Srčane aritmije: srčani sindrom dugog QT intervala

By Cristiano Antonino On Juni 21, 2023

Sindrom dugog QT intervala je srčana patologija koja se može pripisati porodici srčanih aritmija

Kada pacijent ima dug QT, to znači da mu je poremećena normalna ventrikularna kontrakcija i da se produžava.

Kako je patologija prilično rijetka, ona je i danas predmet pomnih medicinskih istraživanja koja na sve precizniji način mogu utvrditi sve postojeće uzroke i faktore rizika.

Generira ga anomalija sinusnog čvora, tog područja mišića miokarda predloženog za genezu srčanih električnih signala.

Između jedne i druge kontrakcije (faza repolarizacije), srčani mišić se uvijek treba opustiti kako bi bio spreman za sljedeći moždani udar (faza depolarizacije).

Opuštanje se obično dešava u roku od nekoliko nanosekundi, ali kod pacijenata sa dugim QT intervalom može trajati duže, što dovodi do efektivne promene u normalnom srčanom ritmu.

Iako rijedak, sindrom dugog QT intervala pogađa oko 1 od 2000 ljudi danas, preferirajući ženske osobe nego muške

Ako se dobije, dob početka obično varira, ali je primjećeno da se većina simptomatskih pacijenata žali na prve simptome već oko 40. godine.

U slučaju nasljednog dugog QT intervala, simptomi se mogu pojaviti već u prvim danima nakon rođenja ili u svakom slučaju u mladoj dobi.

Neophodno je odmah obavijestiti liječnika u slučaju čak i neobjašnjivih epizoda tipičnih simptoma.

Osim sinkope, dug QT je među vodećim uzrocima iznenadne smrti od srčanog zastoja.

Kratak pregled anatomije srca

Srce je nevoljni mišić. To znači da joj, od svoje normalne aktivnosti, nije potrebna dobrovoljna stimulacija da bi tukao.

Podijeljen na četiri šupljine, u gornjem dijelu ima dvije pretkomora, koje prikupljaju vensku krv iz organa i pluća.

U donjem dijelu nalaze se dvije komore, iz kojih se oksigenirana krv pumpa prema svim organima tijela, radi njihovog pravilnog funkcionisanja.

Srce je formirano od posebnog mišićnog zida koji se zove miokard, koji provodi nervne impulse koji mogu označiti faze kontrakcije i opuštanja srčanog mišića.

U desnoj pretkomori nalazi se sinusni čvor, mali ćelijski agregat sposoban da generiše ritmičke impulse (a samim tim i otkucaje srca).

Zajedno sa drugim sekundarnim čvorovima formira električni provodni sistem srca, odnosno skup svih onih malih ćelijskih i nervnih kompleksa koji održavaju koordiniranu kontraktilnu aktivnost srca.

Kod sindroma dugog QT intervala gubi se harmonična izmjena faza mišićne kontrakcije i opuštanja.

U tom trenutku, normalni broj otkucaja srca se mijenja.

Održavanje dobre srčane aktivnosti je od suštinskog značaja, jer bi u suprotnom pojedinac mogao imati ne samo ozbiljnije srčane probleme, već i druge sistemske patologije organizma, sve do smrti.

Sindrom dugog QT intervala je veoma suptilna bolest

U početnim fazama može biti potpuno asimptomatsko ili sa nespecifičnim smetnjama koje se mogu pripisati jednostavnoj generaliziranoj slabosti.

Međutim, postoje neke manifestacije na koje je dobro pripaziti, a kod kojih je veoma važno obavijestiti svog ljekara.

Tipični simptomi dugog QT intervala su:

Palpitacije i tahikardija. Oni ukazuju da postoji neki problem na nivou otkucaja srca, koji se stoga mora provjeriti. Općenito, aritmije mogu biti problem: tamo gdje su iznenadne i prolazne, mogu dovesti do sinkope, ali, ako su produžene, mogu uzrokovati srčani zastoj.
Česte i iznenadne nesvjestice. Osoba gubi svijest bez valjanog razloga (na primjer zbog napada panike), postaje blijeda i cijanotična.
Epizode epileptičkih napada.

Treba imati na umu da je prevencija, pored pravovremene intervencije, neophodna kako bi se izbjegle ozbiljne srčane komplikacije ili čak srčana insuficijencija i zastoj.

uzroci

Nedavne studije su pokazale da sindrom dugog QT intervala može biti nasljedan i urođen ili stečen tokom vremena, posljedično dijeleći uzroke okidanja u dvije različite makro-grupe.

Nasljedni dugi QT je najčešći, a uzrokovan je nepravilnim funkcioniranjem nekih gena u DNK tijela.

Ovi geni su uključeni u proizvodnju nekih jonskih kanala miokarda, koji, ako se promijene, debalansiraju ispravnu opskrbu nekim vitalnim supstancama neophodnim za dobro zdravlje i rad srca.

To su natrijum, kalcijum i kalijum, koji su veoma aktivni u određivanju dijastolnog i sistolnog ritma srca.

Nasljedni dugi QT također može biti pogoršan prisustvom dva urođena poremećaja: Romano Ward sindrom i Jervell-Nielsenov sindrom.

Umjesto toga, stečeni dugi QT se razvija tokom života osobe, kao rezultat unutrašnje neravnoteže tipa elektrolita, tj. uzrokovanog izmijenjenom opskrbom nekim supstancama, ili kao rezultat ponovljene upotrebe nekih lijekova (antibiotika, antidepresiva, antipsihotici, antihistaminici, diuretici, lijekovi za liječenje aritmija, za hiperholesterolemiju, antidijabetici).

Neki faktori rizika mogu uticati na nastanak stečenog dugog QT intervala

Ovo su najčešće:

Imati bliske članove porodice sa istim problemom povećava rizik da budu pogođeni.
Neke bolesti, koje djeluju stvaranjem unutrašnje neravnoteže, mogu povećati rizik od dugog početka QT intervala. Konkretno, hipotireoza, HIV infekcija, anoreksija nervoza i kongenitalna gluvoća.
Dugi QT može se pojaviti kao odgovor srca nakon miokarditisa, infarkta miokarda i izvođenja reanimacijskih manevara.

dijagnoza

Dijagnosticiranje sindroma dugog QT intervala često je daleko od jednostavnog jer se, posebno u ranim fazama, bolest predstavlja kao potpuno asimptomatska.

Neophodno je da se obratite svom lekaru od poverenja, a potom i kardiologu specijalistu, ako je prisutan samo jedan od gore navedenih simptoma.

Ako ste podložni čestim i besmislenim palpitacijama i sinkopama, ili ako imate nekoga u porodici ko već pati od iste patologije, onda vam treba više pažnje.

Faza anamneze uvijek se sastoji od pažljivog promatranja prisutnih simptoma i kliničke istorije pacijenta.

Nakon toga, kardiolog propisuje elektrokardiogram (EKG), jedini dijagnostički test do sada koji može dalje istražiti prisustvo ovog sindroma.

EKG vam omogućava proučavanje ritma i srčanih električnih impulsa i vraća ih u obliku talasa.

Na elektrokardiogramu svaki val ima svoju preciznu amplitudu i pravilnost, tako da promjena intervala prikazanog na dijagnostičkoj karti nesumnjivo odgovara promjeni trajanja otkucaja srca sa njegovim dijastolnim i sistolnim fazama.

Kod ispitanika sa dugim QT intervalima, trajanje ovih intervala je duže od normalnog

Pravi naziv sindroma dugog QT-a potiče upravo od naziva sinusnih talasa prikazanih na EKG-u (Q talas i T talas, tj. vreme koje prođe između trenutka kontrakcije komora i njihovog opuštanja pre sledećeg moždanog udara).

Dijagnostička procedura za identifikaciju sindroma dugog QT intervala sve više uključuje i pažljivo genetsko ispitivanje, kako bi se identificirali geni koji su možda odgovorni za ventrikularni kvar.

Nažalost, ostaje problem što veliki broj oboljelih pacijenata nije svjestan svog stanja zbog asimptomatske prirode bolesti koja, ako se ne liječi na odgovarajući način, može započeti iznenadnim zastojem srca.

Liječenje i prevencija

Najprikladniji tretmani za liječenje dugog QT-a trenutno se klasificiraju prema prirodi patologije: nasljedni ili stečeni.

Zapravo, ove dvije vrste zahtijevaju različite terapije, upravo zato što je i njihova etiologija različita.

Za oboje, ovo su intervencije koje imaju za cilj skraćivanje QT intervala i njegovo dovođenje na nivoe koji se smatraju normalnim i neštetnim.

Tretmani za nasledni dugi QT interval

Da bi se riješio urođeni dug QT, kardiolog općenito propisuje neke kategorije lijekova beta-blokatora.

Najozbiljnije situacije naslednog dugog QT intervala zahtevaju hiruršku terapiju.

Za one koji pate od bradikardije i poremećaja sinusnog ritma, opcija je ugradnja pejsmejkera.

Implantabilni kardioverter defibrilator je umjesto toga idealan za one koji su već imali epizode sinkope i srčanog zastoja.

Najsavremenije hirurške tehnike koriste i odlične rezultate dobijene srčanom simpatičkom denervacijom, odnosno uklanjanjem nervnih završetaka koji modificiraju srčani ritam.

Tretmani za stečeni dugi QT interval

Zdravstvena potrošnja u Italiji: rastući teret za domaćinstvo

April 11, 2024

Aviary Alert: Između evolucije virusa i ljudskih rizika

April 4, 2024

Dan u žutom protiv endometrioze

Mar 28, 2024

Nada i inovacije u borbi protiv raka gušterače

Mar 27, 2024

Budući da razvoj stečenog dugog QT intervala može ovisiti o ponovljenom uzimanja nekih lijekova i supstanci, njegovo rješavanje obično leži u prekidu terapije lijekovima koji uzrokuje aritmiju.

Kod asimptomatskih pacijenata koji nemaju ventrikularne aritmije i nemaju anamnezu članova uže porodice sa dugim QT intervalom, dovoljno je samo periodično praćenje i pretpostavka osnovne farmakološke terapije.

Za one koji su u opasnosti, prevencija je neophodna.

Budući da su aritmije najčešće rezultat intenzivnih napora, preporučljivo je suzdržati se od visokorazvijenih ili kontaktnih sportova, kako bi se spriječilo da srce pređe u hiperfunkciju ili pretrpi nasilnu traumu.

U svakodnevnom životu neophodno je zadržati smirenost. Anksioznost i stres negativno utiču na zdravlje srca.

U nekim rijetkim situacijama može se razviti duga QT aritmija nakon intenzivnih strahova kao što su iznenadni glasni zvukovi.

Općenito, održavanje zdravog načina života, koji se sastoji od stalne vježbe i bogate prehrane, može pomoći u prevenciji srčanih bolesti.

S tim u vezi, preporučuje se svakodnevno uzimanje adekvatnih nivoa kalijuma, osnovnog jona za funkcionisanje srca.

Prognoza za dug QT je promjenjiva, kod nekih osoba može ostati latentna dugo ili doživotno, dok se kod drugih može razviti nasilno i iznenada.

Dobra je praksa da se svako kome je član porodice oboleo od ove bolesti podvrgne i rutinskim pregledima i preventivnom EKG-u.