Epikondilitis ili teniski lakat: kako ga liječiti?

By Cristiano Antonino On Jan 12, 2023

Epikondilitis, također poznat kao humeralna epikondilalgija, ili, češće, teniski lakat, je posebna tendinopatija koja pogađa ekstenzorne tetive ručnog zgloba i prstiju.

Upala nastaje kada se tetive koje se umeću na lateralni epikondil humerusa u laktu podvrgnu degeneraciji koja zahvaća elastična vlakna koja su zamijenjena ožiljnim vlaknima.

Ponekad ova degeneracija može biti izazvana mikrotraumom ili 'prekomernom upotrebom', na primjer zbog ponavljanja neprirodnih položaja i naprezanja ruku.

Epikondilitis: koga pogađa?

Epikondilitis pogađa 1 do 3% radno sposobnog stanovništva u Italiji, između 25 i 60 godina.

To je zapravo poremećaj koji pogađa one koji su primorani, možda zbog zadataka koji se ponavljaju, da drže lakat i zglob u neprirodnom položaju tokom dužeg vremenskog perioda.

To je stanje koje pogađa, na primjer, one koji rade za kompjuterima po nekoliko sati dnevno, ali i druge poput konobara ili mehaničara.

Epikondilitis: bol koji se ne podcjenjuje

Pacijenti često ne shvaćaju epikondilitis ozbiljno, posebno kada je povezan sa svakodnevnim gestovima i navikama, koje pacijenti ne smatraju štetnim. U takvim slučajevima postoji rizik od kasne dijagnoze, što dovodi do kroničnosti poremećaja.

Teniski lakat uzrokuje da tetiva gubi elastičnost i na taj način otežava pokrete zgloba i lakta.

Bol je glavno zvono za uzbunu, jer zrači u ruku pri svakom pokretu, čak i prilikom najjednostavnijih radnji.

Osim toga, zbog svoje sklonosti da postane kroničan, epikondilitis može negativno utjecati na kvalitetu života pacijenata i spriječiti normalne svakodnevne aktivnosti.

Teniski lakat: Kako se liječi?

Epikondilitis se dijagnosticira palpacijom epikondila i specifičnim testovima, koji, ako su pozitivni, mogu ukazivati na prisustvo stanja.

Općenito, nakon što se utvrdi ozbiljnost problema, pokušava se inicijalni konzervativni pristup, koji uključuje korištenje:

protuupalni;
fizikalne terapije kao što su laserska terapija i fokalni udarni valovi, kako bi se poboljšala lokalna mikrovaskularizacija;
sesije fizioterapije i istezanja koje se rade kod kuće kako bi tetive povratile elastičnost.

Posljednje, ali fundamentalno, je odmor: da bi drugi tretmani bili uspješni, lakat i zglob moraju izbjegavati one pokrete koji uzrokuju naprezanje tetive.

Ove terapije služe i za povećanje elastičnosti tetiva i za poboljšanje vaskularizacije. Ova dva aspekta se kombinuju da utiču na sposobnost kretanja tetiva i bol koji pacijent doživljava.