Šematska terapija primijenjena na poremećaje iz autističnog spektra

By Cristiano Antonino On Mar 4, 2023

Poremećaji iz autističnog spektra: Schema Therapy (Young, 1990; Young et al., 2003) predstavlja integrirani terapijski pristup, koji temelji svoje temelje na konceptu emocionalnih potreba osobe

Ove potrebe moraju biti ispunjene tokom naših primarnih odnosa

Kada osnovne potrebe nisu adekvatno i dosljedno zadovoljene tokom djetinjstva, formiraju se takozvane 'rane neprilagođene sheme' (SMP), tj. sheme koje sadrže sjećanja, emocije, fizičke senzacije koje se automatski reaktiviraju u odrasloj dobi, utičući na ponašanje.

Jednom kada se počnu razvijati rane neprilagođene sheme, pojedinci uče da ublaže osjećaje nevolja razvijanjem odgovora na suočavanje: predaja, prekomjerna kompenzacija, izbjegavanje.

Ova tri odgovora na suočavanje su neprilagodljiva jer je njihova funkcija ublažavanje nelagode, a ne omogućavanje korektivnim iskustvima da 'osvježe' sheme i zadovolje osnovne emocionalne potrebe.

Šemoterapija ima za cilj modificiranje ovih ukorijenjenih shema i pružanje korektivnih emocionalnih iskustava kako bi se smanjila rana aktivacija sheme, dok istovremeno zadovoljava osnovne emocionalne potrebe koje su bile frustrirane tokom djetinjstva.

Model sheme terapije prilagođen uslovima iz spektra autizma (ST-MASC)

Kod osoba s autizmom, neprilagođene sheme mogu nastati, barem djelomično, kao rezultat percipiranog nesklada između osobe i okoline, budući da je potonja uglavnom modelirana da zadovolji potrebe neurotipičnih pojedinaca.

Najčešći rani neprilagođeni obrasci u populaciji s autizmom uključuju:

shema defekta, doživljena kao osjećaj da smo u osnovi manjkavi, slomljeni, različiti ili nedovoljni;
shema socijalne izolacije, doživljena kao sveprisutan osjećaj nepripadanja nijednoj grupi ili zajednici;
obrazac nepovjerenja, koji se doživljava kao očekivanje da će drugi biti povrijeđeni, poniženi, meta ili zlostavljani.

ST-MASC model predlaže dvije modifikacije originalnog modela: prva se tiče specifičnih potreba autizma, druga se tiče odgovora na suočavanje koje su usvojili ljudi iz spektra.

Prva modifikacija posvećuje veliku pažnju potrebama vezanim za funkcioniranje osoba iz spektra autizma: tj. usklađivanju i koregulaciji tijekom života (potreba za podrškom u prepoznavanju i reagiranju na svoj unutarnji svijet, uključujući emocionalna i fiziološka stanja) , potreba za rutinom, predvidljivošću i dosljednošću (tj. potreba za stabilnom i pouzdanom bazom iz koje se pojedinac može osjećati sigurno da istražuje i modificira svoje ponašanje), senzornom analizom inputa (tj. prepoznavanjem da odrasli iz spektra autizma često imaju senzorne obrada razlika koje mogu uticati na uzbuđenje centralnog nervnog sistema), sloboda da se fokusira na interese (tj. potreba da se poštuje dubina i fokus autističnog uma i da se olakša dobrobit), potreba za društvenim i praktičnim vođstvom (tj. razumevanje da ljudi s autizmom će možda trebati vodstvo za navigaciju u pretežno neurotipičnom svijetu, posebno u područjima društvenog i praktičnog funkcioniranja).

Druga modifikacija vidi da ljudi s autizmom razvijaju kombinaciju odgovora na suočavanje predaje, prekomjerne kompenzacije i izbjegavanja s obzirom na karakteristike njihovog funkcioniranja kako bi upravljali svojim životima u neurotipičnom svijetu.

Prekomerna kompenzacija se odnosi na bihevioralni odgovor koji je u suprotnosti sa unutrašnjim impulsom.

To se odnosi na koncept kamuflaže koji ljudi s autizmom razvijaju kako bi prikrili svoje osobene karakteristike funkcionisanja, sa značajnim neskladom između onoga što je eksterna prezentacija ponašanja i unutrašnjeg iskustva.

Reakcije izbjegavanja suočavanja uključuju strategije koje provode osobe s autizmom kako bi izbjegli kontakt s određenim podražajima ili neugodnim situacijama, ili posebno neurotipskim aspektima svijeta.

Ova ponašanja izbjegavanja često se javljaju u potencijalnom komorbiditetu sa stanjima agorafobije, socijalne fobije, zloupotrebe supstanci ili izbjegavajućih simptoma ličnosti.

Ukratko, ST-MASC model ima za cilj da smanji ranu aktivaciju maladaptivnog obrasca i modifikuje neprilagođene reakcije suočavanja u adaptivne reakcije suočavanja, uz prihvatanje karakteristika nuklearnog funkcionisanja, odnosno potreba vezanih za funkcioniranje na autističnom spektru.

Stoga je stalna procjena porijekla i funkcije prezentacije problema ključna za razlikovanje obrazaca ponašanja vođenih shemom od obrazaca ponašanja koji se odnose na funkcioniranje autizma.

Šematska terapija i autizam, zaključno

Shema terapija prilagođena populaciji osoba iz spektra autizma (ST-MASC) obraća posebnu pažnju na specifične potrebe specifične za autizam, osmišljene u sprezi sa, a ne umjesto, osnovnim emocionalnim potrebama koje su opisali Young i kolege (2003.) .

Ove potrebe se moraju analizirati kako bi se utvrdilo koja ponašanja u suočavanju su prilagodljiva, a koja neprilagođena.

Zaista, bez razumijevanja osnovnih potreba osoba s autizmom, izlaže se riziku da pokušamo smanjiti ponavljanje određenih ponašanja i povećati ona koja, iako izgledaju prilagodljivije u odnosu na okolinu, ne pomažu osobi iz spektra. u pravcu ličnog blagostanja.

Bibliografske reference

Bulluss, EK (2019). Modificirana shema terapije kao tretman zasnovan na potrebama složenih komorbiditeta kod odraslih osoba sa stanjima iz spektra autizma. Australian Clinical Psychologist, 1, 1-7.

Hull L, Petrides KV, Allison C, Smith P, Baron-Cohen S, Lai MC, Mandy W. “Stavljanje najboljeg normalnog”: Društveno kamufliranje kod odraslih sa stanjima iz spektra autizma. J Autizam Dev Disord. 2017. avgust;47(8):2519-2534. doi: 10.1007/s10803-017-3166-5. PMID: 28527095; PMCID: PMC5509825.