bi povećao stabilnost tako što će takođe koristiti koštane transplantate za unapređenje zarastanja.
• Eksterni fiksator je vanjska skela koja je pričvršćena za kost preko krutih Fiches iglica koje se ušrafljuju u samu kost dalje od prijeloma i na tim iglicama izvana je izgrađena skela za stabilizaciju prijeloma. Vanjska fiksacija se također može koristiti u slučaju inficirane pseudoartroze nakon uklanjanja unutrašnjeg uređaja za fiksaciju.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Liječenje ozljeda: kada mi treba proteza za koljeno?

Prijelom ručnog zgloba: kako ga prepoznati i liječiti

Sindrom karpalnog tunela: dijagnoza i liječenje

Ruptura ligamenta koljena: simptomi i uzroci

Lateralni bol u koljenu? Može biti sindrom iliotibijalne trake

Uganuće koljena i povrede meniskusa: kako ih liječiti?

Stres frakture: faktori rizika i simptomi

Šta je OCD (opsesivno kompulzivni poremećaj)?

RICE tretman za ozljede mekih tkiva

POLICIJA VS RICE: Hitno liječenje akutnih ozljeda

Kako i kada koristiti podvezu: Upute za izradu i korištenje podveze

Otvoreni prijelomi i slomljene kosti (složene frakture): ozljede kosti s povezanim oštećenjem mekog tkiva i kože

Izvor:

Medicina Online