Dijabetes je kronična bolest koju karakterizira povećanje glikemije, odnosno koncentracije šećera u krvi koju tijelo nije u stanju održavati u normalnim granicama

Stanje hiperglikemije nastaje kada šećer u krvi prijeđe 100 mg/dl na prazan želudac ili 140 mg/dl dva sata nakon obroka.

Ovo stanje može ovisiti o kvaru u funkciji ili manjku u proizvodnji inzulina, hormona koji luči gušterača, a koji se koristi za metabolizam šećera i drugih komponenti hrane koji se pretvaraju u energiju za cijelo tijelo (kao što je benzin za motor).

Kada je nivo glukoze u krvi dvostruko veći od 126 mg/dl ili više, dijagnostikuje se dijabetes: visoki nivoi glukoze u krvi – ako se ne leče – vremenom dovode do hroničnih komplikacija sa oštećenjem bubrega, mrežnjače, perifernih nerava i kardiovaskularnog sistema (srca). i arterije).

Vrste dijabetesa

Postoje tri tipa dijabetesa: dijabetes tipa 1, dijabetes tipa 2 i gestacijski dijabetes.

Dijabetes tipa 1 (skraćeno DM1 ili T1DM)

Dijabetes tipa 1 (ili ovisni o inzulinu) je kronična, autoimuna bolest zbog neuspjeha gušterače da proizvodi inzulin zbog uništavanja otočića koji proizvode inzulin imunološkim uzrocima.

To je oblik dijabetesa koji uglavnom počinje u djetinjstvu i adolescenciji (između 2. i 25. godine, zbog čega se nekada zvao dječji dijabetes), iako slučajevi u odrasloj dobi prije 40. godine nisu rijetki.

Često se manifestira iznenada i sa simptomima kao što su umor, intenzivna žeđ i stvaranje velike količine mokraće, gubitak težine i dehidracija.

Osobe koje žive s dijabetesom tipa 1 stoga moraju uzimati inzulin izvana, bilo kroz nekoliko potkožnih injekcija u toku dana (3+1) ili putem male pumpe (pumpe) koja kontinuirano unosi inzulin koji im je potreban pod kožu.

Dijabetes tipa 2 (skraćeno DM2 ili T2DM)

Dijabetes tipa 2 (neovisni o inzulinu) je kronična bolest zbog promjene u količini i funkciji proizvedenog inzulina, koju karakterizira visoka razina glukoze u krvi.

To je najčešći oblik dijabetesa (96%), koji se obično javlja u odrasloj dobi, posebno kod gojaznih ili gojaznih osoba koje imaju porodičnu istoriju dijabetesa.

Početak je postepen i često ostaje bez simptoma dugo vremena, sve dok razine glukoze u krvi ne budu dovoljno visoke da izazovu intenzivnu žeđ i učestalo mokrenje ili pojavu urinarnih ili genitalnih infekcija.

Kod dijabetesa tipa 2 proizvodnja inzulina postoji, ali je poremećeno funkcionisanje ciljnih tkiva (mišića, jetre i masnog tkiva), zbog čega govorimo o „inzulinskoj rezistenciji“ kao glavnom defektu bolesti.

Glavna terapija dijabetesa tipa 2 je redovna i stalna fizička aktivnost i pravilna ishrana, pogodna za smanjenje viška kilograma, za vraćanje pravilnog funkcionisanja insulina.

Pored odgovarajućeg načina života, postoje i lijekovi koji danas nude vrlo raznolik izbor, ali prvi koji se koristi je metformin, koji pomaže poboljšanju funkcioniranja inzulina.

Gestacijski dijabetes (skraćeno GDM)

Gestacijski dijabetes (GDM) ili dijabetes gravidarum je oblik dijabetesa tipa 2 koji se javlja u otprilike 10% trudnoća u drugoj polovini ili posljednjem tromjesečju i ima tendenciju da nestane pri porođaju, ali predstavlja rizično stanje za majku da ima dijabetes u godine koje dolaze.

Faktori rizika za GDM su: starost > 35 godina, porodična istorija dijabetesa, gojaznost, visokorizična etnička pripadnost.

Intermedijarni oblici: LADA dijabetes

To je oblik dijabetesa autoimunog porijekla poput dijabetesa tipa 1, koji održava rezidualnu proizvodnju inzulina dugo vremena, pa je evolucija bolesti sličnija dijabetesu tipa 2.

Javlja se kod mršavih osoba i može se dugo liječiti oralnim terapijama: čini oko 10% svih oblika dijabetesa.

Uzroci dijabetesa i faktori rizika

Uzroci dijabetesa tipa 1 nisu potpuno jasni, ali se prepoznaju čak i trivijalne virusne infekcije koje mogu napasti i uništiti stanice pankreasa koje proizvode inzulin, kao npr.

• ošpore
• citomegalovirus
• Epstein-barr
• coxsackie virus.

Za dijabetes tipa 2, s druge strane, glavni faktori rizika su

• prekomjerna težina i pretilost;
• genetski faktori: porodična anamneza povećava rizik od razvoja dijabetesa tipa 2;
• etnička pripadnost: najveći broj slučajeva zabilježen je u populaciji subsaharske Afrike i Bliskog istoka i sjeverne Afrike;
• faktori okoline, posebno vezani za nezdrave stilove života (sjedeći način života i gojaznost);
• gestacijski dijabetes, odnosno dijabetes koji se javlja tokom trudnoće;
• starost: dijabetes tipa 2 se povećava sa starenjem, posebno u dobi od 65 godina;
• dijeta bogata mastima koja potiče gojaznost
• konzumacija alkohola;
• sjedilački način života.

Znakovi i simptomi dijabetesa

Simptomi bolesti, koji zavise od nivoa šećera u krvi, su

• poliurija, odnosno velika količina mokraće čak i tokom noći (nikturija)
• intenzivan osjećaj žeđi (polidipsija);
• polifagija (intenzivna glad);
• potreba organizma za nadoknadom tekućine i teška dehidracija (suhe sluzokože);
• osjećaj umora (astenija);
• gubitak težine;
• česte infekcije;
• zamagljen vid

Kod dijabetesa tipa 1 manifestiraju se brzo i sa velikim intenzitetom; kod T2 dijabetesa, s druge strane, simptomi su manje očigledni, razvijaju se mnogo sporije i mogu ostati neprimijećeni mjesecima ili godinama.

Dijagnoza se često javlja slučajno, tokom pregleda koji se provode iz bilo kojeg razloga: nalaz nivoa glukoze u krvi > 126 mg/dl omogućava postavljanje dijagnoze dijabetesa tipa 2, što se mora potvrditi drugim testom glukoze u krvi i HbA1c.

dijagnoza

Dijagnoza dijabetesa postavlja se analizom krvi.

Glavni testovi su:

• glukozu u krvi ujutru nakon postivanja od najmanje 8 sati. Vrijednosti od 126 mg/dl ili više ukazuju na 'dijabetes';
• glikovanog hemoglobina (HbA1c), koji izražava prosjek nivoa glukoze u krvi u posljednja 2-3 mjeseca. Vrijednosti iznad 6.5% ukazuju na prisustvo dijabetesa;
• Test opterećenja glukozom: ako postoje vrijednosti glukoze u krvi natašte između 100 i 126, ovaj test se može uraditi za postavljanje dijagnoze. Uzimate 75 grama glukoze otopljene u vodi i procjenjujete glukozu u krvi u trenutku 0 i nakon 2 sata. Ako je glukoza u krvi nakon dva sata jednaka ili veća od 200 mg/dl, to ukazuje na prisutnost dijabetesa.

Komplikacije dijabetesa

Tip 1 može dovesti do akutnih i kroničnih komplikacija.

Najčešća i najstrašnija akutna komplikacija je hipoglikemija, odnosno nagli pad šećera u krvi sa glukozom ispod 70 mg/dl (zbog viška ubrizganog inzulina ili nepojedenog obroka), koja je praćena znojenjem, drhtanjem, glađu, palpitacije, kojima se mogu dodati zbunjenost i slabost.

Koriguje se uzimanjem šećera, voćnog soka, meda ili slatkog napitka, po pravilu 15:15 g šećera, pa provjeravati nakon 15′, dok glukoza u krvi ne pređe 100 mg/dl.

Dijabetičari koji uzimaju inzulin uvijek trebaju sa sobom nositi nekoliko vrećica šećera za svaku hitnu situaciju.

Druga akutna komplikacija je teška i dugotrajna hiperglikemija, koja se može javiti zbog jedenja obroka i zaboravljanja doze inzulina ili zbog prateće febrilne bolesti ili infekcije, ili traume.

U slučaju hiperglikemije, zvona za uzbunu koja bi trebala potaknuti ranu provjeru glikemije i prisutnosti ketona u urinu su: zamagljen vid, razdražljivost, potreba za čestim mokrenjem, intenzivna žeđ, umor i poteškoće s koncentracijom.

Prema savjetima dijabetologa, ako se glukoza u krvi duže vrijeme zadrži iznad 250 mg/dl, važno je primijeniti dodatni inzulin (korekciona doza) i odmah obavijestiti svog dijabetologa.

Ove komplikacije su rjeđe kod dijabetičara tipa 2 i ovise o primijenjenim terapijama: ako se koriste inzulin ili sulfoniluree, može doći do hipoglikemije.

S druge strane, kronične komplikacije su iste i za T1 i za T2, zahvaćaju više organa i posljedica su loše kontrolirane ili zanemarene anamneze.

One mogu biti onesposobljavajuće ili čak fatalne:

• kardiovaskularne bolesti kao što su angina, srčani udar, moždani udar, ateroskleroza u arterijama nogu, sa poteškoćama u cirkulaciji;
• očne bolesti kao što su dijabetička retinopatija, katarakta i glaukom;
• neuropatija s oštećenjem živaca, koja se manifestira trnjenjem, pečenjem ili gubitkom osjećaja u nožnim prstima, koji se zatim proteže na cijelo stopalo i nogu; dijareja ili zatvor, mučnina i povraćanje može se pojaviti i erektilna disfunkcija kod muškaraca;
• nefropatija, odnosno progresivno smanjenje funkcije bubrega, što dovodi do kroničnog zatajenja bubrega;
• čirevi na donjim udovima i manje i veće amputacije kao rezultat ozbiljnih infekcija čak i malih rana, koje se inficiraju ako se ne liječe pravilno i na vrijeme.

Rizik od ovakvih komplikacija može se minimizirati održavanjem dobre kontrole glukoze u krvi i drugih faktora rizika, kao što su hipertenzija i visok kolesterol, te godišnjim pregledima prema dijabetologu.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Dijagnoza dijabetesa: Zašto često kasni

Dijabetička mikroangiopatija: šta je to i kako je liječiti

Dijabetes: Bavljenje sportom pomaže u kontroli glukoze u krvi

Dijabetes tipa 2: novi lijekovi za personalizirani pristup liječenju

Dijeta za dijabetičare: 3 lažna mita za razbijanje

Pedijatrija, dijabetička ketoacidoza: Nedavna PECARN studija baca novo svjetlo na stanje

Ortopedija: Šta je Hammer Toe?

Šuplje stopalo: šta je to i kako ga prepoznati

Profesionalne (i neprofesionalne) bolesti: udarni talasi za liječenje plantarnog fasciitisa

Ravna stopala kod djece: kako ih prepoznati i što učiniti u vezi s tim

Otečena stopala, trivijalan simptom? Ne, a evo s kojim ozbiljnim bolestima mogu biti povezane

Proširene vene: čemu služe elastične kompresijske čarape?

Dijabetes melitus: simptomi, uzroci i značaj dijabetičkog stopala

Dijabetičko stopalo: simptomi, liječenje i prevencija

Dijabetes tipa 1 i tipa 2: koje su razlike?

Dijabetes i kardiovaskularni rizik: koje su glavne komplikacije

Izvor:

Pagine Mediche