Nervna iscrpljenost: simptomi, dijagnoza i liječenje

By Cristiano Antonino On Februar 20, 2023

Termin 'nervna iscrpljenost' (neurastenija ili neuroastenija) uveo je u 19. stoljeću američki neuropsihijatar George Miller Beard, koji ga je koristio da označi sveprisutno stanje koje karakterizira kronični umor i invaliditet.

Danas, u uobičajenom govoru, 'nervna iscrpljenost' se koristi za označavanje općeg stanja fizičkog i mentalnog umora i slabosti koje može uključivati širok spektar simptoma kao što su pretjerani osjećaj umora nakon mentalnog napora i poteškoće u koncentraciji (što rezultira smanjenim efikasnost kako na poslu tako i u drugim svakodnevnim životnim zadacima), fizička slabost, hronični umor, bol, poteškoće u opuštanju, vrtoglavica, ekstrasistola, glavobolja, poteškoće sa spavanjem, smanjena sposobnost osjećanja ugodnih emocija (anhedonija), razdražljivo raspoloženje (nervoza ').

U praksi, termin 'nervni slom' je bio, i još uvijek je, široko korišten za označavanje teškog perioda koji uzrokuje simptome koji se mogu pripisati depresivnim stanjima i anksioznim poremećajima.

Naime, radi se o stanju koje nastaje akutno nakon posebno stresnog perioda.

Može uzrokovati 'pomiješana' problematična mentalna stanja koja se mogu pripisati i poremećaju raspoloženja i anksioznom poremećaju.

Simptomi nervne iscrpljenosti

Takozvana 'nervna iscrpljenost' ima mnoge simptome anksioznih poremećaja i depresije.

Apatija, bezvoljnost, nedostatak energije, slabost mišića, nedostatak životne želje, tuga i melanholija su zaista tipični simptomi depresije.

Može se desiti i da oni koji pate od depresije imaju i napade panike, anksiozni poremećaj ili obrnuto.

Takozvana nervna iscrpljenost često je povezana sa simptomima somatizacije i stresa.

Često upravo preopterećenost potonjeg može biti glavni krivac za stanje nervne iscrpljenosti.

Ali šta znači biti pod stresom? Kako stres može dovesti do takvog propadanja kod čovjeka?

Kod ljudi, afektivna i situaciona nestabilnost su glavni izvori stresa.

Oni vrše značajan blokirajući uticaj na sve obrasce prilagodljivosti, koji su na taj način uništeni.

To pogoduje akumulaciji velike količine napetosti u sistemu.

Kada je ova napetost pretjerana, reakcija na stres može postati smrtonosna i selektivna.

Ako nije posredovana osovinom hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (sistem uključen u upravljanje reakcijama na stres), može dovesti do nervne iscrpljenosti.

Kada organizam više nije u stanju reagirati na stresore i prilagoditi se, mogu se pojaviti simptomi koji su vrlo slični onima kod anksioznosti i depresije.

Na primjer, u početku može postojati faza hiperekscitabilnosti ili slabosti, razdražljivosti, preosjetljivosti i smanjenih funkcionalnih performansi.

Nakon toga mogu se pojaviti psihosomatski simptomi, posebno vegetativni, kao što su izraženi znaci umora i iscrpljenosti.

Kasnije se mogu pojaviti depresivniji simptomi, uključujući nedostatak zadovoljstva, iscrpljenost, ekstremni umor i depresivno raspoloženje.

Faktori održavanja

Ako ovo stanje potraje tokom vremena, to dovodi do negativne sekundarne ocjene od strane osobe, koja će sebe ocijeniti slabom, nesposobnom za reakciju i greškom.

Ova razmatranja dodatno pojačavaju gore opisane simptome, što dovodi do začaranog kruga koji se samohrani.

Okolinski i porodični kontekst takođe može uticati na temu u ovom trenutku ekstremnih poteškoća.

Rođaci, prijatelji, saputnici mogu optužiti voljenu osobu da ne može da se nosi sa životom.

Biti nesposoban i nesposoban da se nosi sa stresom, ljutiti se i kritizirati ih.

Ovo zauzvrat postaje stresor, pogoršavajući već ugroženo psihofizičko stanje.

Kako se nositi sa nervnom iscrpljenošću

Šta onda učiniti kada dođe do takve situacije? Prije svega, iako su stresni događaji bili uzrok takve „iscrpljenosti“, za izlazak iz nje nije dovoljno eliminirati stresore.

Treba početi s početnom modifikacijom ponašanja i djelovanjem na tijelo, a zatim se baviti složenijim psihološkim i kognitivnim aspektima.

Modifikacije ponašanja

Zapravo, da bi se polako nastavilo normalno funkcioniranje, obično je potrebno započeti s jednostavnim, minimalnim radnjama koje mogu potaknuti oporavak i suprotstaviti se inerciji depresije.

Na primjer, praćenje dnevnih aktivnosti.

Omogućava vam da prepoznate šta i koliko aktivnosti radite u toku dana i tako povećate samo ugodne aktivnosti.

Uzimanje prostora za sebe, bavljenje stvarima u kojima uživate, pomaže u promoviranju apatičnog oslobađanja od depresivnog raspoloženja.

Drugo, poznato je da stalna fizička aktivnost, po mogućnosti na otvorenom (kao što je oko 20 minuta hodanja dnevno) potiče oslobađanje endorfina koji reguliše raspoloženje.

Ovo je ključno tokom posebno stresnih perioda.

Nadalje, ako naša nervna iscrpljenost ima dobru kvotu anksioznosti, moguće je raditi vježbe opuštanja i meditacije koje stimuliraju parasimpatički sistem.

Ovo poslednje deluje umirujuće na naš organizam.

Tehnike meditacije svjesnosti posebno mogu aktivirati ovaj sistem i potaknuti povratak na optimalni nivo aktivacije.

Očigledno je da se takve tehnike moraju pravilno naučiti i svakodnevno prakticirati da bi djelovale.

Kao da je to vježba koja se u početku mora naučiti, a zatim savladati.

Kognitivne intervencije

Kada dođe do nastavka nečijih aktivnosti i stabilnosti sa emocionalne i fiziološke tačke gledišta, bilo bi korisno razumjeti koje su misli dovele do nervnog sloma, a koje održavaju stresno opterećenje.

Neophodno je prepoznati greške u rasuđivanju, dužnosti, samookrivljavanju i prevelikoj/pododgovornosti.

Ovo pomaže da se razumiju kognitivne distorzije koje potiču depresivna raspoloženja ili anksiozna stanja, kako bismo ih mogli modificirati.

Prepoznavanje i prekidanje razmišljanja ili razmišljanja, koji su načini razmišljanja koji prvo održavaju začarani krug, ključno je za oslobađanje od njih.

Da biste to učinili, preporučljivo je potražiti pomoć dobrog kognitivno-bihejvioralnog psihoterapeuta.

U stvari, nismo uvijek u mogućnosti da promatramo vlastite misli ili procese koje pokrećemo na kognitivnom nivou.

Rešavanje problema

Zdravstvena potrošnja u Italiji: rastući teret za domaćinstvo

April 11, 2024

Aviary Alert: Između evolucije virusa i ljudskih rizika

April 4, 2024

Dan u žutom protiv endometrioze

Mar 28, 2024

Nada i inovacije u borbi protiv raka gušterače

Mar 27, 2024

Konačno, učenje strukturirane metode rješavanja problema pomaže u smanjenju, gdje je to moguće, simptoma koji su pogoršani prisustvom neriješenih problema.

Zapravo, ova metoda pomaže razumjeti vezu između simptoma i problema koji muče osobu, jer ako se problemi riješe, simptomi će se također poboljšati.

Ljudi koji su doživjeli nervni slom osjećaju se preopterećeni problemima, pa je potrebno veće probleme 'razbiti' na manje podprobleme lakše upravljati i pronaći alternativna rješenja za njihovo rješavanje.

Kada potražiti pomoć za prevazilaženje nervne iscrpljenosti

Svi ovi savjeti su djelomično samoprimjenjivi, putem alata za samopomoć, ovisno o stupnju ozbiljnosti gore opisanih simptoma.

Međutim, uvijek je preporučljivo potražiti pomoć iskusnog profesionalca kako bi pravilno naučili ove strategije, kako bi se usmjeravali koje su najkorisnije za tu vrstu osobe i radili zajedno s nekim ko poznaje problem.

Metaforom, nakon operacije koljena, imaćemo potpuni oporavak kada nas u fizioterapiji prati ozbiljan i kompetentan stručnjak.

Mnogo bolje nego da rizikujemo da sami radimo vežbe koje će dovesti do još više problema u budućnosti.

U svakom slučaju, potrebno je problem rješavati sa psihološke tačke gledišta, pažljivo procijeniti dijagnozu i strukturirati psihoterapijsku, a gdje je potrebno i psihofarmakološka intervencija, koja ima za cilj ponovno uspostavljanje stanja koja su prethodila nervnom slomu.