Ovisnost o video igricama: šta je patološko igranje igara?

By Cristiano Antonino On Može 8, 2023

Patološka ovisnost o igrama uključena je u najnoviju verziju DSM-5 u 'Odjeljku 3', posvećena stanjima koja zahtijevaju daljnje proučavanje i istraživanje

Konkretno, nalazimo ga pod oznakom 'Poremećaj internetskih igara', što uključuje ovisnost o online i offline video igrama

Treba napomenuti da je poremećaj igranja internetskih igara jedina druga ovisnost o ponašanju uključena, uz patološko kockanje, u odjeljak 3 DSM-5 (američke psihijatrijski Udruženje, 2013).

Prekomjerna upotreba video igrica je vrlo česta pojava, posebno kod adolescenata.

Međutim, provođenje vremena igrajući igre nije dovoljan uslov za identifikaciju kliničke slabosti ili psihijatrijskog stanja.

Samo mali dio pretjeranih igrača također pokazuje simptome koji otvaraju mogućnost dijagnosticiranja ovisnosti.

Diferencijalna dijagnoza ovisnosti o video igricama

Važno je razlikovati ovaj poremećaj od 'ovisnosti o internetu' i 'poremećaja kockanja'.

Prva, odnosno ovisnost o internetu, odnosi se na negativne posljedice bilo koje aktivnosti koja se može obavljati online (Young et al., 1999).

Dakle, ne samo prekomjerno i problematično korištenje online ili offline igrica kao u slučaju ovisnosti o video igricama.

Drugi se odnosi na pretjeranu i problematičnu uključenost u igre koje uključuju klađenje na novac.

Ovo se ne odnosi na video igrice, iako neke od njih pružaju mogućnost 'otključavanja' funkcija plaćanjem.

Prerogativ igranja, međutim, ostaje drugačije.

Simptomi ovisnosti o video igricama

Radna grupa posvećena proučavanju ovog fenomena navodi da još uvijek nema dovoljno dokaza koji bi podržali konkretnu dijagnozu.

Međutim, predlaže se niz mogućih dijagnostičkih kriterija ovisnosti o video igricama kako bi se identificirala rizična situacija:

Jaka preokupacija oko igre (kognitivna istaknutost);
Ponašanje izolacije kada igranje nije moguće;
Tolerancija (potreba da se poveća vreme igre da bi se osetilo zadovoljstvo);
Neuspješni pokušaji kontrole/smanjenja upotrebe;
Gubitak interesa za druge hobije ili aktivnosti (izrazito ponašanje);
Prekomjerna upotreba uprkos svijesti da problem postoji;
Laži o vremenu provedenom u igri;
Upotreba igre za smirenje/regulaciju/smanjenje neprijatnog emocionalnog iskustva;
Gubitak ili narušavanje relevantnih međuljudskih odnosa; Smanjenje školskog ili radnog učinka zbog igranja igara.

Patološko igranje, DSM-5 smatra prisustvo 5 od 9 gore navedenih kriterijuma kao prag za identifikaciju klinički relevantnih situacija

Također izričito navodi da dijagnostička oznaka 'ovisnost o video igricama' uključuje online (koje se igraju na Internetu) i offline igre.

Ovo iako je riječ 'Internet' uključena u dijagnozu 'poremećaja internetskih igara'.

Autori objašnjavaju ovu očiglednu dvosmislenost potrebom da se razlikuju ovisnost o video igricama od ovisnosti o kockanju (odnosno 'poremećaj igara' i 'poremećaj kockanja').

Patološko igranje, dijagnostičke specifikacije

Autori DSM-5 takođe prave brojna razmišljanja i teorijska proširenja o različitim predstavljenim dijagnostičkim kriterijumima.

Zaokupljenost kockanjem mora biti prisutna u vrijeme kada se kockar ne bavi kockanjem.

Mora se manifestovati nekoliko puta dnevno tokom istog dana.

Povećano vrijeme provedeno u kockanju mora se objasniti povećanom željom za kockanjem.

Trebala bi biti prisutna percepcija neispunjenosti sesijama igranja kraćeg trajanja.

Povećanje vremena provedenog u igrici ne zavisi samo od povećanja slobodnog vremena (npr. završetak škole).

Drugi prateći poremećaji ovisnosti o video igricama

Osobe s poremećajem igranja internetskih igara obično ispoljavaju viši nivo psihičkog stanja nevolja (Starčević et al., 2011).

U poređenju sa nepatološkim igračima, oni imaju veće probleme sa spavanjem (Ahab et al., 2011) i zaspavanjem (Rehbein et al., 2013).

Depresija je stanje koje se najčešće opaža u vezi sa ovisnošću o video igricama (Desai et al., 2010; Gentile et al., 2011).

Važno je da otprilike 43% žena i 13% muškaraca pogođenih ovom ovisnošću izvještava o samoubilačkim idejama (Rehbein et al., 2013).

Najmanje tri studije su svjedočile povezanosti između poremećaja pažnje/hiperaktivnosti (ADHD/I) i poremećaja internetskih igara kod djece, adolescenata i mladih odraslih (Bioulac et al., 2008.; Gentile, 2009.; Walther et al., 2012.) .

Drugi autori su pokazali povezanost između ovisnosti o video igricama i simptoma anksioznosti (Gentile et al., 2011; Mentzoni et al., 2011).

Relativno malo studija je istraživalo vezu između poremećaja igranja internetskih igara i drugih ovisnosti o ponašanju. Rehbein i saradnici (2013) navode da je 26% adolescenata u njihovom uzorku ovisnika o video igricama također imalo ovisnost o internetu (isključujući online igre).

Zdravstvena potrošnja u Italiji: rastući teret za domaćinstvo

April 11, 2024

Aviary Alert: Između evolucije virusa i ljudskih rizika

April 4, 2024

Dan u žutom protiv endometrioze

Mar 28, 2024

Nada i inovacije u borbi protiv raka gušterače

Mar 27, 2024

Studije koje su konačno pokušale da rasvijetle dugoročne zaključke ovisnosti o video igricama spominju depresiju i anksioznost kao dvije glavne simptomatske posljedice ove ovisnosti (Gentile et al., 2011).

Liječenje ovisnosti o video igricama

Još uvek nema podataka koji potvrđuju efikasnost pojedinih tretmana za osobe koje pate od ove vrste zavisnosti.

Zbog dijagnostičkog i kliničkog preklapanja s drugim oblicima bihevioralne ovisnosti, sigurno je pretpostaviti da imaju koristi od kognitivno-bihejvioralnih psihoterapeutskih tretmana.

Ovo se može dopuniti tehnikama motivacionog intervjuisanja i strategijama prevencije recidiva koje su korisne za ovisnosti općenito.

bibliografija

Achab, S., Nicollier, M., Mauny, F., Monnin, J.. Trojak, B.. Vandel, P., et al. (2011). Igre za masovno igranje uloga za više igrača: poređenje karakteristika ovisnika u odnosu na online regrutovane igrače koji nisu ovisnici u francuskoj odrasloj populaciji. BMC Psychiatry. 11, 144-154.

Bioulac, S., Arfi, L., Bouvard, MP (2008). Poremećaj deficita pažnje/hiperaktivnosti i video igrice: komparativna studija hiperaktivne i kontrolne djece. European Psychiatry. 23, 134-141.

Desai, RA. Krishnan-Sarin, S., Cavallo, D., Potenza, MN (2010). Video-igre među srednjoškolcima: Zdravstveni korelati, rodne razlike i problematično igranje igara. Pedijatrija. 126, el414-e1424.

Gentile, DA (2009). Patološka upotreba video-igara među mladima od 8 do 18 godina: nacionalna studija. Psychological Science. 20, 594-602.

Gentile, DA, Choo, H., Liau, A., Sim, T., Li, D., Fung, D., et al. (2011). Patološka upotreba igara među mladima: dvogodišnja longitudinalna studija. Pedijatrija. 127, 319-329.

Mentzoni, RA, Brunborg, GS, Molde, H., Myrseth, H., Skouverge, KJM,, Hetland, J., et al. (2011). Problematična upotreba video igrica: Procijenjena prevalencija i povezanost s mentalnim i fizičkim zdravljem. Cyberpsychology Behavavior and Social Networking. 14, 591-596.

Rehbein, F., MòBle, T. (2013). Ovisnost o video igricama i ovisnosti o internetu: postoji li potreba za razlikovanjem? Sucht. 59, 129-142.

Starčević, V., Berle, D., Porter, G., Fenech, P. (2011). Problem upotrebe videoigara i dimenzije psihopatologije. Međunarodni časopis o ovisnosti o mentalnom zdravlju, 9, 248-256.

Whalter, B., Morgenstern, M., Hanewinkel, R. (2012). Istovremena pojava zavisničkog ponašanja: Faktori ličnosti koji se odnose na upotrebu supstanci, kockanje i kompjuterske igre. Evropsko istraživanje ovisnosti. 18, 167-174.