Šta je postporođajna depresija?

Postporođajna depresija je poremećaj raspoloženja. Zajedno sa anksioznim poremećajima, to je psihijatrijski poremećaj koji se najčešće sreće u perinatalnom periodu (period neposredno prije i nakon rođenja)

Žene pate od depresije dvostruko češće nego muškarci, a period trudnoće i postporođaj su trenuci života obilježeni većom osjetljivošću na nastanak ili ponovnu pojavu depresivnog stanja.

Depresija se prepoznaje kao perinatalna kada se javi tokom trudnoće ili u prve četiri sedmice nakon rođenja.

Međutim, brojne studije se slažu oko kliničkog stanja koje se može pojaviti od trudnoće do 12 mjeseci nakon porođaja.

Treba razlikovati od prilično uobičajene reakcije zvane 'baby blues' koju karakterizira osjećaj melanholije, tuge, razdražljivosti i nemira, koji dostiže vrhunac 3-4 dana nakon porođaja i ima tendenciju da nestane u roku od nekoliko dana, uglavnom u prvih 10 -15 dana nakon porođaja i uglavnom je posljedica pada estrogena i progesterona te fizičke i psihičke iscrpljenosti uzrokovane porođajem.

PPD, s druge strane, predstavlja intenzivnije i dugotrajnije simptome i može imati ozbiljne posljedice za samu ženu, njenu djecu i cijelu porodicu.

Koja je učestalost postporođajne depresije?

Incidencija varira od 6% do 12% sa prevalencijom u prva tri mjeseca nakon porođaja, ali postoje slučajevi i u drugoj polovini godine nakon porođaja, pa se rizičnom treba smatrati čitava prva godina djeteta.

Ko je podložan postporođajnoj depresiji?

Žene koje su tokom trudnoće patile od anksioznosti ili depresije, žene sa prethodnom anamnezom psihijatrijski poremećaji, žene koje su nedavno doživjele stresne događaje (ožalost, nasilje u porodici, uočena neadekvatna socijalna i porodična podrška, radni i ekonomski problemi), žene s prethodnom istorijom perinatalne depresije i žene sa psihijatrijskim bolestima među članovima roditeljskog okruženja su podložniji postporođajnoj depresiji.

Postporođajna depresija, koji su simptomi?

Simptomi su isti kao kod depresivnog poremećaja.

Novopečena majka može imati depresivno raspoloženje najmanje dvije sedmice, nedostatak zadovoljstva i interesa za uobičajene aktivnosti i najmanje pet od ovih simptoma

  • poremećaji spavanja (nesanica ili hipersomnija) i/ili apetita,
  • motorička hiperaktivnost ili letargija,
  • umor ili nedostatak energije,
  • osjećaj krivice,
  • nisko samopouzdanje,
  • osjećaj bespomoćnosti i bezvrijednosti,
  • smanjena sposobnost razmišljanja ili koncentracije,
  • ponavljajuće misli o smrti.

Postporođajna depresija može poprimiti različite konfiguracije ovisno o specifičnom iskustvu svake od njih

Neke žene mogu iskusiti anksioznost, osjećaj krivice i misli o samopovređenju, dok druge mogu iskusiti opsesivne misli, ljutnju i osjećaj usamljenosti.

Neke žene mogu da se osećaju nesposobnim da kontrolišu svoje opsesivne misli kao što su osećaj neuspeha, strah da će se povrediti, prijavljivanje prevelike brige za bebu.

Postporođajna depresija može učiniti da se nova majka osjeća preopterećenom odgovornostima brige o bebi i njenim zahtjevima.

Žene se osjećaju slabe i ranjive i raseljene su kada u onome što se inače percipira kao radosni trenutak, doživljavaju i negativna osjećanja prema svom djetetu i osjećaju se neadekvatno ili abnormalno pred tim emocijama.

Kako se nositi s tim?

Postavljanje samodijagnoze nije lako: ponekad je nelagoda jaka i očigledna, dok su ponekad simptomi suptilniji, možda graniče sa jakim umorom koji je sasvim normalan u prvim mjesecima.

Važno je obratiti pažnju na ono što osjećate, a ne umanjiti, potcijeniti ili sakriti svoja osjećanja.

Savjet je da odete ljekaru čak i u slučaju sumnje, jer kada je neko siguran da se osjeća bolesno, to znači da je malaksalost mnogo strukturiranija i da je već uticala na kvalitet života.

Što se prije interveniše, to će biti bolje.

Neophodno je potražiti stručnu pomoć, posebno specijalističkih službi koje se bave perinatalnom psihopatologijom u ovoj oblasti.

U stvari, neophodna je ispravna i temeljita medicinska procjena i postavljanje individualiziranog tretmana, koji može uključivati ​​terapiju lijekovima i/ili podržavajući psihološki kurs.

Postoje lijekovi koji su kompatibilni s trudnoćom i dojenjem koji nisu toksični za dijete i mogu se uzimati onoliko dugo koliko je potrebno da se preboli depresija.

Posljedice neliječene depresije potencijalno su štetnije od mogućih štetnih učinaka uzimanja lijekova.

Žene koje pate od postnatalne depresije nisu loše majke, one su majke koje se bore i kojima je potrebna podrška.

Dakle, tražiti pomoć za sebe znači i brigu o svom djetetu.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Kako prepoznati depresiju? Pravilo tri A: Astenija, Apatija i Anhedonija

Postporođajna depresija: Kako prepoznati prve simptome i prevladati ih

Postporođajna psihoza: znati kako se nositi s njom

Šizofrenija: šta je to i koji su simptomi

Porođaj i hitna pomoć: postporođajne komplikacije

Intermitentni eksplozivni poremećaj (IED): šta je to i kako ga liječiti

Upravljanje mentalnim poremećajima u Italiji: šta su ASO -i i TSO -ovi, i kako reagiraju?

Kako funkcionira kognitivno bihejvioralna terapija: ključne točke CBT-a

Hitne-hitne intervencije: upravljanje porođajnim komplikacijama

Napadi u novorođenčeta: Hitan slučaj koji treba riješiti

Shizofrenija: rizici, genetski faktori, dijagnoza i liječenje

Zašto postati prva pomoć u mentalnom zdravlju: otkrijte ovu figuru iz anglosaksonskog svijeta

Poremećaj nedostatka pažnje i hiperaktivnosti: Šta pogoršava simptome ADHD-a

Od autizma do šizofrenije: uloga neuroinflamacije u psihijatrijskim bolestima

Šizofrenija: šta je to i kako je liječiti

Novi uređaj za upozoravanje na epilepsiju mogao bi spasiti hiljade života

Razumijevanje napadaja i epilepsije

Prva pomoć i epilepsija: Kako prepoznati napad i pomoći pacijentu

Epilepsija u djetinjstvu: kako se nositi sa svojim djetetom?

Epileptički napadi: kako ih prepoznati i što učiniti

10. oktobar, Svjetski dan mentalnog zdravlja: U trudnoći i poslije porođaja, važno je ne osjećati se sam

Izvor:

Poliklinika Milano

Moglo bi vam se svidjeti