Ulcerozni kolitis: uzroci, simptomi i liječenje

By Cristiano Antonino On Novembar 24, 2022

Ulcerozni kolitis je bolest gastrointestinalnog sistema i, zajedno sa Crohnovom bolešću, jedna je od 'hroničnih inflamatornih bolesti crijeva'

Šta je ulcerozni kolitis?

Kod ulceroznog kolitisa postoji velika upala debelog crijeva, debelog crijeva, koja prvenstveno zahvaća sluznicu rektuma i može se proširiti na dio ili cijelo debelo crijevo kontinuirano od anusa do cekuma.

Može se klasificirati prema svom proširenju:

Proktitis, kada je upala lokalizirana samo na rektum-sigma;
Lijevi kolitis, kada upala zahvaća cijelo silazno debelo crijevo (lijevo, zapravo);
Pankolitis, kada je zahvaćeno cijelo debelo crijevo.

Daljnja klasifikacija je napravljena prema težini lezija:

Blagi kolitis
Umjereni kolitis
Teški kolitis.

Pokušano je izračunati koliko bi ljudi moglo biti oboljelo svake godine, a pretpostavljena je incidenca između 6 i 8 novih slučajeva na 100,000 stanovnika, s obzirom na odraslu populaciju, raspoređenu gotovo ravnomjerno u oba spola.

Znakovi i simptomi ulceroznog kolitisa

Vodeći simptom je radikalna promjena alvusa, odnosno dijareja sa stolicom pomiješanom s krvlju i sluzi, koja je sve češća što je bolest teža.

Zapravo, ulcerozni kolitis može početi u blažem obliku, ali i posebno teškim akutnim napadom.

Ima kronični rekurentni tok s naizmjeničnim fazama remisije, koju karakterizira određeno blagostanje, i fazama razbuktavanja s ponovnim pojavom simptoma.

Upalni procesi sluznice mogu u nekim slučajevima uključivati stvarne ulceracije, koje uzrokuju krvarenje i izljev sluzi u lumen crijeva.

U najtežim oblicima prisutni su opšti poremećaji: povišena temperatura, ubrzan rad srca (tahikardija), anemija, gubitak snage i apetita, smanjenje cirkulacije proteina i neravnoteža važnih supstanci poput kalijuma, natrijuma i hlora.

Ukratko, cijeli organizam pati od kombinacije upale, malapsorpcije i gubitka krvi.

Nisu neuobičajene vancrevne manifestacije koje mogu zahvatiti gotovo cijeli organizam:

osteoartikularni
dermatološki
okularno
hepatobilijarnog itd.

Dijagnoza ulceroznog kolitisa

Dijagnoza ulceroznog kolitisa podrazumijeva multidisciplinarni pristup (klinički, endoskopski i anatomsko-patološki), odnosno postavlja se kada se prepoznaju određena stanja.

dokumentovana upala rektuma
isključivanje drugih uzroka upale, kao što su nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), infekcija ili neki drugi fizički ili kemijski agens;
prisustvo uporne i dugotrajne upale.

Prva tačka zahteva endoskopiju, posebno kolonoskopiju: ovim pregledom specijalista odmah makroskopski vidi da li je sluznica upaljena i prirodu lezija.

Može uzeti i biopsiju sluznice, odnosno uzeti njene dijelove na analizu.

Histološki pregled biopsija tada će potvrditi prisustvo i karakteristike upale.

Često, posebno za inicijalnu dijagnozu u prvim pregledima, tokom kojih pacijent nije adekvatno pripremljen za kolonoskopiju, mogu se uraditi i ograničenije endoskopije koje, međutim, vizualiziraju samo zadnji dio crijeva (rektalno-sigmoidoskopija), ali za U svrhu pouzdanosti ispravne dijagnoze i procjene mogućih komplikacija uzrokovanih bolešću, neophodno je što prije obaviti kolonoskopiju.

Potonji pregled je također važan kako bi se jasno utvrdile druge lokalizacije, a samim tim i odredio puni obim upale.

U nekim slučajevima direktan radiološki pregled abdomena, ultrazvuk i kompjuterska aksijalna tomografija mogu se koristiti za ispitivanje posebnih stanja ili za isključivanje komplikacija.

Za drugu tačku, ključni pregledi su traženje parazita ili drugih infektivnih agenasa u fecesu, ili uzimanje uzoraka krvi kako bi se isključila prisutnost nedavnih infekcija.

Za treću tačku, biopsija pomaže da se utvrdi priroda upale: u slučaju ulceroznog kolitisa dolazi do subverzije normalne arhitekture sluznice, povećanja upalnih stanica, koje variraju ovisno o aktivnosti bolesti. .

Terapije za ulcerozni kolitis

U liječenju ulceroznog kolitisa prilagođeni pristup se sve više usavršava, uzimajući u obzir specifično stanje pacijenta i njegov ili njen odgovor na različite mogućnosti liječenja.

U tu svrhu postoje i koriste se četiri glavne klase lijekova:

Aminosalicilati: od njih se najčešće koristi 5-ASA (5-aminosalicilna kiselina ili češće Mesalazin), koji djeluje lokalno na sluznicu debelog crijeva, oralno ili rektalno (čepići ili klistiri). Velika prednost ovih lijekova je što su oni jedini lijekovi koji mogu smanjiti učestalost kolorektalnog karcinoma kod pacijenata sa ulceroznim kolitisom.
Kortikosteroidi: posebno se koriste za liječenje napadaja, nisu korisni u liječenju održavanja jer ne sprječavaju recidive niti mijenjaju prirodnu povijest bolesti, a imaju nekoliko nuspojava, posebno kada se uzimaju sistemski i dugotrajno. Takođe u ovoj klasi postoji nekoliko aktivnih sastojaka sa visokom potencijom sistemskog ili lokalnog (oralnog ili rektalnog) delovanja.
Imunomodulatori: kao što im ime govori, imaju modulatorno dejstvo na delovanje imunog sistema, koji igra veoma važnu ulogu u ovoj patologiji; uglavnom se koriste u dugotrajnim terapijama održavanja i omogućavaju smanjenje doza kortikosteroida ili kod pacijenata koji ne reaguju na prethodno navedene terapije. Moraju se uzimati pod strogim medicinskim nadzorom i uz redovne preglede kako bi se spriječile bilo kakve nuspojave.
Biološki lijekovi: to su lijekovi usmjereni protiv specifičnih ciljeva (uglavnom TNF-alfa, ali i drugih) koji su uključeni u upalu koja karakterizira ovu bolest; indicirani su kod umjerenog do teškog ulceroznog kolitisa, kod pacijenata koji ne reaguju ili ne podnose druge tretmane.

Postoji i niz drugih lijekova koji se koriste za kontrolu specifičnih simptoma i stanja (npr. antibiotici, lijekovi protiv bolova, itd.).

U slučaju da bolest počinje teškim napadom, odnosno sa više od šest dnevnih iscjedaka, krvavo-sluzavom stolicom i općim tegobama, može biti potrebna hospitalizacija.

Ovdje specijalisti podvrgavaju pacijenta intenzivnom tretmanu, većim dozama kortikosteroida, u trajanju od sedam do deset dana.

U slučajevima teže dehidracije i malapsorpcije daju se i tečnosti, plazma i elektroliti kao i visokokalorične supstance.

Zdravstvena potrošnja u Italiji: rastući teret za domaćinstvo

April 11, 2024

Aviary Alert: Između evolucije virusa i ljudskih rizika

April 4, 2024

Dan u žutom protiv endometrioze

Mar 28, 2024

Nada i inovacije u borbi protiv raka gušterače

Mar 27, 2024

U više od polovine slučajeva, 50 do 70%, dobijeni odgovor je veoma dobar; na taj način se izbjegava operacija.

Kada je potrebna operacija?

Operacija u slučajevima ulceroznog kolitisa može se izvesti ili kao alternativna terapija u slučaju neuspjeha medicinske terapije, u teškim oblicima ili sa specifičnim komplikacijama, ili kao terapijski izbor u slučaju osiromašenog kvaliteta života.

Međutim, to više ne bi trebalo doživljavati kao dramatičan događaj jer se, zahvaljujući poboljšanju hirurške tehnike, mora smatrati validnim terapijskim sredstvom koje može eliminirati bolest; zapravo se smatra jedinim istinski kurativnim tretmanom.

Operacija se može izvesti tradicionalnom tehnikom, odnosno ileo-rektalnom anastomozom, koja, kako se kaže, podrazumijeva uklanjanje oboljelog debelog crijeva i spajanje ileuma sa malim rezidualnim traktom rektuma.

Budući da je rektum gotovo uvijek zahvaćen dio crijeva, očito je da se mora nastaviti sa lokalnim terapijama i kontrolom sluznice rektuma dugo vremena.

Zbog toga je sada rezervisan za hitne operacije.

Druga operacija se sastoji od rekonstrukcije nove rektalne vrećice sa sluznicom tankog crijeva, spajanjem s analnim rubom (ileo-analna anastomoza).

Ova posljednja operacija ima prednost u favoriziranju eliminacije bilo kojeg oboljelog područja, iako jedan postotak – na sreću mali – pacijenata može razviti novo inflamatorno stanje nove ampule (pouchitis).

Ova slika se, međutim, dobro kontroliše raznim terapijama lekovima.

Ulcerozni kolitis i rizik od raka – kakva je korelacija?

Iako je samo 1% kolorektalnih karcinoma posljedica kronične upalne bolesti crijeva, rizik je 1-5 puta veći nego u općoj populaciji nakon 30 godina bolesti.

Iz tog razloga, redovni pregledi i pažljivi skriningi su neophodni za prevenciju ove strašne komplikacije: posebno nakon 8 godina od postavljanja dijagnoze, kolonoskopski pregled je neophodan svake 1-2 godine (sa određenom varijabilnošću u zavisnosti od individualnog pacijenta ).

Incidencija raka se vjerovatno značajno smanjila kako se pacijenti liječe sve bolje i bolje i što su sami marljiviji u praćenju.

Uz to, medicinski tretman smanjuje broj napadaja i njihovu težinu, a vjerovatno se smanjuje i stimulus izazvan upalom.

Kirurški zahvat tada eliminira one situacije za koje se smatra da su rizične, kao što su početak u mladoj dobi, ekstenzivni i često relapsirajući vrlo aktivni oblici i slučajevi u kojima je već prisutna displazija crijevne sluznice (tj. promjena koja ako je visoka stepen može prethoditi razvoju maligne neoformacije).