Ortoreksija: opsesija zdravom ishranom

By Cristiano Antonino On Mar 14, 2023

Fokus na zdravu ishranu i zdrav način života postao je sastavni dio našeg društva

Ne prođe dan a da mediji ne daju savjete i savjete šta i kako jesti.

O tome kako hrana utječe na naše zdravlje i kako nam određena dijeta omogućava da izgubimo na težini za kratko vrijeme.

Ili bolje rečeno, omogućava nam da značajno poboljšamo naše blagostanje.

Rezultat je možda pretvaranje užitka za stolom u anksiozni odnos sa svim stvarima u vezi s hranom.

Koliko god svi mogli imati koristi od zdravih promjena u svojoj ishrani i načinu života, za neke se posvećenost zdravoj ishrani može degenerirati u punu opsesiju poznatu kao ortoreksija.

Šta je ortoreksija nervoza?

Termin ortoreksija nervoza, koji su prvi skovali Bratman i Knight 1997. godine, opisuje stanje koje karakterizira ponašanje u ishrani koje prati patološku opsesiju biološki čistom i zdravom prehranom.

Ovo stanje se često povezuje sa restriktivnom ishranom koja, u pokušaju da se postigne optimalno zdravlje, može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih stanja povezanih sa pothranjenošću, kao i emocionalne nestabilnosti i socijalne izolacije.

Simptomi ortoreksije

Ortoreksičari su zabrinuti za kvalitet hrane u svojoj ishrani, a ne za količinu.

Oni troše dosta vremena na ispitivanje porijekla (npr. da li je povrće bilo izloženo pesticidima).

Oni provjeravaju preradu (npr. da li je nutritivni sadržaj možda izgubljen tokom kuhanja).

Oni proučavaju ambalažu (npr. da li etikete pružaju dovoljno informacija za procjenu kvaliteta određenih sastojaka) hrane koja se zatim stavlja na tržište.

Opsesija kvalitetom hrane, u smislu nutritivne vrijednosti hrane i njene 'čistoće', proizlazi iz želje da se optimizira svoje fizičko zdravlje i dobrobit.

Pravila i uvjerenja

Takva preokupacija u slučaju ortoreksije može izazvati složeno ponašanje u ishrani, npr.

interna pravila o tome koje se namirnice mogu jesti uz svaki obrok ili u određeno doba dana
uvjerenja da optimalna probava određene hrane treba da traje određeno vrijeme.

Izvan obroka, dosta vremena se troši na planiranje i realizaciju dnevnih obroka.

Ovo je da bismo mogli obratiti pažnju na misli o tome šta će se jesti.

Ali i prikupljanje informacija o svakom sastojku, priprema sastojaka i na kraju unos hrane.

Koje su posljedice ortoreksije?

Budući da je fokus na čistoj i zdravoj hrani, osobe s ortoreksijom nervozom obično izbjegavaju hranu koja može sadržavati genetski modificirane sastojke.

Kao i one koje sadrže značajne količine masti, šećera, soli ili drugih nepoželjnih sastojaka (boje, konzervanse, pesticide…).

Takva ograničenja u ishrani obično dovode do izostavljanja esencijalnih nutrijenata iz dnevnih energetskih potreba, što rezultira neuravnoteženom i nedovoljnom ishranom.

Utjecaj na kvalitetu života

Psihološki, ortoreksične osobe doživljavaju intenzivnu frustraciju kada su njihovi rituali ishrane ometani ili na bilo koji način prekinuti.

Osećaju gađenje kada se čini da je čistoća hrane narušena, kao i osećaj krivice i samoprezira (ponekad direktne mržnje) u zavisnosti od stepena pridržavanja sistema unutrašnjih pravila koji se vrti oko subjektivne percepcije onoga što je ispravno. ili pogrešno.

Socijalna izolacija

A upravo rigidnost pravila i uvjerenja vezanih za hranu može proizvesti još jednu negativnu posljedicu na psihološkom nivou: socijalnu izolaciju.

Dijeljenje obroka jedan je od ključnih načina na koji se družimo i gradimo međuljudske odnose.

Ali za osobe koje pate od ortoreksije, prilika za obrok može se pretvoriti u pravo minsko polje.

Konzumiranje hrane koja se ne smatra čistom ili hrane koju je neko drugi pripremio izaziva značajnu anksioznost. Ovdje obrok ne predstavlja priliku za radost i spokojno druženje.

Umjesto toga, postaje plodno tlo za čitav niz negativnih misli i emocionalnih stanja koja ne dopuštaju uživanje u hrani.

Kvalitet hrane superioran kvalitetu života

Ortoreksične osobe čvrsto vjeruju da mogu održavati zdravu ishranu sve dok žive sami i imaju potpunu kontrolu nad svime oko sebe.

Osjećaju se pravedno što jedu hranu za koju smatraju da je zdrava i to ih tjera da zauzmu stav moralne superiornosti.

Shodno tome, ne žele da komuniciraju sa drugima koji imaju drugačije prehrambene navike od njihovih.

Kvalitet hrane ima prednost nad nečijim ličnim, moralnim vrednostima, društvenim, radnim i emocionalnim odnosima, do te mere da ugrožava celokupno funkcionisanje i dobrobit pojedinca.

Začarani krug ortoreksije

Oni koji pate od ortoreksije hiper prate svoju ishranu i pažljivo biraju svaku pojedinu namirnicu procjenjujući njen kvalitet.

Pretjerano ulaganje u 'zdravu ishranu' i samokontrolu stvara osjećaj superiornosti nad onima koji to ne čine.

Istovremeno, jake emocije krivice, ljutnje, tuge i anksioznosti se generišu kad god neko ne uspe, prekršivši pravilo.

I upravo kao rezultat ovih negativnih emocija, ponašanje i samo pravilo postaju još rigidniji, pomažući da se održi začarani krug.

Poremećaj sam po sebi ili kombinacija nekoliko poznatih?

Iako nije uključena u najnovije izdanje Dijagnostičkog statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-5), ortoreksija nervoza je nedavno bila predmet naučnih istraživanja koja su potaknula međunarodnu debatu o tome treba li ovaj poremećaj biti uključen u službenu nozografiju the psihijatrijski svijetu.

S tim u vezi, istraživači sa Univerziteta u Koloradu objavili su 2014. članak u časopisu Psychosomatics pod naslovom 'Mikrorazmišljanje o mikronutrijentima: slučaj tranzicije od opsesije o zdravoj ishrani na skoro fatalnu 'ortoreksiju nervozu' i predloženi dijagnostički kriteriji', u kojem predložili su specifične dijagnostičke kriterijume za ovaj poremećaj.

Ortoreksija i anoreksija: koja razlika

Neke od gore opisanih karakteristika podsjećaju na simptome anoreksije nervoze.

Zaista, ortoreksija i anoreksija dijele perfekcionističke i hiperkontrolne osobine.

Oni imaju tendenciju da poštuju pridržavanje svoje ishrane kao sinonim za samodisciplinu i tumače prestup kao neuspjeh samokontrole.

S obzirom na snažno preklapanje između anoreksije i ortoreksije, istraživanja su pokazala kako ova potonja može predstavljati manje tešku varijantu anoreksije ili moguću strategiju suočavanja s anoreksijskim subjektima (Kinzel et al., 2006; Segura-Marcia et al., 2015).

Konkretno, studija Segura-Marcia i kolega (2015.) ukazuje na to kako je ortoreksija često klinički povezana s prijelazom na manje teške oblike poremećaja hranjenja.

Diferencijalna dijagnoza

Međutim, postoje i elementi diferencijacije.

Najznačajnija razlika između ortoreksije i anoreksije odnosi se na osnovnu motivaciju za specifično prehrambeno ponašanje.

Za razliku od anoreksije kod koje je briga o količini unesene hrane, a cilj načina ishrane je mršavljenje, kod ortoreksije pojedinci stalno teže kvaliteti hrane.

Osoba s ortoreksijom bit će opsjednuta definiranjem i održavanjem savršene prehrane, a ne idealne težine.

Opsesivna ličnost i ortoreksija

Ortoreksija također ima karakteristike koje se preklapaju s drugim dijagnostičkim kategorijama, na primjer opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti, u smislu perfekcionizma, rigidnog razmišljanja i hipermoralnosti.

Anksioznost i hipohondrija bolesti

Simptomi ortoreksije se također mogu naći u anksioznom poremećaju bolesti, u kojem opsesija zdravom prehranom može biti strategija usmjerena na stvaranje otpornosti tijela na rizik od zaraze.

Psihotični poremećaji

Konačno, ostaje mogućnost da ortoreksija može biti znak ozbiljnije psihopatologije unutar psihotičnog spektra.

Na teoretskom nivou, karakteristika ortoreksije od najveće važnosti za psihozu je magično razmišljanje vezano za hranu (npr. jedenje voća na prazan želudac 30-60 minuta prije obroka priprema želudac za pravilnu apsorpciju nutrijenata).

Pronađena su i pogrešna uvjerenja zasnovana na intuitivnim zakonima (na primjer, ideja da objekti koji su bili u stvarnom ili imaginarnom kontaktu nastavljaju da utiču jedni na druge u vremenu i prostoru).

Potraga za zdravom ishranom, stoga, takođe može da se kreće ka nekoj vrsti prehrambenog fundamentalizma/fanatizma, zasnovanom isključivo na hrani koja se smatra čistom i nekontaminiranom.

U takvim slučajevima, opsesija zdravom hranom raste u intenzitetu do te mjere da oduzima prostor i vrijeme drugim aktivnostima i interesima, do te mjere da ugrožava upravo to zdravlje, toliko željeno, od kojeg ništa ne ostaje.

Ako ne neuroza zdrave prehrane.