Dijabetička retinopatija: važnost skrininga

By Cristiano Antonino On Decembar 14, 2022

Dijabetička retinopatija je četvrti vodeći uzrok sljepoće u svijetu i vodeći uzrok sljepoće kod starijih osoba u industrijaliziranim zemljama

Stoga je to relevantan društveni problem, toliko da ga je Svjetska zdravstvena organizacija uvrstila na listu prioriteta bolesti koje se mogu spriječiti, dajući konkretne smjernice za njegovo skrining.

Zapravo, važnost skrininga je vrlo velika: procjenjuje se da dijabetičari koji se ne podvrgavaju redovnom skriningu imaju 4 puta veći rizik od razvoja teške retinopatije.

Glavni uzrok dijabetičke retinopatije: dijabetes

Kao što ime govori, uzrok dijabetičke retinopatije je dijabetes, stanje koje pogađa više od 415 miliona ljudi širom svijeta, a procjenjuje se da će broj porasti na 642 miliona do 2040.

Postoje 2 oblika dijabetesa:

tip 1 (zavisan od insulina, IDDM), koji je tipičniji za mlađe godine;
tip 2 (nezavisan od insulina, NIDDM), koji se obično javlja u odrasloj dobi.

U svakom slučaju, radi se o kroničnoj i sporo progresivnoj bolesti koja izaziva komplikacije na nekoliko ciljnih organa:

uglavnom bubrezi (nefropatija, hronična bubrežna insuficijencija sa potrebom za dijalizom);
srce (rizik od kardiovaskularnih bolesti je 2 do 4 puta veći kod osoba s dijabetesom nego kod ostatka populacije i odgovoran je za više od polovine svih smrtnih slučajeva povezanih s dijabetesom);
centralni nervni sistem (periferna neuropatija, atrijalna fibrilacija);
oko: na očnom nivou dijabetes dovodi do posljedica posebno kod oštećenja mrežnice. Trećina svih dijabetičara ima retinopatiju, a prevalencija dijabetičkih oblika retinopatije koji narušavaju vidnu oštrinu iznosi 7.9 posto.

Faktori rizika za progresiju dijabetičke retinopatije

Glavni faktori rizika za razvoj i napredovanje dijabetičke retinopatije su:

poodmakla dob;
trajanje dijabetesa (prije 5 godina bolesti, dijabetička retinopatija ima zanemarivu prevalenciju, dostiže preko 60% pacijenata nakon 20 godina bolesti kod dijabetesa tipa 2, dostižući vrhunce od 97% kod dijabetesa tipa 1);
loša glikemijska kompenzacija;
istovremena hipertenzija;
određene životne faze kao što su trudnoća i pubertet jer su podložni hormonskim promjenama povezanim s povećanom inzulinskom rezistencijom.

Među ovim faktorima rizika, glikemijska kompenzacija je najvažnija: održavanje dobre kontrole glikemije (glikirani hemoglobin manji od 7) zapravo smanjuje rizik od razvoja i napredovanja dijabetičke retinopatije.

Šta je dijabetička retinopatija

U smislu mehanizma djelovanja, dijabetička retinopatija je neurovaskularna bolest: zahvaća neuronske i endotelne stanice retine.

Oštećenje ovih ćelija dovodi do:

zatvaranje kapilarnih žila s ishemijom retine koja počinje u perifernom dijelu mrežnice i proteže se prema centru (makula);
nakupljanje tečnosti u centralnom delu same mrežnjače (makularni edem).

komplikacije

Progresivna ishemija dovodi do stvaranja neovaza, koje mogu krvariti uzrokujući intraokularno krvarenje (zvano hemovitreo), što rezultira akutnim gubitkom vida.

Ponekad se ovaj događaj povlači spontanom reapsorpcijom krvi; u drugim slučajevima potrebno je hirurško uklanjanje krvarenja u vitrealu vitrektomijom.

S vremenom, neliječene neovaze postaju fibrotične i mogu dovesti do odvajanja retine, ozbiljne komplikacije koja rezultira naglim opadanjem vida i zahtijeva složenu hitnu operaciju, često praćenu neuspješnim oporavkom ili djelomičnim oporavkom vida.

Ove žile mogu rasti i na površini šarenice (obojeni dio oka) i dovesti do slika rubeoze šarenice (prisustva kapilara na šarenici) i tzv. u intraokularnom pritisku s ireverzibilnim oštećenjem vidnog živca praćeno sljepoćom i bolom.

Ovo je komplikacija koja se teško može izliječiti medicinskim i hirurškim terapijama.

Iz do sada rečenog vidljivo je da je dijabetička retinopatija veoma podmukla bolest

Simptomatično postaje tek kada patologija dosegne područje makule, ili kada se teške komplikacije koje prate ishemiju i proliferirajuću fazu bolesti jave tako u već poodmakloj fazi.

Zbog toga je takođe važan pažljiv i rani program skrininga.

Imamo mnoga oružja za ranu dijagnozu dijabetičke retinopatije i da je pratimo najbolje što možemo.

Skrining se posebno zasniva na analizi očnog fundusa.

Prvu evaluaciju treba izvršiti:

nakon 5 godina od postavljanja dijagnoze dijabetesa tipa 1;
kod neposredne dijagnoze dijabetesa tipa 2.

Interval između kontrolnih posjeta određuje specijalista na osnovu prisutnosti ili odsustva dijabetičke retinopatije i njene težine.

Novi instrumenti za dijagnostiku

Dijagnostika retinalnih bolesti, uključujući i dijabetičku retinopatiju, znatno je napredovala posljednjih godina: danas postoje instrumenti koji omogućavaju u jednoj posjeti preciznu procjenu svih aspekata ove bolesti.

Dijagnostički put uključuje izvođenje:

fluorangiografija;
OCT;
autofluorescentni pregled fundusa;
angio-OCT.

Svaki od ovih ispita daje nam dio 'slagalice' za pravilnu konačnu evaluaciju.

Fluorangiografijom procjenjujemo prisustvo i obim retinalne ishemije i prisustvo neovaza

OCT je, s druge strane, pregled koji nam omogućava da procijenimo povećanu debljinu makule zbog nakupljanja tekućine (makularni edem), kao i prisutnost trakcionih epiretinalnih membrana ('neelastično,' fibrotično tkivo koje je sposobno vršiti trakciju na makula koja dovodi do stvaranja edema ili punkcije u centru sa teškim oštećenjem centralnog vida) na retini koja može zahtijevati hiruršku intervenciju.

Zdravstvena potrošnja u Italiji: rastući teret za domaćinstvo

April 11, 2024

Aviary Alert: Između evolucije virusa i ljudskih rizika

April 4, 2024

Dan u žutom protiv endometrioze

Mar 28, 2024

Nada i inovacije u borbi protiv raka gušterače

Mar 27, 2024

Konačno, autofluorescencija omogućava proučavanje makularnog edema, dok angio-OCT proučava makularnu ishemiju, edem i pokazuje promjene čak i u subkliničkoj fazi, odnosno prije pojave simptoma.

Ovi pregledi također omogućavaju provjeru odgovora na moguće terapije i praćenje napredovanja bolesti.

Kako se liječi dijabetička retinopatija

Prvi korak terapije je pažljivo praćenje osnovne patologije, odnosno dijabetesa, motivisanje i informisanje pacijenta o važnosti održavanja dobrog nivoa glukoze u krvi.

Drugi korak je dobra preventivna kampanja koja u ukupnoj evaluaciji dijabetičara koristi pregled fundusa i snimanje nove generacije sa studijom makule (OCT, angio-OCT i FAF).

U slučaju makularnog edema

Kada je bolest izazvala slabljenje vida jer je zahvatila makularni edem (makularni edem), imamo manje invazivne, ali efikasne tehnike 'mrežice' ili direktne laserske fotokoagulacije koje se dugo koriste u liječenju samog edema:

takozvani 'subthreshold' laser, poseban laser žute svjetlosti koji omogućava liječenje dijabetičkog makularnog edema korištenjem niskih energija (subthreshold micropulsed) rezerviranih za početni edem sa malim povećanjem debljine fovealne šupljine;
intravitrealne injekcije lijeka direktno u oko na bazi anti-VEGF ili steroida kada je edem izraženiji.

Pomoć u ranim fazama makularnog edema pružaju suplementi koji sadrže kurkumu i slične supstance.

Ove nove terapije često omogućavaju oporavak pristojnog centralnog vida uz poboljšanje kvaliteta života naših pacijenata.

Dijabetička retinopatija, u slučaju ishemije retine i formiranja neovaza

Kada bolest zahvati srednji periferni dio retine s ishemijom i neovazama, tretman izbora je sektorska laserska fotokoagulacija (za lokaliziranu ishemiju u jednom području retine) ili panretinalna (zahvaća sve sektore kada je oštećenje veće).

Ovaj tretman ima za cilj usporiti bolest i spriječiti nastanak ozbiljnih komplikacija.

Zaključno, danas možemo pokušati kontrolirati razorne posljedice dijabetičke retinopatije kroz:

dobra metabolička kompenzacija;
rana dijagnoza uz kodifikovani skrining program;
stalno praćenje korištenjem različitih alata koje imamo na raspolaganju;
po potrebi ciljana terapija usmjerena na sprječavanje progresije bolesti do njenih brojnih komplikacija.

Podizanje svijesti dijabetičara je vrlo važno jer nam je njihova pomoć prije svega potrebna da bismo postigli najbolje rezultate.