Šta je generalizovani anksiozni poremećaj (GAD)?

By Cristiano Antonino On Septembar 3, 2022

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAD): šta je to? Strah od nemogućnosti da se nosimo sa događajima i odnosima u našim životima stvara ono što obično nazivamo anksioznošću

Biti zabrinut zbog određenih događaja je normalno.

Međutim, to postaje psihološki i psihijatrijski problem kada anksioznost postaje stalna, nikada ne nestaje i postaje uporan strah vezan za međuljudske odnose, stvari, događaje, danas i budućnost.

Kada se brige, strah od nečega, koje osoba doživljava u svakodnevnom životu, percipira kao pretjerane vlastite snage, doživljava se anksioznost.

Međutim, kada ovo stanje poprimi oblik stalne budnosti, moguće je da se radi o stvarnom poremećaju, generaliziranom anksioznom poremećaju (GAD).

Statistički gledano, anksioznost predstavlja 'muku' za sve više oboljelih od nje u svijetu i Italiji: 11.1% stanovništva ima barem jedan anksiozni poremećaj tokom života (ESEMeD studija) i prevalencija anksioznih poremećaja je sada ista na 4%.

8 simptoma "zvona za uzbunu" GAD-a, generaliziranog anksioznog poremećaja

U nekim je prilikama sasvim normalno osjećati anksioznost i iskusiti povremeni osjećaj tjeskobe: doživljavanje blagog straha i uznemirenosti pred školski ili fakultetski ispit, razgovor za posao, pregled kod liječnika, veliki životni izbori kao što su brak ili rođenje djeteta. dijete, odluka o kupovini prve kuće ili druge važne odluke koje će utjecati na našu budućnost.

Ali kada strah od događaja snažno utiče na naš život i traje duže od šest mjeseci uzastopno, možda je prikladno potražiti savjet stručnjaka.

Ovo su neki od simptoma koji bi nas trebali upozoriti ako se ponavljaju i na duži period:

poremećaji spavanja: nesanica, poteškoće sa spavanjem, san poremećen noćnim morama, ponavljajuće misli, česta buđenja ili imate tendenciju da spavate više tokom dana nego noću. Postoji nepravilnost u ritmu spavanja i buđenja;
ponavljajuće negativne misli: ponavljajuće i preterane brige o budućnosti (mršenje), nemogućnost da se misli na bilo šta drugo, um uvek 'pada' na iste 'teme/sećanja', posebno uveče;
strah i izbjegavanje: strah od nemogućnosti snalaženja u situacijama, od preplavljenja anksioznosti i velikih poteškoća u suočavanju sa svakodnevnim životom. S vremenom se može svjedočiti primjeni ponašanja izbjegavanja koje dovodi do odricanja od niza angažmana ili situacija u kojima bi se simptomi anksioznosti mogli manifestirati, kao što je, na primjer, odlazak na posao ili školu, prisustvovanje događajima ili prihvatanje poziva (upozorenje u unaprijed da se ne ide), odlazak na sastanke,..;
umor: osjeća se izuzetan umor u obavljanju svakodnevnih radnji, one iste rutinske radnje (navike) koje ranije nisu stvarale nikakvu vrstu nelagode sada ga stvaraju, osjeća se umor na nemotivisan način i u odsustvu stvarnog napora;
uznemirenost: osjeća se stanje stalne budnosti, kao da bi u svakom trenutku mogao biti pozvan da donese važne odluke ili pozvan na akciju. Čovjek, dakle, doživljava osjećaj nemira koji može dovesti do posebne razdražljivosti;
osjećaj shrvanosti događajima: osjeća se da nema ikakve mogućnosti prilagođavanja trenutnoj istorijskoj situaciji, želio bi da može upravljati budućnošću (kratkoročnom) i da može sve planirati unaprijed tako što će imati određene datumi. Neizvjesnost u vezi sa ovim nedostajućim podacima stvara pretjeranu anksioznost (patološka anksioznost) i, u određenim slučajevima, kontrolne kompulzije;
napetost mišića: osjeća se ukočenost ili bol u određenim dijelovima tijela, npr vrat, ramena, leđa, ruke, noge, šake, itd;
poteškoće u koncentraciji i propuste u pamćenju: osoba ima više poteškoća nego prije u koncentraciji da bi obavljala svakodnevnu i rutinsku aktivnost (npr. čitanje knjige, pisanje teksta, kuhanje, pranje, itd.) i može doći do propusta u pamćenju, tj. percepcija da određene informacije nedostaju iz sjećanja pohranjenih u memoriji, najčešće u kratkoročnoj, ali iu dugotrajnoj memoriji.

Uzroci generaliziranog anksioznog poremećaja

Među najčešćim situacijama koje mogu izazvati povremenu epizodu anksioznosti koja se može pretvoriti u GAD su životni događaji (očekivani ili neočekivani) koji kod ispitanika s kroničnom anksioznošću izazivaju pretjerane (bihejvioralne i/ili verbalne) reakcije.

To uključuje, na primjer:

polaganje školskih ispita;
uzimanje intervjua za posao;
osjećaj nesposobnosti za upravljanje vremenom;
odlazak na putovanje;
izlasci sa novim ljudima;
strah od nemogućnosti da živite zadovoljavajuću i trajnu vezu;
strah da se ne može dobro živjeti sa partnerom, roditeljima i djecom;
strah od kognitivnog oštećenja u starosti ili nakon neuroloških bolesti (strahovi pacijenta i njegove/njene porodice/skrbnika);
doživljavanje poteškoća u odnosima sa kolegama na poslu;
strah od doktora i bolnica;
doživljavanje anksioznosti u pogledu performansi općenito.

Kako se javlja psihijatrijska dijagnoza

Na psihijatrijskom nivou, kao što je gore spomenuto, da bi DAG bio dijagnosticiran, mora se iskusiti sveprisutna i nekontrolirana anksioznost i zabrinutost najmanje 6 mjeseci, ometajući pacijentovo funkcioniranje na različitim nivoima (posao, društveni, školski, porodični).

Osim toga, moraju biti prisutna najmanje tri od gore opisanih simptoma.

Zatim je potrebno provjeriti da simptomi povezani s dijagnozom DAG-a nisu uzrokovani drugim popratnim psihijatrijskim poremećajima ili drugim medicinskim stanjima ili unosom specifičnih supstanci (npr. psihotropne supstance/droge i alkohol, lijekovi za liječenje drugih patologija). koje bi mogle imati nuspojave na povećanje anksioznosti).

Psihijatar postavlja dijagnozu DAG-a prikupljanjem kliničkih informacija o simptomima, njihovom trajanju, učestalosti i smetnji u funkcionisanju.

On ili ona može koristiti skale koje se samostalno ili heterogeno primjenjuju: dijagnostički upitnik koristan za prikupljanje anamneze, tj. skupa informacija o kliničkoj anamnezi pacijenta, za procjenu kliničkog napretka pacijenta tokom vremena iu odnosu na predloženu terapiju.

Dnevnik anksioznosti: kako funkcionira

Zdravstvena potrošnja u Italiji: rastući teret za domaćinstvo

April 11, 2024

Aviary Alert: Između evolucije virusa i ljudskih rizika

April 4, 2024

Dan u žutom protiv endometrioze

Mar 28, 2024

Nada i inovacije u borbi protiv raka gušterače

Mar 27, 2024

Vrlo koristan alat za dijagnozu DAG-a i za postavljanje najefikasnije psihoterapije, za rješavanje i prevenciju budućih napada anksioznosti je 'dnevnik anksioznosti': psihijatar i psihoterapeut traže od pacijenta da zapiše u dnevnik ili kalendar učestalost i razlozi koji izazivaju anksioznost.

Od njih se traži da detaljno opišu situaciju i emocije koje su doživjele prije jednog napada agitacije i razdražljivosti, kao i trajanje doživljenog neugodnog osjećaja.

Sa dnevnikom anksioznosti postići ćete 2 stvari:

Psihijatru i psihologu će se moći izvijestiti koliko i kojih događaja se doživi sa anksioznošću u danu, sedmici, mjesecu. Na svakoj sesiji ćete donositi ažurirani dnevnik i zajedno ga komentirati;
Bit će vrlo korisno povećati stepen svijesti pacijenta, a time i samopoštovanje i osjećaj kontrole nad životnim činjenicama i upravljanje vlastitim emocijama o događajima koji stvaraju anksioznost/anksioznost, s preventivnim djelovanjem na naknadni napad ili obuzdavanje negativnih i nekontrolisanih emocija.