Amaksofobija, kako prevazići strah od vožnje?

By Cristiano Antonino On Jan 12, 2023

Amaksofobija, ili strah od vožnje, izuzetno je rasprostranjena i takođe vrlo onesposobljavajuća fobija. Manifestuje se tipičnim simptomima anksioznosti, od drhtanja i znojenja do napada panike

ŠTA JE FOBIJA?

Ko se nikada nije suočio sa malom fobijom? Hiljade ljudi se plaše pauka, a da ne spominjemo one koji se boje pčela ili miševa.

No, dok su ovo strahovi kojima se može upravljati i koji vjerojatno neće utjecati na naš svakodnevni život, druge fobije mogu ograničiti naš svakodnevni život.

Jedna od njih je amaksofobija: strah od vožnje (amaxos, od grčkog: kočija)

Strah od vožnje je fobija sama po sebi i, kao i sve fobije, može se naučiti na dva različita načina: bilo kroz nešto što pojedinac doživljava direktno, kroz traumatsko iskustvo kao što je nesreća, ili kroz učenje određenih informacija.

Stoga se može dogoditi da ljudi razviju ovaj strah jer su čuli priču o nesreći, o lošem iskustvu koje su drugi imali.

AMAXOFOBIJA ILI 'STRAH OD VOŽNJE

Prema nekim istraživanjima, amaksofobija je raširenija nego što se može zamisliti i pogađa oko 33% populacije.

Međutim, mora se uzeti u obzir da ova fobija može imati različite nijanse: neki ljudi ne mogu nikako da uđu u auto i drugi koji se plaše da voze autoputem, drugi mogu da voze samo iste kratke udaljenosti, postoje oni koji ne žele da budu sami u autu ili oni koji ne žele da vode druge ljude, posebno decu, iz straha od nesreća.

Oni koji pate od ove fobije često moraju da se suoče sa mešanjem i drugih oblika anksioznosti: kao što su agorafobija, klaustrofobija ili napadi panike.

Često se ovi ljudi boje da voze jer bi to značilo udaljavanje od mjesta gdje se osjećaju sigurno ili zato što misle da bi mogli doživjeti napad panike tokom vožnje i postati opasnost za sebe i druge.

MOŽE LI SE AMAKSOFOBIJA IZLJEČITI?

Kada smo u prisustvu ne blagog oblika anksioznosti (možda izvodljivog ako smo u pratnji iskusnijeg vozača), već pune fobije, važno je potražiti podršku od profesionalca: u ovom slučaju, kognitivno-bihevioralna terapija koji djeluje upravo na ove probleme je korisno.

Nastavlja se rad na desenzibilizaciji straha, kroz tehnike opuštanja.

Ova vrsta terapije služi da se oduči od svega što fobiju održava živom, da se modificiraju disfunkcionalni stavovi i misli vezane za opasnost i pomogne pacijentu da ima neanksiozan i funkcionalniji odgovor na vožnju.

U nekim slučajevima može biti korisno koristiti i neke tehnološke alate, kao što je simulator virtualne stvarnosti (također prisutan u nekim autoškolama).

Kognitivno-bihejvioralne terapije poput ove gotovo uvijek uspijevaju riješiti problem u roku od nekoliko mjeseci.

I u završnoj fazi, na kraju kursa, kada se smatra da je pacijent spreman da sjedne za volan, psihoterapeut je taj koji ga prati na njegovu 'prvu' vožnju automobilom.