Generalizirani anksiozni poremećaj i napadi panike: dijagnoza i liječenje

By Cristiano Antonino On Mar 5, 2023

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAD) i panični poremećaj (PD) su među najčešćim mentalnim poremećajima i mogu imati negativan utjecaj na kvalitet života osobe i prekinuti važne aktivnosti svakodnevnog života.

Generalizirana anksioznost

Osobe s generaliziranom anksioznošću (GAD) obično imaju pretjeranu anksioznost zbog normalnih svakodnevnih situacija.

U ovom slučaju, anksioznost je nametljiva, uzrokuje nelagodu ili funkcionalno oštećenje i često uključuje više domena (npr. finansije, posao, zdravlje).

Često se povezuje s fizičkim simptomima kao što su poremećaji spavanja, nemir, napetost mišića, gastrointestinalni simptomi i kronične glavobolje.

Faktori povezani sa ovim poremećajem su ženski pol, nizak nivo obrazovanja, loše zdravlje i prisustvo brojnih faktora stresa.

Napad panike

Panični poremećaj (PD), s druge strane, koji u većini slučajeva nastaje nakon očiglednog i dugotrajnog anksiogenog stanja, predstavlja napade panike koji mogu biti epizodični ili neočekivani, a nastaju bez jasnog okidača.

Definisani su brzim početkom intenzivnog straha (obično 10-minutni vrhunac).

Simptomatske manifestacije napada panike, opisane u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM 5), uključuju:

palpitacije,
ubrzan rad srca,
znojenje,
drhtanje,
osjećaj gušenja,
bol ili nelagodnost u grudima,
mučnina.

Drugi preduvjet takvog poremećaja je da se subjekt brine o daljnjim napadima panike ili mijenja svoje ponašanje neprilagođeno kako bi ih izbjegao.

Kako dijagnosticirati anksiozne poremećaje

Naučne studije ukazuju na to da je nedostatak dijagnoze ili pogrešna dijagnoza veliki, sa simptomima koji se često pripisuju fizičkim uzrocima.

Prilikom procjene kod pacijenta zbog sumnje na anksiozni poremećaj, važno je isključiti medicinska stanja sa sličnim prikazima (npr. endokrina stanja kao što su hipertireoza, feohromocitom ili hiperparatireoza; kardiopulmonalna stanja kao što su aritmija ili opstruktivna bolest pluća; neurološka stanja kao što je epilepsija temporalnog režnja ili prolazni ishemijski napadi).

drugi psihijatrijski poremećaji (npr. drugi anksiozni poremećaji, veliki depresivni poremećaj, bipolarni poremećaj), upotreba supstanci kao što su kofein, albuterol, levotiroksin ili dekongestivi; ili odvikavanje od supstanci također može imati slične simptome i treba ih isključiti.

Studije sugeriraju da se generalizirana anksioznost i panični poremećaj u većini slučajeva javljaju istovremeno s barem još jednim psihijatrijskim poremećajem, kao što su poremećaji raspoloženja, anksioznosti ili upotrebe supstanci.

Kada se anksiozni poremećaji javljaju s drugim stanjima, historijski, fizički i laboratorijski nalazi mogu biti od pomoći u razlikovanju svake dijagnoze i razvijanju odgovarajućih planova liječenja.

Kako se liječe generalizirana anksioznost i napad panike

Što se tiče liječenja generaliziranog anksioznog poremećaja i poremećaja napada panike, terapija lijekovima u kombinaciji s psihoterapijom je razumna početna opcija liječenja.

Lijekove treba polako titrirati kako bi se smanjio početni okidač.

Terapija lijekovima

Zbog tipičnog kašnjenja u početku djelovanja, lijekove ne treba smatrati neefikasnim sve dok se ne koriste najmanje četiri sedmice.

Kada se simptomi poboljšaju, lijek treba koristiti 12 mjeseci prije smanjenja kako bi se smanjio recidiv.

Nekim pacijentima će biti potrebno duže liječenje.

Od najčešće korištenih terapija lijekovima, benzodiazepini su učinkoviti u smanjenju anksioznosti, ali postoji odnos doza-odgovor povezan s tolerancijom, sedacijom, konfuzijom i povećanom smrtnošću.

Kada se koriste u kombinaciji s antidepresivima, mogu ubrzati oporavak od simptoma povezanih s anksioznošću, ali ne poboljšavaju dugoročne ishode.

psihoterapija

Dok, psihoterapija uključuje mnogo različitih pristupa kao što su kognitivno bihejvioralna terapija (CBT) i primijenjena relaksacija.

CBT je vrlo korisna u liječenju anksioznih poremećaja

Kognitivni dio dovodi do promjene u razmišljanju koje podržava strahove, dok dio ponašanja često uključuje obuku subjekata da se duboko opuste i pomaže da se subjekti desenzibiliziraju na okidače anksioznosti.

Da bi bila efikasna, terapija mora biti usmjerena na specifične anksioznosti subjekta i prilagođena njegovim potrebama.

Ova intervencija promovira fokusiranu pažnju na sadašnjost, prepoznavanje vlastitog emocionalnog stanja i meditaciju za daljnje smanjenje stresa.

Saosjećajno slušanje i edukacija važna su osnova u liječenju anksioznih poremećaja.

Uspostavljanje terapijskog saveza između pacijenta i liječnika važno je za ublažavanje straha od intervencije i napredak ka liječenju.

Drugi lijekovi za anksiozne poremećaje

Uobičajene preporuke za način života koje mogu smanjiti anksioznost uključuju identifikaciju i uklanjanje mogućih okidača (npr. kofein, stimulansi, nikotin, dijetalni okidači, stres) i poboljšanje kvalitete/kvantitete sna i fizičke aktivnosti.

Kofein može izazvati PD i druge vrste anksioznosti.

Oni sa PD mogu biti osjetljiviji na kofein od opće populacije zbog genetskih polimorfizama u adenozinskim receptorima.

Mnoge studije pokazuju povezanost između poremećaja sna i anksioznosti, ali uzročnost je nejasna.

Osim smanjenja depresije i anksioznosti, fizička aktivnost je povezana s poboljšanim fizičkim zdravljem, životnim zadovoljstvom, kognitivnim funkcioniranjem i psihičkim blagostanjem.

Fizička aktivnost je isplativ pristup u liječenju GAD-a i PD-a.

Pokazalo se da vježbanje na 60% do 90% maksimalnog broja otkucaja srca u trajanju od 20 minuta tri puta sedmično smanjuje anksioznost; joga je takođe efikasna.