Ovisnost o alkoholu (alkoholizam): karakteristike i pristup pacijentu

By Cristiano Antonino On April 20, 2023

Alkoholizam (ili ovisnost o alkoholu) je svakako jedna od situacija s kojom se ekipa Hitne pomoći najčešće suočava

Zapravo, zloupotreba alkohola je izuzetno raširena i u nekim slučajevima prisiljava pozive na hitne brojeve.

Stoga je neophodan pregled kako bi se razumjele granice i pravilno uokvirio pacijent.

Alkoholizam (ili ovisnost o alkoholu) karakterizira kompulzivno ponašanje pri konzumiranju alkohola te ovisnost i tolerancija (da bi se postigao željeni efekat, osoba je 'prisiljena' da pije sve veće količine alkoholnih pića).

Prestanak konzumiranja uzrokuje sindrom ustezanja (karakteriziran tahikardijom, tremorom, mučninom i povraćanje, uznemirenost, halucinacije, konvulzije).

Posljedice alkoholizma ozbiljno ometaju zdravlje osobe i njen radni, odnos i društveni život

Kao i drugi poremećaji zavisnosti od supstanci, zavisnost od alkohola treba smatrati hroničnim stanjem sa visokim rizikom od recidiva.

Istraživanja sugeriraju da pacijenti s alkoholizmom imaju poteškoća da sami pokrenu promjenu i da je centralni problem, kao i kod drugih problema ovisnosti, održavanje promjene tokom vremena (Annis, 1986). Neki tipični faktori relapsa su:

'Visokorizične' situacije: negativna emocionalna stanja (ljutnja, anksioznost, depresija, frustracija, dosada), međuljudske situacije (posebno sukobi), društveni pritisak (npr. biti s drugim ljudima koji piju) ili čak pozitivna emocionalna stanja (želja za testiranjem nečija snaga volje).
U mjeri u kojoj je pacijent izložen 'visokorizičnoj' situaciji, hoće li doći do recidiva ili ne ovisi o sposobnosti 'suočavanja', odnosno sposobnosti da se nosi sa situacijom strategijama ponašanja, kognitivnih ili emocionalnih regulacija.
Očekivanja o pozitivnim efektima alkohola u suočavanju sa intra- ili interpersonalnom slabošću (što je ovo očekivanje veće, veći je rizik od recidiva alkoholizma).
Efekat kršenja apstinencije, tj. pripisivanje značenja koje pacijent ima u odnosu na kršenje apstinencije: na primjer, atribucija povezana s iskustvom ličnog neuspjeha i neadekvatnosti, a ne s još nepotpunom sposobnošću da se nosi sa „visokorizičnim“ situacijama veća je vjerovatnoća da će dovesti do drugog kršenja i napuštanja liječenja ovisnosti o alkoholu (Larimer, Palmer, & Marlatt, 1999).
Egzistencijalne varijable u generičkim terminima 'stresa' (npr. posao, porodica, itd.).
Kognitivni faktori koji mogu obnoviti stanja povezana s recidivom (racionalizacija, poricanje, želja za trenutnim zadovoljenjem, žudnja, itd.).

Kognitivno-bihejvioralna psihoterapija je pristup koji naučni dokazi preporučuju kao tretman prvog izbora (u kombinaciji sa farmakološkim tretmanom) kod ovisnosti o alkoholu (Smjernice američke psihijatrijski Udruženje, APA).

Prvi cilj liječenja je prestanak ponašanja ovisnosti.

Ovaj cilj se može ostvariti korištenjem različitih tehnika: od identifikacije i upravljanja 'podražajima okidača' (podražaja koji neposredno prethode epizodama zloupotrebe alkohola), do analize i preispitivanja disfunkcionalnih uvjerenja o sebi, drugima i odnosima; od povećanja asertivnosti i promoviranja vještina emocionalne regulacije do praćenja aspekata 'diskontrole' impulsa.

Daljnji alat koji se uspješno koristi u kognitivno-bihejviorističkoj terapiji ovisnosti o alkoholu je „funkcionalna analiza“: koja se provodi zajedno s pacijentom, njezina je svrha usmjeriti pažnju na faktore koji neposredno prethode alkoholnom ponašanju i njegove pozitivne i negativne posljedice.

Iz analize pojedinačnih epizoda, pacijent se zatim vodi ka otkrivanju uzročno-posledičnih veza koje pogoduju nastanku ponašanja pri konzumiranju alkohola i mehanizama pojačanja koji održavaju alkoholizam tokom vremena (tj. dok se ne uspostavi patološka ovisnost o alkoholu).

To se postiže praćenjem pacijenata prema alternativnim načinima suočavanja s prethodnicima problematičnog ponašanja i pružanjem podrške u pronalaženju alternativnih 'zdravih' načina postizanja pozitivnih efekata koje je prethodno davao unos alkohola (npr. smanjenje stresa, suočavanje s bolnim emocionalnim iskustvom itd. .).