Nezrelost može uticati na dijagnozu ADHD-a: studija na milion dece u Škotskoj i Velsu
Nezrelost može uticati na dijagnozu ADHD-a: veća je vjerovatnoća da će najmlađa djeca u školskoj godini biti liječena od ADHD-a, kaže nova studija
Novo istraživanje, koje uključuje stručnjake sa Univerziteta u Notingemu, pokazuje da je veća vjerovatnoća da će djeca mlađa u školskoj godini biti liječena od poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), što sugerira da nezrelost može utjecati na dijagnozu.
Studija, koja je objavljena u BMC Public Health, bavila se povezanostom između starosti i ADHD-a, a stručnjaci su povezivali podatke o zdravlju i obrazovanju od preko milion djece u Škotskoj i Walesu.
Studiju su vodili stručnjaci sa Univerziteta Swansea i Univerziteta u Glazgovu, zajedno sa kolegama sa Univerziteta Nottingham.
Dokazi sugeriraju da je u svijetu prevalencija ADHD-a među djecom školskog uzrasta oko tri do pet posto, prilično ujednačena.
Međutim, postoje velike međunarodne razlike u stopama kliničke dijagnoze i liječenja.
Prethodne studije su otkrile povezanost između starosne dobi u školskoj godini i ADHD-a, posebno u zemljama u kojima je veći broj djece dijagnosticiran s ADHD-om.
Ova najnovija studija imala je za cilj da ispita da li je to slučaj i u Velikoj Britaniji, gdje su stope propisivanja relativno niske.
Drugi važan cilj bio je ispitati može li dopuštanje veće fleksibilnosti oko datuma početka škole smanjiti utjecaj ovog takozvanog 'efekta relativne starosti' – pri čemu bi odrasli mogli usporediti najmlađu djecu sa njihovim najstarijim vršnjacima u istoj grupi i pogrešno pripisati nezrelost za ozbiljnije poteškoće.
ZDRAVLJE DJECE: SAZNAJTE VIŠE O MEDICHILDU POSJETOM KATALO NA HITNOM EXPO
Škotska i Vels imaju različite datume za polazak u školu (koji su u razmaku od šest mjeseci) i politike zadržavanja djece u akademskoj godini
Poređenje dvije zemlje stoga omogućava koristan prirodni eksperiment za istraživanje odnosa između godina u školskoj godini i ADHD-a, te da li je na njega utjecala politika zadržavanja djece.
Tim stručnjaka je povezao obrazovne i zdravstvene kartone 1,063,256 djece osnovnih i srednjih škola u Škotskoj (između 2009. i 2013.) i Walesa (između 2009. i 2016.), kako bi ispitao odnose između starosti u toku školske godine i liječenog ADHD-a (tj. lijekova za ADHD).
Sveukupno, 0.87% djece u studiji liječeno je od ADHD-a. Tim je otkrio da su u Velsu djeci koja su bila najmlađa u svom razredu vjerovatnije da će im prepisivati lijekove za ADHD.
Međutim, ovaj efekat je bio prikriven u Škotskoj jer se činilo da postoji veća fleksibilnost pri čemu je veća vjerovatnoća da će mlađa djeca u školskoj godini s problemima pažnje ili ponašanja biti zadržana godinu dana unazad.
Kapil Sayal, profesor dječje i adolescentne psihijatrije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Nottinghamu i Centru za ADHD i neurorazvojne poremećaje kroz životni vijek pri Institutu za Mentalno zdravlje, zajednički je viši autor studije.
Rekao je: „Nalazi ovog istraživanja imaju niz implikacija za nastavnike, roditelje i kliničare.
Uz starosnu varijaciju do 12 mjeseci u istom razredu, nastavnici i roditelji mogu pogrešno pripisati djetetovu nezrelost.
Ovo može dovesti do toga da će mlađa djeca u razredu imati veću vjerovatnoću da će dobiti dijagnozu i primati lijekove za ADHD.
“Bez obzira na datum prekida za polazak u školu, vaš mjesec rođenja ne bi trebao utjecati na to da li ćete dobiti dijagnozu ili vam prepisuju lijekove za ADHD.
Roditelji i nastavnici kao i kliničari koji vrše procjenu ADHD-a trebaju imati na umu djetetovu dob u toku školske godine.
Iz obrazovne perspektive, treba postojati fleksibilnost sa individualiziranim pristupom kako bi se najbolje zadovoljile djetetove obrazovne potrebe i potrebe u ponašanju.
Naše istraživanje je pokazalo da kada postoji veća fleksibilnost, najmlađi u školskoj godini više neće biti liječeni od ADHD-a.”
Kompletnu studiju možete pronaći OVDJE.
Pročitajte takođe
Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android
Poremećaj nedostatka pažnje i hiperaktivnosti: Šta pogoršava simptome ADHD-a
Lajmska bolest i ADHD: postoji li veza?
ADHD ili autizam? Kako razlikovati simptome kod djece
Autizam, poremećaji iz spektra autizma: uzroci, dijagnoza i liječenje
Intermitentni eksplozivni poremećaj (IED): šta je to i kako ga liječiti
Upravljanje mentalnim poremećajima u Italiji: šta su ASO -i i TSO -ovi, i kako reagiraju?
Kako funkcionira kognitivno bihejvioralna terapija: ključne točke CBT-a
12 osnovnih stvari koje trebate imati u svom kompletu prve pomoći "uradi sam".
Anksioznost: osjećaj nervoze, brige ili nemira
Vatrogasci / Piromanija i opsesija vatrom: profil i dijagnoza onih sa ovim poremećajem
Oklevanje pri vožnji: Govorimo o amaksofobiji, strahu od vožnje
Sigurnost spasilaca: Stope PTSP-a (posttraumatskog stresnog poremećaja) kod vatrogasaca
Shizofrenija: rizici, genetski faktori, dijagnoza i liječenje
Zašto postati prva pomoć u mentalnom zdravlju: otkrijte ovu figuru iz anglosaksonskog svijeta
Shema terapija primijenjena na poremećaje autističnog spektra
Downov sindrom i poremećaj autističnog spektra: sličnosti i razlike u simptomatologiji
Downov sindrom i COVID-19, istraživanje na univerzitetu Yale
Djeca s Downovim sindromom: znaci ranog razvoja Alchajmerove bolesti u krvi
Leukemija kod djece sa Daunovim sindromom: šta treba da znate
Šta je Touretteov sindrom i na koga utiče
Autizam: šta je to i koji su simptomi
ADHD ili autizam? Kako razlikovati simptome kod djece
Autizam, poremećaji iz spektra autizma: uzroci, dijagnoza i liječenje
Intermitentni eksplozivni poremećaj (IED): šta je to i kako ga liječiti
Od autizma do šizofrenije: uloga neuroinflamacije u psihijatrijskim bolestima
Da li Vaše dijete pati od autizma? Prvi znakovi da ga razumijemo i kako se nositi s njim
Autizam, šta znate o poremećajima autističnog spektra?
Šta je poremećaj autističnog spektra (ASD)? Tretman za ASD
Simptomi anksioznosti i alergije: Koju vezu određuje stres?
Napadi panike: Da li psihotropni lijekovi rješavaju problem?
Napadi panike: simptomi, uzroci i liječenje
Prva pomoć: Kako se nositi s napadima panike
Farmakološki tretman anksioznosti: druga strana benzodiazepina