Ventrikularna fibrilacija je jedna od najozbiljnijih srčanih aritmija: hajde da saznamo o tome

By Cristiano Antonino On Može 4, 2023

Kada dođe do ventrikularne fibrilacije, kontrakcijski pokreti ventrikula postaju toliko brzi i nepravilni da mišić ne može obavljati svoju funkciju, s posljedicama koje uključuju srčani kompromis, srčani zastoj i smrt

Konkretno, tokom epizode ventrikularne fibrilacije, srčani mišić ne poštuje različite faze fiziološkog ciklusa, skraćujući vrijeme sistole i dijastole (tj. kontrakcije i opuštanja) i smanjujući izlaz.

Kao rezultat toga, mijenja se priliv krvi zasićene kisikom i organi je ne primaju dovoljno.

Samo srce prima manje kiseonika i više nije u stanju da pravilno obavlja svoju aktivnost

Ako do srca ne stigne dovoljno kiseonika (anoksija), mišić može prestati da radi, što dovodi do kardiovaskularnog zastoja: srce staje i krv više ne cirkuliše.

Pokazalo se da je ventrikularna fibrilacija jedna od najčešćih fatalnih aritmija, jer brzo dovodi do srčanog zastoja (procjene su oko jedan smrtni slučaj na hiljadu svake godine).

Muškarci su u većem riziku od žena, a najpogođenija starosna grupa je između 50 i 70 godina: u većini slučajeva to su ljudi koji su već patili od srčanih bolesti u prošlosti.

Ventrikularna fibrilacija, simptomi

Ventrikularna fibrilacija je patologija koja se javlja iznenada, najčešće bez ikakvog prodroma.

Iako prikazana lista nije konačna, dobro je poznavati simptome kojima se manifestuje kako bi ga prepoznali u ranoj fazi i odmah otišli ljekaru ili soba za hitne slučajeve.

Prikazani simptomi mogu se pojaviti i kod drugih patoloških stanja, jer nisu specifični, ali treba provesti daljnja istraživanja kako bi se spriječio rizik od potencijalno smrtonosnih zdravstvenih stanja.

Simptome ne treba potcijeniti jer je ventrikularna fibrilacija ozbiljno i često fatalno stanje ako se ne otkrije i ne liječi na vrijeme.

Simptomi koji se pojavljuju iznenada zahtijevaju vrlo brzo liječenje.

Povećan broj otkucaja srca zbog ventrikularne fibrilacije obično je povezan s palpitacijama i bolom u grudima ili nelagodom.

Osoba se takođe žali na umor i umor.

U ranim fazama fibrilacije može se javiti dispneja, odnosno otežano disanje, a pojedinac, koji nije dovoljno oksigenisan, najčešće izgleda blijed ili cijanotičan.

Također je moguće da krvni tlak padne toliko nisko da pacijent uđe u stanje šoka i gubitka svijesti.

Otkucaji srca se više ne mogu detektovati palpacijom perifernih pulseva i zjenice su proširene.

Ako se ne preduzme blagovremeno, stanje dovodi do nepovratnog propadanja tjelesnog tkiva, uz nemogućnost obnavljanja vitalnih funkcija.

Već u roku od pet minuta može doći do oštećenja mozga i smrti jer mozak više nije opskrbljen krvlju.

Za kratko vrijeme kolabiraju i ostali organi.

Tipični uzroci ventrikularne fibrilacije

Ventrikularna fibrilacija je predmet stalnog proučavanja kako bi se mogli identifikovati svi mogući uzroci i omogućiti medicinskom osoblju da preventivno djeluje.

Primjećeno je da je primarni uzrok srčana bolest, koja narušava srčanu aktivnost i funkciju i povećava rizik od razvoja teških aritmija kao što je ventrikularna fibrilacija.

Uzroci također uključuju displazije i kongenitalne malformacije koje zahvaćaju srčani mišić i krvne žile, kao i prisustvo određenih sindroma koji mogu utjecati na funkciju srca:

Sva stanja koja uzrokuju hipoksiju: bolesti srca i koronarne arterije, srčana ishemija.
Miokarditis i endokarditis.
Valvularna disfunkcija.
Utapanje je jedna od okolnosti koja najčešće dovodi do ventrikularne fibrilacije.
Neravnoteža elektrolita stanja koja mijenjaju koncentraciju određenih tjelesnih komponenti kao što su joni vodonika (pH), kalcij, kalij, hlor i magnezijum. Ove supstance, prisutne u pravim količinama, obezbeđuju pravilno funkcionisanje organizma, a njihova promena može predisponirati za srčane aritmije.
Kardijalne i torakalne traume nakon nesreća ili invazivne operacije.
Udisanje i gutanje gasova ili toksičnih supstanci.
Električna pražnjenja.
Ponovljeno uzimanje određenih lijekova, posebno onih koji utiču na srčani ritam.
Unos narkotika koji se obično koristi za liječenje anksioznosti i depresije ili droga kao što je kokain. Ventrikularna fibrilacija je često posljedica pretjerane upotrebe stimulansa.
Sistemske bolesti kao što je hipertireoza.
Krvni pritisak koji je dugo vremena prenizak, što može prerasti u šok i gubitak svijesti.
Prisutnost određenih sindroma koji mogu povećati rizik od aritmija (sindrom dugog QT intervala, Brugada sindrom).
Postoji i vrsta ventrikularne fibrilacije poznata kao idiopatska, koja pogađa zdrave, ali predisponirane osobe i čiji su specifični uzroci nepoznati, što dodatno otežava provođenje pravilne prevencije.

Ventrikularna fibrilacija: važnost rane dijagnoze

Kao što je već spomenuto, ventrikularna fibrilacija je srčana aritmija koja se javlja, češće nego ne, iznenada i bez ikakvih znakova upozorenja.

Ovo onemogućava dijagnosticiranje stanja nakon što se pojavi, jer svako odlaganje intervencije dovodi osobu u opasnost.

Da bi se smanjio rizik od razvoja ovog iznenadnog stanja, preporučljivo je, nakon što osoba navrši 50 godina (ili ranije, ako u porodici ima kardiovaskularnih bolesti), obaviti godišnji kardiološki pregled i, ako je potrebno, seriju testova za procijeniti zdravlje kardiovaskularnog sistema, kako bi se uhvatile i najmanje srčane abnormalnosti u ranoj fazi.

Dijagnostički testovi koji se obično rade kao preventivna mjera uključuju elektrokardiogram, ehokardiogram, rendgenski snimak grudnog koša i koronarografiju.

Elektrokardiogram ili EKG je dijagnostički test koji procjenjuje električnu aktivnost srca.

Kada je prisutna ventrikularna fibrilacija, talasi su brzi i nepravilni.

Tokom testa, elektrode se postavljaju u gornji deo grudnog koša za merenje atrijalne aktivnosti, dok se druge postavljaju niže za merenje ventrikularne aktivnosti.

Ehokardiogram je tehnika koja procjenjuje srčanu strukturu, istražujući sve promjene u različitim komponentama (pretkomore, ventrikuli, zalisci).

Zahvaljujući ovom testu mogu se otkriti abnormalnosti i malformacije u njima.

Rendgen grudnog koša može pokazati bilo kakve promjene u srcu i plućima.

Ovo je vrlo korisno jer neke abnormalnosti pluća mogu dovesti do ventrikularne fibrilacije.

Koronarna angiografija je invazivniji test od prethodnih: kateter-sonda se ubacuje direktno u krvne žile kako bi se proučile i procijenilo njihovo zdravstveno stanje.

Zdravstvena potrošnja u Italiji: rastući teret za domaćinstvo

April 11, 2024

Aviary Alert: Između evolucije virusa i ljudskih rizika

April 4, 2024

Dan u žutom protiv endometrioze

Mar 28, 2024

Nada i inovacije u borbi protiv raka gušterače

Mar 27, 2024

Osim procjene zdravlja krvnih žila, istraga također omogućava intervenciju kako bi se povratila prohodnost onih krvnih žila koji su prekomjerno začepljeni.

Ventrikularna fibrilacija: rano liječenje

Liječenje epizode ventrikularne fibrilacije zasniva se na manevrima kardiopulmonalne reanimacije i defibrilacija, kao i davanje određenih lijekova za stabilizaciju srčanog ritma nakon što se fiziološki ritam vrati.

Kardiopulmonalna reanimacija (CPR) je neophodna za cirkulaciju krvi u kardiovaskularnom sistemu kada je srčana pumpa zaustavljena.

Krv tako dospijeva u pluća, mozak i sve druge organe, koji mogu obnoviti pravilnu funkciju.

Postupak uključuje masažu srca i disanje usta na usta.

Defibrilacija je postupak koji uključuje korištenje posebnog uređaja koji se zove defibrilator čiji jastučići, kada se stave na prsa pacijenta, mogu isporučiti električni udar kako bi se obnovio srčani ritam.

Uobičajeni defibrilator se sastoji od dvije lopatice koje se postavljaju na nivou lijevog boka (u nivou grudi) i ispod desne ključne kosti.

Novi instrumenti (poluautomatski defibrilatori) autonomno detektuju srčani ritam i mogu utvrditi može li električni udar pomoći da se obnovi fiziološki ritam.

Tokom kardiopulmonalne reanimacije, lekar može odlučiti da primeni određene lekove za kontrolu aritmija.

Oni djeluju na srčani ritam i održavaju ga u normalnom ritmu kada se uspostavi ispravan ritam.

Najpopularniji lijekovi do danas su lidokain i amiodaron.

Budući da je rizik od recidiva visok, kod pacijenata koji su pretrpjeli ventrikularnu fibrilaciju i preživjeli, pokušava se djelovati na faktore rizika liječenjem mogućih okidača.

Nakon toga se hirurškim putem implantira umjetni srčani defibrilator.

Pacijent ostaje u bolnici i na opservaciji duže ili manje vremena, kako bi imao stalnu kontrolu srčanog ritma i provjerio njegov efikasan i stabilan oporavak.